Naš kolumnist prof. dr. sc. Zlatko Miliša opisao svoju borbu s karcinomom: Izgubio je glas, no i dalje predaje na fakultetu

Miliša
Foto: Zlatko Miliša

Kolumnist portala Narod.hr prof. dr. sc. Zlatko Miliša, za 24sata ispričao je detalje svoje borbe s karcinomom koja traje već četiri godine. ”Karcinom, ja ga radije zovem uljez, su mi našli tamo u svibnju 2019. u Osijeku. Otad traje velika borba. Dvaput se vraćao, ali je uljez nestao, vjerujem da smo ga uspjeli izbaciti iz mog života. Valjda je vidio da ima posla sa čovjekom bezobrazno hrabrim, koji mu prkosi uz pomoć vjere i predivnih ljudi”, govori Zlatko Miliša u razgovoru s novinarkom 24sata Helenom Tkalčević.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovaj sveučilišni profesor u trajnom izboru s Filozofskog fakulteta u Osijeku, ugledni pedagog, sociolog i društveni kroničar prije četiri godine suočio se sa vrlo ozbiljnom bolesti.

Dijagnosticiran mu je rak grla, od kojega godišnje u Hrvatskoj oboli oko 550 do 600 ljudi te od kojeg dvostruko češće obolijevaju muškarci. Zbog bolesti mu je učinjena laringektomija ( kirurško otklanjanje grkljana – op.a.), izgubio je prirodni način govora, no uz pomoć govorne proteze, uz mnogo volje i truda naučio je ponovno govoriti te i dalje predaje svojim studentima.

Već u prvoj godini od dijagnoze prošao je 35 zračenja, nažalost “uljez” se vratio.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Tada su učinili opsežnu kiruršku intervenciju. Moj kirurg je bio prof. dr. Prgomet. Nakon nekog vremena morao sam opet na zračenja jer se uljez opet pojavio te je zadnje prešao i na pluća – priča Miliša.

Bolest kao blagoslov?

Njegov životni moto je da je bolest, na neki način, i blagoslov.

– Zašto? Jer ona nosi iskustva, prvo padaju maske. Uglavnom od neznanih dobivaš pozitivne stvari, a od poznatih cesto razočarenja. Ali i ona su, Bože moj, određena iskustva koja te vode nečemu za što ljudi, kažu da je to božja providnost. I nevjerojatno, mi koji smo prošli ta iskustva, širimo pozitivne vibre. Ja probleme gledam kao izazove, a ljudi uglavnom na probleme gledaju kao na izgovore. To je moja poruka i ona me dovela sada pred odluku da kad idem u penziju, neću mirovati jer sam radoholičar, nego ću svoje priče učiniti dostupnima javnosti – najavljuje Miliša te dodaje da to neće biti kolumne koje piše za portale, nego u formatu sofisticiranih medija, poput kratkih videa ili podcasta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na pitanje kako je reagirao na saznanje da ima karcinom, odgovara:

– Doživio sam šok. Znate ja sam patio od tinejdžerske neranjivosti, nikad nisam bio ozbiljno bolestan. Ja sam hedonist i radoholičar. Pored toga kad su mi rekli da će mi odstraniti grkljan i glasnice četiri mjeseca nisam mogao govoriti. Moja je životna deviza da je šutnja osobno i nacionalno zlo, a oduzeli su mi govor i pjesmu. Inače sam imao fantastičan glas i pjevao. Pjevao sam u Klapi Trogir. Imali smo i svoje kompozicije, a s nama je dobio prvo mjesto na Glasu Kaštela Vinko Coce – prisjeća se Miliša.

>Prof. Zlatko Miliša: Zašto je dobro učiti na svojim i tuđim životnim iskustvima?

Srce mi se kidalo, nastavlja, jer nije svoju ambiciju realizirao kao glazbenik. Priznaje da je učinio grešku, koju mnogi roditelji nesvjesno čine pokušavajući svoje neostvarene snove ostvariti kroz svoju djecu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
>Zlatko Miliša: U Zagrebu je zahvaljujući gradonačelniku Tomaševiću na djelu novi oblik totalitarizma

– Gurao sam jednog sina u glazbu i još talentiranog. Jednoga dana vratio mi je klavir, a svirao ga je fantastično i rekao da ide svojim putem. Otišao je na kineziologiju i sad radi kao kondicioni trener u inozemstvu. Naknadno sam shvatio da sam napravio pravu stvar, jer sam poštivao njegovu želju – priča Zlatko.

Iako to ne govori odaje dojam da je pomalo ljut sam na sebe jer nakon što je na fakultetu primijetio da mu padaju frekvencije glasa, nije odmah otišao na preglede, već je sve stavio po strani. Da je odmah reagirao, pretpostavlja, tumor bi bio manji i imao bi grljan i glasice. Tek kad se javila jača promuklost otišao je na pregled.

– Tad se događaju novi šokovi, udarci, od onih od kojih ne očekuješ, o tome radije ne bih. No onda je u meni proradio onaj divlji Zlatko a predao sam se u ruke Bogu – priča.

>Prof. Miliša: Traume, osim kao izvorišta problema, možemo gledati i s pozitivne strane!

Upoznao je ljude, neznance, koji su mu se stavili na raspolaganje 24 sata, a neizmjerno mu je pomogla i podrška supruge Gordane. Posebno izdvaja svoju logopedicu Tamaru Živković Ivanović, koju sad on tješi i diže jer je bolesna, te kuma Miju, koji ga je 44 puta vodio u Svetu Nedjelju na zračenje svojim vozilom dok im je njegova supruga Nevenka nosila hranu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Nemam puno takvih ljudi, ali su sve “kapitalci” – govori Miliša. Pobornik je i alternativnog liječenja. Uvjeren je da mu je i to pomoglo.

U početku mu je jako pomogla Zajednica laringektomiranih, koja okuplja oko tisuću članova. Davali su mu savjete, razmjenjivali su iskustva.

>Prof. Miliša o deindividualizaciji: Od Freuda, Junga, preko Orwella i Golog otoka do koronavirusa

– Odabrao sam grad na Dravi za svoju trajnu adresu jer su u Slavoniji najbolji domaćini na svijetu. Tu se još živi tradicija, kako bi Bare rekao, nije nestao čovjek. Najveća mi je satisfakcija što je ovo moje nedavno potvrdila i Svjetska organizacija za booking u međunarodnom istraživanju destinacija u kojima su najsrdačniji domaćini – ponosan je Zlatko na svoju Slavoniju. Pitamo kako su ga prihvatili studenti nakon ugradnje govorne proteze.

– Najvažnije je odmah na početku sve reći. Imao sam u početku mikrofon i pojačalo. Pitao sam ih čuju li me dobro, napomenuo da ću možda tijekom predavanja imati neki mali problem i zamolio ih da mi dopuste da se napijem, kratko pauziram, zakašljem… Upozorio sam ih da ću sporije govoriti jer sam inače govorio jako brzo. Rekao sam im da ću zbog toga što ću manje govoriti, reći puno vise i/ ili mudrije. Oni su to sa simpatijama prihvatili, upijali svaku moju riječ i to mi je velika satisfakcija – priznaje Miliša. Tužan je zbog odlaska u mirovinu, smatra da još jako puno znanja i mudrosti može podijeliti sa svojim studentima.

>Prof. Miliša: ‘Odgovorno tvrdim, Slavonci i Baranjci su među najgostoljubivijim ljudima!’

O zdravstvenom sustavu imao je lošu percepciju, te je ostao zatečen požrtvovnošću zdravstvenih djelatnika, posebno medicinskih sestara.

– Koliko je to davanja, empatičnost na djelu, nisam niti sanjao. Naravno naišao sam i na drugačiju, ružniju stranu zdravstva, na jednog visokopozicioniranog liječnika, neću ga imenovati, čija me bezobzirnost i potpuni nedostatak empatije prema pacijentu, koji je ležao u susjednoj sobi, doslovno izula iz cipela. No, kad pogledamo sustav, u uvjetima u kojima radi, skidam im kapu – kaže Miliša.

Želja mu je na jedno vrijeme pobjeći negdje daleko u divljinu, recimo u Liku, daleko od ljudi, uživati u prirodi i životinjama. Priča  o svom psu, njemačkom ovčaru, koji je dobio karcinom u isto vrijeme kad i on.

– On je dobio tumor od mene, to je moja interpretacija. Ne znam je li bilo pametnijeg i odanijeg psa. On je proputovao samnom180 tisuća km, išao sa mnom na fakultet i bio je tamo zvijezda. Ne znam koliko je poznato, ali mi smo jedini dog friendly fakultet u Hrvatskoj. Moji studenti su ga obožavali – prisjeća se Zlatko svog ljubimca, koji ga je zbog bolesti napustio.

Bolest mu je, zaključuje, pomogla da bolje upozna sebe, svoje potencijale i druge ljude zbog čega sada o nekim stvarima može doista govoriti iz prve ruke.

– Ove četiri godine, to najgorem neprijatelju ne bih poželio i dao da prolazi sva ta iskušenja, padanja, no da nisam to prošao ne bih spoznao neke stvari, stekao određenu mudrost. Što će biti sutra, ne znam, no sad sam definitivno siguran da ovaj gore ima neki plan sa mnom i da neću tako skoro otići – uvjeren je Miliša.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.