Mišetić: Logistička potpora Srbima u Hrvatskoj i BiH dolazila je iz Beograda

Nakon prvostupanjske haške presude srbijanskim dužnosnicima Stanišiću i Simatoviću, izrečene u srijedu, a prema kojoj su obojica dobila po 12 godina zatvora, u Pressingu N1 televizije gostovao je odvjetnik Luka Mišetić, poznat po uspješnoj obrani generala Gotovine u Haagu.

Mišetić je nezadovoljan činjenicom da je u presudi izostavljen element udruženog zločinačkog pothvata iako je u kontekstu ove dvojice on spomenut u jednoj drugoj presudi, no u cjelini smatra da je uloga svih presuda koje je donio Haaški sud vrlo važna za povijesno sagledavanje ratova u bivšoj Jugoslaviji.

“Povijesni apsurd” glede uloge Srbije u ratu u BiH

“Ja osobno nisam zadovoljan presudom. Pročitao sam njezin sažetak – g. Stanišić i g. Simatović su osuđeni samo za zločine u Bosanskom Šamcu u travnju 1992. godine – i to ne za sudjelovanje u zločinačkom poduhvatu nego samo za pomaganje. Dakle, oslobođeni su za sve ostale zločine u Hrvatskoj i za sve ostale zločine u BiH. Što se tiče pojma “osuda za pomaganje” – sud je zaključio da ne mogu dokazati da su Jovica Stanišić i Franko Simatović dijelili zločinačku namjeru protjerivanja i progona civilnog stanovništva u Bosanskom Šamcu nego da su pomagali na način da su davali logističku potporu snagama možda s namjerom da se ta potpora koristi u vojne svrhe, međutim, da su znali da se ta pomoć koristi i za zločine. Prema tome, iako možda nisu imali namjeru činiti zločine, znali su da se ta pomoć koristi i za zločine i za to su osuđeni – ali samo za zločine u travnju 1992. u Bosanskom Šamcu.

Kada gledate ukupnu sliku rada Haškog tribunala, nitko iz Beograda nije osuđen za zločine niti u Hrvatskoj niti u BiH, osim sada Simatovića i Stanišića za Bosanski Šamac, a nitko iz Beograda nije proglašen članom zločinačkog pothvata na teritoriju BiH ili Hrvatske.

Imali smo presudu u slučaju Martića, da je Beograd bio dio zločinačkog poduhvata na teritoriju RH, i u pravomoćoj presudi g. Martiću spominju se kao članovi zločinačkog poduhvata u Hrvatskoj – Jovica Stanišić, Franko Simatović i Vojislav Šešelj. Međutim, u njihovim predmetima, oni su svi oslobođeni optužbe da su sudjelovali u zločinačkom poduhvatu na hrvatskom teritoriju.

Prema tome – račun na kraju djelovanja Haškog tribunala jest da nitko nije sudjelovao u zločinačkom poduhvatu u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini. A istovremeno se, s Hrvatske strane, spominju u presudi Prliću predsjednik Hrvatske, ministar obrane Hrvatske i načelnik glavnog stožera oružanih snaga Hrvatske – da su oni na neki način članovi zločinačkog poduhvata u Bosni i Hercegovini. I sada ispada da je Hrvatska činila nešto u Bosni i Hercegovini što Srbija nije, što je, po mom sudu, povijesni apsurd.” – rekao je Mišetić.

Logistička potpora Srbima u Hrvatskoj i BiH dolazila je iz Beograda

Također je kazao:

“Logistička potpora snagama bosanskih Srba u Bosni, a isto tako i hrvatskim Srbima u Hrvatskoj, dolazila je iz Beograda. Ali, isto tako morate u kaznenom postupku dokazati da je određena osoba znala da se ta logistička potpora koristi za činjenje zločina. Očito iz nekog razloga, a nisam imao priliku pročitati detaljnu presudu jer ona još nije objavljena, oni su zaključili da samo to mogu dokazati Stanišiću i Simatoviću u Bosanskom Šamcu.

Druga stvar koja je ovdje također zanimljiva jest podjela unutar tribunala po pitanju može li se nekoga osuditi samo zbog toga što je znao da se njegova pomoć koristi za činjenje zločina ako je možda imao drugu namjeru, a ona je bila da se ta pomoć koristi u vojne svrhe.”

“Veza s Beogradom ostala je nepresuđena. Ne mogu zaista procjenjivati osobnu odgovornost Stanišića i Simatovića, ali ukupna slika za Haaški tribunal nije dobra. Ostavština Haaškog tribunala sada je takva da je Hrvatska, prema presudi Prliću i ostalima, činila u Bosni i Hercegovini nešto što Beograd, tj. Srbija nije. Što je jednostavno apsurd”, rekao je Luka Mišetić.

Vidi se da je postojala zločinačka politika sa srpske strane u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu

Mišetić je bio upitan i o tome da je to prva presuda koja se dotiče ljudi koji su djelovali “iz pozadine.”

“Mi koji smo se bavili predmetom Gotovina, imali smo priliku vidjeti te interne dokumente sa strane Republike Srpske Krajine, ali i iz Beograda. Iz tih dokumenata se vidjelo, barem iz 1995. godine kojom smo se mi bavili, da je svaki važan trenutak sa srpske strane, svaka važna operacija, uvijek bio popraćen sastankom u Beogradu između Mile Mrkšića kao zapovjednika srpskih snaga u Hrvatskoj, Ratka Mladića kao zapovjednika srpskih snaga u BiH, Jovice Stanišića i Slobodana Miloševića. Dakle, iz toga se vidjedlo da oni koordiniraju taj rad upravo preko tih tajnih službi.

Za vrijeme prvih dana Oluje – kome se javlja Mile Mrkšić za instrukcije kako se obraniti i što učiniti – javlja se upravo Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. Dakle, iz toga je vidljiva ta veza između Beograda i tih na terenu.

“Povijesni trag nakon Haškog suda bit će da je postojala zločinačka politika sa srpske strane u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Utvrđena je na razini Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj i Republike Srpske u BiH. Prema tome, vidljiva je ta ukupna slika da je postojala zločinačka politika da se postignu određeni politički ciljevi, a ti ciljevi su bili stvaranje Velike Srbije. U tom smislu je rad Haškog suda je bio itekako važan i ja ga podržavam u tom segmentu jer bez tih presuda, bez utvrđivanja istine od strane jedne međunarodne institucije, bojim se da bismo imali situaciju koju još uvijek Beograd promovira, a to je demantiranje i odbijanje prihvaćanja određenih činjenica, kao što npr. negiraju genocid u Srebrenici – svi bi bili ostavljeni da sami pišu svoju povijest i ne bi bilo nepristranog arbitra koji bi mogao barem u jednom segmentu suditi o onome što se dogodilo.