Ovih dana je na zidu Slovenske 9A u Zagrebu gdje se nalazio famozni klub jedne od tvrtki Dragana Kovačevića, namijenjen za ‘hrvatsku elitu’, ispisana sprejem na fasadi poruka: ‘Dragane, ovo je muzej korupcije’. Što se događalo iza četiri zida i kakvi su ‘poslovi’ i razgovori vođeni, hrvatska javnost neće nikada detaljnije doznati. Sigurno se druženja nisu svodila samo na pričanje o tome kakvo će biti vrijeme sutra ili hoće li Dinamo biti jači ove sezone nego prošle. Što god se razgovaralo i dogovaralo, građani su ostavili poruku na zidu kluba što misle o tome i o tajnim druženjima političke elite. Da, Hrvatska je postala utvrda korupcije u Europi, a nakon 30 godina samo mali broj utopističkih građana, koji vrijedno i pošteno rade svoje svakodnevne poslove, gaji nadu da bi se to moglo promijeniti. Dosadašnje vlasti, prije svega HDZ i SDP, nisu pokazali gotovo nikakav interes da se problem korupcije riješi ili bar počne ozbiljnije rješavati.
Ono što dodatno intrigira hrvatsku javnost jest da se hrvatska politička elita u ovom klubu, tajno, nesmetano od bilo koga i opušteno družila u vrijeme dok je cijela država bila u ‘lockdownu’: zatvorena u svojim domovima, bez javnog prometa u Zagrebu i gradovima, bez međugradskog prometa, bez otvorenih škola, restorana, kafića, kina, crkava, bez posjeta najmilijima u bolnicama, bez mogućnosti putovanja između mjesta i svega ostaloga što čini život normalnim.
Izvanrednu situaciju i izvanredno stanje proglasili su političari. Mediji dodatno stvaraju atmosferu paranoje, straha, tjeskobe i neizvjesnosti zbog pandemije novog i nepoznatog virusa.
Tako očito nisu mislili oni koji su dolazili u klub.
Ispada da se političari uopće nisu bojali koronavirusa, niti približno koliko su to ozbiljno i zabrinuto naglašavali na televiziji i u medijima. Jer, dok su političari vježbali ozbiljnost pred TV kamerama, iza kulise se očito odigravao potpuno drugačiji scenarij. Bilo bi zgodno retrogradno vidjeti što su tada izjavljivali ministri i političari, pa da objasne javnosti kako se nisu bojali zaraze koronavirusom u vrijeme vrhunca pandemije, dok su glumili ozbiljnost i strogoću pred javnošću.
Opuštena druženja, šank, obilje pića, brojač novca na šanku (gdje su izdati računi i plaćen porez?) i tko zna što još činilo je atmosferu takvom kao da ih se ne tiče što je čitava država postala jedan veliki lazaret. A kada se izašlo iz kafića, opet se pred građanima glumila ozbiljnost, slala upozorenja o važnosti ‘lockdowna’, potrebi izolacije, nužnosti da kafići budu zatvoreni, restorani pod ključem i slično.
Imena koja se spominju u ‘spontanim druženjima’ idu od bivšeg predsjednika države, bivšeg premijera, sadašnjih ministara pa do niže rangiranih političara. Ministri Ćorić, Alardović, Butković, bivši predsjednik Mesić, načelnik Glavnog Stožera Hranj i brojna druga imena iz vrha hrvatske politike spominju se u druženjima i feštama kontekstu Kovačevićevog kluba, u vrijeme pandemije koronavirusa.
Jedan hrvatski tjednik već je donio naslov ‘Da je policija 8. studenog privela Kovačevića i njegove goste iz Kluba, Miroslav Škoro bi danas bio predsjednik‘
Zanimljiva opservacija za jednu ozbiljniju analizu.
Predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja Marin Medak u razgovoru za RTL nije mogao prešutjeti sve što se događalo s klubom Dragana Kovačevića, koji je radio u trenucima dok su svi ostali bili zatvoreni. Sprema se tužba i najavljuje da ogorčeni ugostitelji (mnogi pred bankrotom) nakon svega neće više poštovati mjere Stožera.
Razumljivo, gledano s njihove strane.
Dosta govori i to što se prije ulaska u klub moralo ostavljati mobitele (zašto? I hoće li javnost uopće doznati razloge za to…). Takve scene su poznate iz hollywoodskih filmova gdje je ‘elita’ ostavljala stvari ispred zatvorenih vrata s prozorčićem prije ulaska u tajni i zadimljeni klub gdje je s vrata padao pogled na plesačice ili nešto slično tome.
Malo je reći da je takvo ponašanje licemjerno, premda je i to.
Vlast koja uspostavlja Stožer koji propisuje maksimalno represivne mjere i ‘lockdown’ u vrijeme pandemije koronavirusa, sama se ne drži onoga što je propisala.
Sama ne poštuje zakone koje donosi.
A zašto i bi kada ni hrvatski premijer nije morao ići u samoizolaciju nakon što je, pred TV kamerama i cijelom Hrvatskom, bio u kontaktu i razgovoru s osobom zaraženom koronavirusom.
I to bez maske.
Na pitanje iz naslova ‘Vrijede li odluke Vlade i Stožera za njih same?’, odgovor je posve jasan – ne vrijede.
Jer Slovenska 9A samo je vrh skrivene sante leda o tome što se događa iza javne kulise i leđa građana.
Vratimo se na početak teksta i natpis pred klubom: ‘Dragane, ovo je muzej korupcije’.
Već ptice na grani pjevaju da bi samo jedan Zakon o porijeklu imovine tako puno toga vrlo brzo riješio po pitanjima posjedovanja milijun eura, skupih jahti ili još skupljih nekretnina.
Takav Zakon ima sav civilizirani Zapad na koji se vlasti i političari u Hrvatskoj tako rado pozivaju.
Zašto već nije donesen ili samo prepisan od Švicarske ili Njemačke gdje je provjeren u praksi, ne znamo.
Zapravo, zna se.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
