Ustroj Ekspertne radne skupine (ERS) za provođenje kurikulne reforme (voditeljem koje je potom imenovan dr. sc. Boris Jokić) u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije definiran je Mjerom 2.1.1, koja kaže da je ustroj ERS-a u nadležnosti Posebnoga stručnog povjerenstva, u sklopu čega je trebalo izraditi kriterije i načela formiranja ERS-a, raspisati natječaj za izbor članova ERS-a i izabrati članove ERS-a.
Ta mjera, međutim, nije provedena sukladno Strategiji. Naime, javni poziv za prijavu kandidata 18. prosinca 2014. godine raspisalo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (za vrijeme ministra Vedrana Mornara) s rokom do 9. siječnja 2015. godine, a ne Posebno stručno povjerenstvo, koje je prema Strategiji trebalo biti tijelo koje raspisuje natječaj. Uz to, prema Mjeri 2.1.1, trebao je biti raspisan natječaj, a ne javni poziv.
Uvidom u dostupne dokumente nije pronađeno obrazloženje zašto se odstupilo od mjera Strategije. Može se tek zaključiti da oni koji su raspisivali taj poziv ili ni sami nisu čitali Strategiju (pa tako niti postupili po njoj) ili da su bili upoznati sa Strategijom, ali su smatrali da Mjeru 2.1.1. ne moraju poštovati odnosno da ju mogu „adaptirati u hodu“.
Nadalje, iako se javnim pozivom (a trebao je biti javni natječaj) tražilo „voditelja i pet članova Ekspertne radne skupine“, tadašnji ministar Vedran Mornar 28. siječnja 2015. uz dr. sc. Borisa Jokića kao voditelja imenovao je i šest članova radne skupine. Pritom se jedan od članova prijavio na javni poziv nakon proteka roka, kaže naknadni uvid u dokumente. Uglavnom, Ministarstvo je u samo 18 dana (!) od zaključenja javnoga poziva već imenovao cijeli ERS! Rok od 18 dana očito je prekratak za popunjavanje tako važnoga tijela, ali u Ministarstvu ili su unaprijed znali koga žele imenovati ili su imenovali prve ljude koji su se prijavili! Za tako važnu stvar ne imenuje se tek onoga tko je iskazao želju, već onoga koji stručno ima jače reference…
Zanimljivo da danas, kada je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković osnovao Posebno stručno povjerenstvo, sačinjeno od (nominalnih) uglednika raznih svjetonazora i političkih opredjeljenja, a u kojemu sjedi i prof. dr. sc. Vedran Mornar, isti taj nekadašnji ministar koji je raspisao sporni javni poziv te potom imenovao ERS, nitko da ga upita za pojašnjenje zašto nije postupio u skladu s Mjerom 2.1.1 Strategije od ustrojavanju ERS-a, nego on i dalje sjedi u tome Povjerenstvu kao da je sve bilo u najboljem redu. Kod nas, da biste išli dalje, očito nije bitno kako ste obnašali svoju dužnosti, nego tek gola činjenica da ste bili na dužnosti. Jer, da se gleda kako je tadašnji ministar Mornar postupio oko formiranja ERS-a, teško da bi mu to bila referenca za nastavak sudjelovanja u tijelima koja utječu na daljnji tijek kurikulne reforme.
Iako je za izradu kriterija i načela za formiranje ERS-a bilo zaduženo Posebno stručno povjerenstvo (PSP), takav dokument nigdje nije pronađen (što je očito s obzirom da PSP nije ni bio uspostavljen), ali taj dokument nije sastavilo ni Ministarstvo, koje si je umjesto nepostojećega Posebnoga stručnog povjerenstva uzelo ulogu tijela za formiranje Ekspertne radne skupine.
U jednome takvom dokumentu načela i kriteriji formiranja ERS-a bili bi zadani prema odgojno-obrazovnim područjima, sa zastupljenošću stručnjaka iz znanosti i prakse, metodičara, savjetnika te predstavnika odgojno-obrazovnih i visokoškolskih ustanova.
Umjesto takvih diversificiranih karakteristika, imenovana sedmeročlana Ekspertna radna skupina
(voditelj + šest članova) imala je sljedeću strukturu:
… nije imala nikoga iz područja Hrvatskog jezika
… nije imala nikoga iz Povijesti
… nije imala nikoga iz Matematike i prirodoslovnoga područja (Fizike, Kemije, Biologije)
… nije imala nikoga iz osnovnih škola i nikoga sa sveučilišta
… ALI imala je troje(!) članova iz iste ustanove – Instituta za društvena istraživanja: Borisa Jokića i još dvoje!
Čak i da nemate nikakve veze s ovim, ako čujete da se sedam mjesta treba popuniti ljudima iz svih hrvatskih odgojno-obrazovnih ustanova, zvuči li vam normalno i pošteno da čak troje njih od sedam dolazi iz iste ustanove?!?
I tako, kako je ovakav ERS bio “glava” daljnjega rada na reformskim dokumentima, onda ne čudi ni ono što se naposljetku dobilo kao rezultat.
