Pitanje školstva jedno je od najvažnijih društvenih pitanja iz očitog razloga. U školama se obrazuju i odgajaju djeca – budućnost svakog društva i države. Donosimo pregled tko je i kako pokušavao u školstvo uvesti opasnu ideologiju. Odnosno, (pre)odgajati djecu i takozvanim seksualnim odgojem nametnuti lijevo-liberalni pogled na seksualnost uz koji obavezno dolazi i LGBT ideologija.
> Opasna kampanja: CESI gura u škole spolni odgoj kojem temelj nije biologija, već ideologija
Područje kulture, znanosti i obrazovanja važni su resori u svakoj Vladi, iako se to na prvu tako ne čini. Financije, unutarnji poslovi, gospodarstvo i obrana važniji su iz perspektive mnogih, no upravo oko kulture i obrazovanja mediji i civilno društvo pokazali su najveću zabrinutost. Što ako „ekstremno“ desni Domovinski pokret preuzme kulturu ili, ne daj Bože, školstvo? Uprave te resore predsjednik Vlade Andrej Plenković nikako nije htio prepustiti DP-u. Pogotovo kulturu iz koje se financiraju brojni mediji i udruge civilnog društva koje u simbiozi mogu stvarati velike probleme svakoj vlasti.
Zdravstveni odgoj prvi u školstvo uvodi Dragan Primorac
U prvom desetljeću 21. stoljeća u javnom diskursu pojavilo se pitanje zdravstvenog ili spolnog odgoja. Današnji predsjednički kandidat HDZ-a Dragan Primorac tada je kao ministar znanosti, obrazovanja i športa predstavio novi školski program – „Zdravstveni odgoj i obrazovanje“. Natječaj za izradu programa 23. veljače 2006. raspisalo je Primorčevo ministarstvo. Na natječaju je pobijedio program stručnjaka koje je dala konzervativna udruga GROZD – Glas roditelja za djecu. Sama udruga osnovana je iste godine kada je zdravstveni odgoj postao glavna tema u hrvatskom školstvu.
> Grozd: Novi građanski (pre) odgoj ministra Jovanovića
Primorčev zdravstveni odgoj zamišljen je kao program koji će se izvoditi na satu razrednika. Ne ocjenjuje se i nije zaseban predmet. Osim „spolnog odgoja“, teme su bile i: AIDS, alkoholizam i druge ovisnosti. Očekivano, kod roditelja je zabrinutost izazvao AIDS, ili HIV, spolno prenosiva bolest. Što djeca imaju s AIDS-om? Zar je situacija u školstvu bila tako dramatična? Mnoga djeca već u ranoj dobi bila su seksualno aktivna i bolovala od HIV-a? Nadalje, postavilo se i pitanje kako će se pristupiti takvom odgoju? Iz konzervativne i kršćanske perspektive, po izboru roditelja, ili lijevo-liberalne pozicije koja svojata i znanstvenost svog pogleda?
Sa Željkom Jovanovićem dolazi ideološki nasrtaj na školstvo
Pitanje zdravstvenog odgoja i njegove liberalizacije, ali i općedruštvena zainteresiranost za ovu temu, aktualiziralo se s dolaskom na vlast SDP-a. U Milanovićevoj vladi (2011.-2015.) zaštitno lice zdravstvenog (spolnog) odgoja bio je Željko Jovanović. Obnašao je dužnost ministra znanosti, obrazovanja i sporta, bez kvačice na „S“.
Već 2012. nametnuo je nestručni i ideološki zdravstveni odgoj u školstvo. Uveo je pojmove roda, feminizam i LGBT ideologiju u program. Protiv takvog „odgoja“ ustali su roditelji, konzervativne udruge i Crkva. Krajem prosinca 2012. Hrvatska biskupska konferencija izdala je letak namijenjen roditeljima i vjernicima općenito u kojem je upozorila na ideologiju koja razara dušu i tijelo čovjeka, a nalazi se u programu zdravstvenog odgoja.
> Željko Jovanović povjerenik za sport Zorana Milanovića: Čovjek koji se proslavio po isušivanju močvare
Na čelu oporbe Jovanovićevom ideološkom zdravstvenom odgoju našli su se tada javnosti nepoznati Ladislav Ilčić i dr. Željka Markić. Nedugo nakon toga osniva se i udruga U ime obitelji koja će prepoznati namjere ekstremno lijeve Milanovićeve vlade i započeti proces pokretanja referenduma za zaštitu braka. On je napornim radom volontera i sinergijom građana unatoč medijskoj i političkoj kampanji s „oba brda“ – Pantovčaka i Banskih dvora – uspješno proveden. Prvi put u povijesti u Hrvatskoj je održan građanski referendum. Brak je zaštićen kao zajednica muškarca i žene, odnosno ta je definicija ušla u Ustav RH.
> Udarci sa svih strana i 66 posto građana ZA; sjetite se kako je izgledala borba za referendum o braku
Judith Reisman u Hrvatskoj 2013.
U Hrvatskoj je 2013., u jeku rasprava oko Jovanovićevog zdravstvenog odgoja i teme braka, boravila američka konzervativna autorica i doktorica komunikologije Judith Reisman. Hrvatsku javnost upozorila je na lik i djelo američkog pedofila Alfreda Kinseyja koji je „istraživao seksualnost“, čak i kod beba. Mediji su njezine navode proglašavali teorijama zavjere i nastojali diskreditirati njezin rad. Optuživana je za negiranje holokausta. Iz akademske anonimnosti izašao je i sociolog, danas i seksolog, Aleksandar Štulfhofer, poklonik Alfreda Kinseyja. Reisman je govorila i protiv pornografije, što su mediji i LGBT udruge također ismijavali tvrdeći da ona nema nikakav loš utjecaj na čovjeka i njegov mozak, što se, naravno, pokazalo kao neistina.
> Vijeće Europe: On-line pornografija je pošast
‘Konzervativna revolucija’
Ovo razdoblje 2012. i 2013. godine Indexov tadašnji novinar i LGBT aktivist Gordan Duhaček nazvao je ‘konzervativnom revolucijom’. U članku iz 2018. napravio je pregled te „revolucije“. Svoje djelo naslovio je: „PET GODINA KONZERVATIVNE REVOLUCIJE. Kako su Markićka i ekipa od marginalaca postali stupovi društva“. Pomalo nespretan pojam, naime, revolucija označava radikalan zaokret od tradicije i normi društva. Stoga, revolucijom se može okarakterizirati jedino lijevo-liberalni zdravstveni odgoj unutar kojeg se nalaze feminističke teorije i LGBT ideologija.
Gostovanje Judith Reisman u Saboru Duhaček je u svom stilu prozvao šarlatanskim i bizarnim. Sve je to prema LGBT aktivistu bila zavjera „Katoličke crkve, desnoklerikalnih aktivista i HDZ-a“. Sve što je Reisman govorila bilo je netočno, pisao je Duhaček. Naprimjer, o tome da će djeca učiti o masturbaciji u školi.
Dovoljno je danas u Google tražilicu utipkati ove pojmove i čitati koliko nas je volja. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je u svojim smjernicama za seksualni odgoj u školama navela kako bi djeca starosti četiri (!) godine trebala postavljati pitanja o seksualnosti i istraživati svoj rodni identitet. Također, djeci bi trebalo, piše WHO(!), dati informacije o „užitku dodirivanja vlastitog tijela, odnosno ranodobnoj masturbaciji“.
> Udruga PaRiter, poznata po Festivalu menstruacije i Hopa Cupa, prevela WHO-ov priručnik o pobačaju
Školstvo je na više frontova 2016. napao Boris Jokić
Nakon gubitka izbora 2015. Milanovićevo djelo nastavilo je živjeti kroz Cjelovitu kurikularnu reformu pod vodstvom Borisa Jokića, “osobnog izbora” Zorana Milanovića. Ambiciozan projekt reforme školstva 2016. pokazao se kao farsa, proveden nestručno i amaterski. U Jokićevom ideološkom pothvatu zakamufliranom kao „reforma školstva“ nastojalo se prekrajati povijest, kulturu i vrijednosti kroz učionice. Na udaru su se našli hrvatska, odnosno nacionalna povijest, nacionalna književnost, ona starija od Jergovića, Tomića i Ferića, a posebno mjesto imali su građanski i zdravstveni odgoj. Opet, pitanje koje se postavljalo bilo je: Tko će pisati kurikul?
> Tomašević uvodi građanski odgoj u Zagreb tko je Boris Jokić, jedan od autora?
Hoće li građanski odgoj postati domena civilnih udruga, poput Gonga koji je izrazito zainteresiran poučavati djecu „demokratskim vrijednostima“. Podsjetimo se, Gong je kao građanska i navodno neovisna udruga otvoreno istupila protiv referenduma o braku. Ono što je Gong u smislu građanskog odgoja, to je udruga CESI na području seksualnog odgoja. Njihova kampanja za uvođenje seksualnog odgoja u zagrebačke škole upravo se intenzivirala ove jeseni. Vrši se veliki pritisak na stranku Možemo koja je na vlasti u gradu Zagrebu.
> CESI lobira za seksualnu edukaciju u školama: Je li cilj seksualizacija djece?
‘Demokršćanski’ HDZ nije spriječio nastavak ofenzive nametanja ‘seksualnog odgoja’
Nakon kratkotrajne vladavine nestabilne vlade HDZ-a i Mosta, iz Bruxellesa 2016. dolazi Andrej Plenković. Međutim, „demokršćanski“ HDZ nije spriječio nastavak ofenzive nametanja štetnog seksualnog odgoja u školstvo. Njegova vlada i ministarstvo Nine Obuljen Koržinek obilato financiraju LGBT pokret i udruge koje danonoćno rade na uvođenju takvog „odgoja“ u škole. Iz Plenkovićeve perspektive, ovdje nema ničeg spornog.
Nedavno su i rodni studiji pokucali na vrata visokog obrazovanja, a po svemu sudeći će i ući. Civilno društvo i lijeve ideologije pronašle su put do fakulteta i škola. Primjerice, feministička udruga Centar za ženske studije izvorišna je točka rodnih studija. U srednje i osnovne škole nesmetano ulaze LGBT udruge, poput LORI – Lezbijska organizacija Rijeka.
> Rodni ili ženski studiji? Centar za ženske studije kaže da se radi o feminističkoj učionici
Gotovo pa tajni seminar na Filozofskom kao problem vidi – roditelje!
Jesen 2024., osim kampanje CESI koju prate slogani poput: „Koga treba poj***ti u gradu kako bi se djeca obrazovala o seksualnosti?“, započela je i gotovo pa tajnim seminarom na Filozofskom fakultetu gdje se raspravljalo o najvećoj prepreci uvođenju seksualnog/spolnog odgoja u škole – roditeljima. I njih treba „obrazovati“, a posebno je potrebno „zaštititi“ ih od „antirodnih“ poruka koje šire „radikalne“ konzervativne udruge.
Na tom seminaru je također, poput Duhačeka, donesen pregled borbe i dosadašnjih pokušaja za uvođenje „seksualnog odgoja“ u škole. Organizatorica je bila Tanja Vučković Juroš, sociologinja. Prvo predavanje iznijela je udruga Status M koja djeluje zajedno s udrugom CESI. Prije ljetne stanke, iz te su udruge pozvali Grad Zagreb na „hitno uvođenje sveobuhvatne seksualne edukacije u škole“.
> Seminar Filozofskog fakulteta: Najveća prepreka uvođenju seksualnog odgoja su – roditelji!
Simbioza ‘seksualnog odgoja’ i LGBT ideologije
Ono što je primjetno već na prvi pogled jest simbioza „seksualnog odgoja“ te rodne i LGBT ideologije. Jedno bez drugoga jednostavno ne ide. Od Primorca 2006. i govora o HIV-u i spolnim bolestima, došli smo do faze „LGBTIQ (ne)vidljivosti u odgojno-obrazovnom kontekstu“, što je bilo jedno od predavanja na Filozofskom fakultetu. Čini se kako se sve teorije zavjera „radikalnih klerikalaca“ ostvaruju.
Danas, CESI, LORI, Gong, Centar za ženske studije i „seksolozi“, što je očito postala specijalizacija u sociologiji, imaju institucionalnu i političku podršku, no pitanje je kakvo je javno mnijenje. Zaključak seminara bio je kako su roditelji još jedina prepreka uvođenju „sveobuhvatne seksualne edukacije“. Mnogi nastavnici u školi također vide roditelje kao „problem“. Nažalost, iz niza razloga, izostaje i veća zainteresiranost roditelja za školske programe.
Tko će pisati kurikul ‘seksualnog odgoja’?
Također, treba reći i kako su kurikuli, nastavni programi i planovi za „seksualnu edukaciju“ i dalje misterij. Tko će ih pisati? Kako će oni izgledati i tko će ih izvoditi? Razrednik, profesor biologije ili vjeronauka? Smije li profesor vjeronauk uopće iznositi stavove Crkve o seksualnosti onoj djeci koja su izabrala vjeronauk? I to se dovodi u pitanje.
U školama se ove nastavne godine pojavila i takozvana “Abeceda prevencije“. Nastavni materijali nisu nam dostupni, a prema izvorima poznatim redakciji, mnogi su roditelji zabrinuti što će se sve naći u ovom programu. Naime, spominju se i dugine boje. Neki profesori i učitelji otkrili su nam kako ni oni sami nemaju materijale, a škole ih obvezuju na provođenje te „Abecede“.
S obzirom na to da je WHO već izdao smjernice kako četverogodišnjacima u vrtićima otkriti masturbaciju, možemo se samo pitati što se sprema mnogo starijoj djeci?
