O jučerašnjoj najavi ministra financija Borisa Lalovca o uvođenju poreza na štednju, ali i o mogućem uvođenju drugih mjera, koje bi prema ministrovim tvrdnjama trebale rasteretiti građane, novom rebalansu proračuna, ali i o vladinoj poreznoj politici i njenim učincima na gospodarstvo, razgovarali smo s poreznim stručnjakom mr. sc. Brankom Paraćem, ovlaštenim revizorom i višim predavačem na Veleučilištu Baltazar.
Možete li komentirati jučerašnju najavu ministra Lalovca o uvođenju novog poreza, ali i mogućim drugim mjerama?
Ako mislite na porez na kamatu na štednju, koji se uvodi od početka 2015. godine, on je najavljen u Nacionalnom programu reformi, koji je Vlada utvrdila još u travnju 2014. godine, te nije bilo posebne potrebe za objavom nečeg novoga u ionako „zamršenom“ hrvatskom poreznom sustavu. Slično se odnosi i na „vrijednosni“ porez na nekretnine, s primjenom od početka 2016. godine. Naravno, novi porezni oblici, kao i način njihova izračuna, trebaju biti obuhvaćeni odgovarajućim propisima, koji se tek trebaju donijeti.
Kad je riječ o porezu na kamatu na štednju, valja priznati da takav porez već dulje vrijeme imaju i druge zemlje u EU. Međutim, predlagatelji ne spominju bitno različitu financijsku situaciju u Hrvatske, koju nije potrebno posebno obrazlagati. Naime, u Hrvatskoj je riječ o nedostatku investicija, koje se trebaju financirati iz štednje, naravno, najbolje iz domaće štednje. Kako je dobro poznato, ne samo investicije, nego i dio tekuće potrošnje u Hrvatskoj, financira se već dugi niz godina iz inozemne štednje, iz deficita platne bilance (inozemnog zaduženja).
Valja podsjetiti na ionako niske kamate na štednju, 3 do 4 %, što će, uz najavljeni porez, svakako utjecati na povlačenje štednih uloga i njihovo alociranje dijelom „u čarapu“, dijelom ulaganje u banke susjednih zemalja gdje još nema ovoga poreza ili ulaganje u drugu imovinu, primjerice, u zlato. Što je posljedica? Smanjivanje kreditnog potencijala domaćih banaka, što svakako nije na tragu proklamirane politike poticanja ulaganja, a što je temeljni preduvjet povećanja zaposlenosti. Naime, najniža stopa zaposlenosti u EU, kao i visoka nezaposlenost, svakako je ključni problem Hrvatske već dulje vrijeme, a nažalost, bit će to još dugo.
Inače, u ranijoj najavi poreza na štednju, bilo je govora o poreznoj osnovici, do koje se kamate ne bi oporezovala, a spominjao se iznos od 12.000,00 kuna godišnje. Ako se već uvodi rečeni porez, to bi bilo logično, jer je riječ o usklađenoj osnovici s onom koja se već primjenjuje prilikom oporezivanja dividendi i udjela u dobiti. Međutim, u posljednjim istupima ministra, to se ne spominje, a jučerašnji istup potpredsjednika Vlade RH, također je na tragu oporezivanja ukupnog iznosa kamata. Nadam se da je riječ o već poslovičnoj nekoordiniranosti i nepreciznosti u najavama novih poreznih propisa, čemu smo svjedoci.
U svakom slučaju, držim da je uvođenje poreza na kamatu na štednju još jedna promašena ekonomska mjera, koja je u funkciji „krpanja“ proračunskog deficita, a ne mjera ekonomske politike, koja bi trebala poticati gospodarstvo, koje se smanjuje jedanaest kvartala zaredom!
Iako smo mogli čuti da izraz “porezna reforma”, ove mjere, kao i najava smanjenja poreza na dohodak su ipak samo izmjena?
Da, zaista postaje iritirajuća javna prezentacija poreznih izmjena, pod nazivom „reforma“, posebice za stručne krugove. Ako se pođe od opće definicije pojma reforma, onda se predviđene izmjene, koje se tek trebaju operacionalizirati izmjenom i dopunom postojećih poreznih propisa (Zakona i Pravilnika o porezu na dohodak), mogu nazvati operativnim izmjenama, a nikako reformom. Naime, nije riječ o izmjeni sustava (modela), već o povećanju iznosa osobnog odbitka u oporezivanju jednog od poreznih oblika u sustavu oporezivanja i to dohotka od nesamostalnog rada (plaće). Nadalje, riječ je o ograničenom dosegu mjere, jer se, prema najavama, to neće odnositi na sve zaposlenike u Hrvatskoj, primjerice, dužnosničke plaće (i javni sektor?). Naravno, svako, pa i najmanje porezno rasterećenje, valja pozdraviti, pa i najavljeno, ali ne treba očekivati previše.
Pogledajmo učinak izmjena, samo na temelju najava (bez operacionalizacije u propisima). Osoba s prosječnom hrvatskom bruto plaćom iz lipnja 2014. godine, u iznosu od 8.024,00 kuna, koja uzdržava dvoje djece, a živi u Zagrebu (nazovimo ga Ivan), prema postojećem modelu oporezivanja, prima mjesečnu neto plaću, u iznosu od 6.195,59 kuna, dok bi nakon „reforme“ primio 6.320,20 kuna, odnosno 124,61 kuna više! Ili, za razmjerno visoku plaću u Hrvata, u mjesečnom iznosu od 15.000,00 kuna, a to bi trebao biti taj „srednji sloj“, koji je gotovo nestao, naš Ivan bi umjesto dosadašnje neto plaće, u iznosu od 10.225,28 kuna, primio 10.546,24 kuna!
Može li se to nazivati reformom?
Ovdje valja upozoriti na nešto što vladajući ne spominju, a što je prisutno u praksi. Naime, dio poduzetnika, unatoč tomu što se već 20 godina pojam plaće odnosi na bruto plaću (knjigovodstveni pojam je bruto I.), sa zaposlenicima imaju ugovorenu neto plaću. To, naravno, ne znači da je Proračun oštećen, jer se prilikom obračuna, neto plaća preračunava na bruto iznos, ali je svakako promašena svrha osobnog odbitka. Naime, država je sustavom osobnih odbitaka željela rasteretiti dohodak onih koji imaju veće izdatke za uzdržavane članove obitelji (djeca, invalidi…). Dakle, najavljeno povećanje osobnog odbitka, s dosadašnjeg iznosa od 2.200,00 na 2.600,00 kuna, u tom slučaju neće utjecati na dosadašnju neto plaću, što bi značilo da je mjera poreznog rasterećenja (ponovo) promašena, jer bi učinak uštede koristio poslodavac. To je na tragu jučerašnje izjave ministra financija, koji je dobro rekao: „Vlada ne određuje plaće“, ali to istodobno znači da će (pre)glasno najavljene olakšice „promašiti metu“!
Nadalje, dio gradova, a za očekivati je i općina, kojima uvijek „nedostaje prihoda“, već je najavio povećanje prireza, jer će im najavljena „reforma“, naravno, smanjiti prihode. Predlagatelji „reforme“ kažu da će gradovi i općine dobiti prihod od poreza na nekretnine, ali od 2016. godine, te da trebaju smanjiti rashode, što valja pozdraviti. Ali, zar to ne treba učiniti i država? Inače, „vrijednosni porez na nekretnine“ još ni približno nije operacionaliziran, ali je sigurno da će barem dijelom zamijeniti postojeću komunalnu naknadu i porez na kuće na odmor, što znači da će se gradovi i općine trebati „navići“ na manje prihode od dosadašnjih. Istina, dio gradova i općina još nije dosegao najviše moguće stope prireza pa ga, prema postojećim propisima, jednostavno mogu povećati i tako, barem dijelom, kompenzirati smanjene prihode od „reforme“. Primjerice, stanovnici Zagreba plaćaju prirez po stopi od 18% (na iznos poreza), ali ga može povećati do 30%!
Što bi „reforma“ u oporezivanju dohotka trebala donijeti?
Prema najavama iz Vlade, očekuje se povećanje potrošnje, a posredno i veći prihod od PDV-a, koji je, unatoč povećanju stope za neka dobra usluge, s 10 na 13 %, smanjen za čak 6,8 % u prvoj polovici 2014. godine u odnosu na isto razdoblje lani. Naime, rast BDP-a bi se, kako se očekuje, trebao više osloniti na potrošnju, jer izvoz, unatoč nekim poboljšanju, uz stagnaciju investicija, nije dovoljan da se preokrene negativni trend. Prema mom mišljenju, moguće je očekivati samo malo više optimizma među onima koji primaju plaću, nego neki veći rast potrošnje, a time neki veći utjecaj na rast BDP-a. Naime, ako se pođe od podatka da je oko 300 tisuća građana u blokadi, što znači da je gotovo petina građana u Hrvatskoj u „dužničkom ropstvu“, jasno je da povećanje njihove plaće u simboličnim iznosima neće uopće utjecati na rast potrošnje, već za, barem simbolično, smanjivanje postojećeg duga. Oni koji nisu u rečenoj situaciji, povećanje plaće će većim dijelom usmjeriti na štednju zbog opće ekonomske nesigurnosti i neizvjesnosti, primjerice nesigurnosti radnog mjesta. Naravno, dio će svakako završiti i u potrošnji, ali to svakako ne može utjecati na rast BDP-a, kako se najavljuje! Naime, problem je puno veći i složeniji da bi ga se riješilo ovakvim „prčkanjem“ po poreznom sustavu, te je zaista potrebna reforma, ali puno šira nego što su vladajući spremni učiniti već 20 godina!
Neki porezi su se, čini se i brzopleto, mijenjali – kao što je to npr. bio slučaj s posebnom poreznom stopom za turizam, kako to utječe na gospodarstvo?
Nažalost, izmjena stope PDV-a, za ugostiteljstvo i turizam, kao i za neke druga dobra, od ožujka 2012. godine, s tadašnjih 23%, na 10%, koja je od početka 2014. godine, povećana na 13%, još je jedan u nizu primjera „vrludanja“ po poreznom sustavu, kojega prati brzopletost u uvođenju, bez dovoljnih simulacija popratnih učinaka. Zamislimo poduzetnika, hotelijera, koji se priprema za proširenje smještajnih kapaciteta, što traje najmanje dvije godine, a uključuje milijunske iznose ulaganja. On će odluku o investiciji donijeti na temelju svih raspoloživih informacija, kao i budućih očekivanja, jasno, polazeći od tržišnih cijena svojih usluga. Naravno, potrošača zanima konačna cijena, s uključenim iznosom PDV-a. Nadalje, poduzetnici iz predmetne djelatnosti svojim poslovnim partnerima daju cijene za sljedeću turističku sezonu. Pa, kako će oni planirati svoje poslovanje, te kalkulirati isplativost investicija, u ambijentu kada se tako često mijenjaju porezi? To, naravno, vrijedi i za ostale djelatnosti, a ne samo za ugostiteljstvo i turizam.
Dakle, na pitanje, kako to utječe na gospodarstvo, odgovor je svakako: negativno!
Što možemo očekivati od novog rebalansa proračuna?
Uskoro ćemo biti svjedoci velikih „okršaja“ u Hrvatskom saboru, jer će smanjenim prihodima trebati „nahraniti“ mnoge proračunske korisnike. U javnosti se nedovoljno ističe činjenica da Hrvatska, unatoč dosadašnjim, i još većim budućim „bolnim“ mjerama, još uvijek troši tuđu akumulaciju (štednju). Dakle, mnogi proračunski korisnici, a posredno veliki broj građana Hrvatske, koji ovise o proračunskim prihodima, trebat će se navići na smanjivanje dosadašnjeg standarda na mnogim područjima. Nije popularno, ali je za očekivati smanjivanje broja zaposlenika, troškova obrazovanja, zdravstva i sl. Zar nekima još nije jasno da je u privatnom (realnom) sektoru, u razdoblju krize, koja traje već šestu godinu, izgubljeno preko 150 tisuća radnih mjesta, a istodobno je u javnom sektoru broj zaposlenih povećan za nekoliko desetaka tisuća? Treba li još nekome dokazivati potrebu reforme (smanjivanja) postojećeg broja županija, gradova i općina, kojih imamo kao i puno brojnije države? Naravno, za takve reforme niti jedna vladajuća garnitura do sada nije bila spremna ni imala „petlju“.
Ili, priprema se referendum o monetizaciji autocesta, uz parolu „Ne damo naše ceste“! Narodu bi trebalo objasniti da to (još) nisu naše ceste, dok ne podmirimo dugove za njihovu (preskupu) izgradnju, pri čemu dobar dio dionica dugo neće biti profitabilan zbog nedovoljnog prometa. Razumljivo je da monetizaciju ne bi trebalo podržati, ako bi se tako ostvareni prihodi ubacili u „ponor deficita“ (u potrošnju)!
Držim da je postojeća javna potrošnja, a to dokazuju brojna ozbiljna makroekonomska istraživanja, prešla realni porezni kapacitet Hrvatske.
Smanjivanje proračunskog deficita, na što smo se obvezali i prema EU, prema mom mišljenju, nije više moguće novim poreznim nametima, već smanjivanjem proračunskih rashoda, za što su potrebne prave, stalno odgađane, reforme! Zar smanjivanje prihoda od PDV-a u prvoj polovici 2014. godine, unatoč pozitivnim učincima fiskalizacije gotovinskog prometa, te unatoč povećanje stope s 10 na 13% za neka dobra i usluge, ne dokazuje poznato pravilo, prema kojemu povećanje stope poreza ne povećava svotu ubranog poreza, a može ga i smanjiti!?
Na kraju, neovisno o modelu za kojega će se vladajuća većina u Saboru opredijeliti, što će biti operacionalizirano skorim rebalansom proračuna, držim da svaku mjeru ekonomske politike valja testirati na jedno jedino (i najvažnije) pitanje, koje glasi: Pridonosi li ta mjera investiranju, a posljedično i većem zapošljavanju?
Naime, bez rasta zaposlenosti, a time i rasta prihoda od poreza i doprinosa, nema mogućnosti zadržavanja, a kamoli povećanja standarda javnih usluga, primjerice, zdravstva, školstva i sl., kao i zadržavanja postojećih prava, primjerice, mirovina i socijalnih naknada.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
