Svakome se može nažalost dogoditi da zaboravi vlastito dijete u automobilu. Mi razmišljamo o onima kojima se to dogodilo da su monstrumi jer nam je teško prihvatiti ideju da se to može doista dogoditi svakom od nas, rekla je u emisiji Dobro jutro, Hrvatska prof. emeritus Dubravka Miljković, psihologinja i pedagoginja.
– U cijeloj statistici vjerojatno postoji broj ljudi koji namjerno ostave djecu, rekla je Miljković.
Na pitanje što se u našem mozgu dogodi kada zaboravimo, Miljković je dala primjer kako čovjek vozi tek kada položi vozački ispit. Tada je usmjeravanje pažnje veliko, kako kaže, upotrebljava se „cijeli mozak”, ali kada se razvije vještina i pretvori u naviku, prebacuješ se na autopilot.
– Ako ne voziš dijete u vrtić svaki dan, a danas moraš, u tvom mozgu je stara shema putovanja na posao i može ti promaći da imaš usputnu stanicu gdje moraš nešto obaviti, naglašava Miljković.
‘Prema sebi smo uvijek blaži’
Dodaje da ako znamo da se to događa, možemo usaditi nekakve sigurnosne navike koje će nas spriječiti da „bez glave” prolazimo kroz aktivnosti, prenosi hrt.
– Jedna od njih je da kada izlazimo iz automobila uvijek pogledamo otraga, bez obzira na to vozimo li nekoga ili ne. Ako stavljamo stvari na suvozačko sjedište, stavimo i dječju igračku kako bismo se sjetili. Tako sami sebe kontroliramo jer se ne možemo pouzdati da ćemo se nečega sjetiti, naglasila je.
Miljković ističe da smo, kada objašnjavamo razloge tuđeg i svojeg ponašanja, prema sebi blaži.
– Kada netko napravi nešto što se nama ne sviđa, to pripisujemo njegovim osobinama, a kada sami napravimo takvo nešto, to pripisujemo okolnostima, rekla je i dodala da je to zato što moramo održati lijepu sliku o sebi.
– Kada uspijemo u nečemu, razlog je što smo pametni, sposobni, ali kada netko drugi uspije, onda je on uspio jer je imao sreće, govori.
Smrt djeteta je nešto od čega se ljudi nikada ne oporave. Statistike govore da se nakon smrti djeteta 80 posto brakova raspadne u roku od osam godina.
