Nakratko zažmirite i zamislite sebe kako šetate Splitom. Potpuno sami, jer u njemu nema niti jednog jedinog stanovnika. Toliko je, naime, Hrvatska izgubila stanovnika u samo deset godina, od 2001. do 2011. godine. I dalje ste optimist?
Zažmirite još jednom i zamislite da ste u 2045. godini i da trebate ići u mirovinu jer ste navršili punih 70 godina, koliko je dobna granica za umirovljenje. Hrvatska ima oko 3,8 milijuna stanovnika, uvjerljivo je zemlja s najviše staračkog stanovništva u Europi. S Vašim unucima čujete se svakodnevno preko Skypea, kratko, jer uglavnom rade u Brazilu ili Indiji. Rijetki sretnici snašli su se u Kanadi ili Australiji.
Demografski bazen Bosne i Hercegovine, koji je dugo vremena oporavljao hrvatsku statistiku, odavno je prazan. Vaša mirovina je dostatna za desetak dana skromnog života jer jedan radnik u Hrvatskoj mora hraniti dva umirovljenika, jednog državnog službenika i jednog mladog nezaposlenog čovjeka. Sreća u nesreći je da je djece sve manje pa za njih država ne mora mnogo izdvajati.
Želite dalje? Možda bolje ne! Ustvari, nemojte više žmiriti nego otvorite oči.
Nalazite se na kraju 2015. godine i za manje od 48 sati imat ćete priliku zaokružiti kandidata ili listu za koju smatrate da bi vas trebala predstavljati u Saboru, a možda i u Vladi sljedeće 4 godine. Ovi parlamentarni izbori značajni su zbog nekoliko stvari: prvo, po prvi puta Hrvatska ide na izbore kao punopravna članica svih međunarodnih asocijacije čije članstvo smo si zadali kao cilj kada smo odlučivali o izlasku iz Jugoslavije.
Drugo, po prvi puta na izborima možete dati preferencijski glas. To je „čorbine čorbe čorba“ one verzije koju je predlagala prošle godine „U ime obitelji“, a koju su tako složno sabotirali HDZ i Kukuriku koalicija.
Kao treće, ali ne i najmanje bitno, za ove izbore konačno se otvorila tema koja je, prema skromnom mišljenju pisca ovih redaka, jedina relevantna tema, a to je pitanje demografije, odnosno opstanka.
Biološki kapital – općedruštveno pitanje
Svako društvo svoj napredak može bazirati na tri vrste kapitala: ekonomski kapital, kulturni kapital i biološki kapital.
Sasvim je jasno da Hrvatska nije siromašna ni ekonomskim, ni kulturnim kapitalom. No ova dva nemoguće je umnažati ako ne postoji biološki kapital, a to je ljudstvo, s kojim naša domovina, ako želi opstati, jednostavno mora računati i mora ga, grubo rečeno, stvoriti i osigurati.
Jer uzalud je svaki idealni predizborni program i sve provedene reforme, nulta stopa korupcije i planovi gospodarskog oporavka, ako nemate kome graditi zgrade i ceste, ako nemate kome prodati svoje proizvode i, što je najgore, ako nemate mladih ljudi koji donose novost, kreativne ideje, svježinu i nadu u bolje sutra.
Zato demografija nije samo ekonomsko pitanje, nego općedruštveno i općeljudsko pitanje opstanka Hrvatske kao države, kao društva i njezinih građana kao naroda, zajedno s manjinama. U ovoj kampanji rijetke političke stranke su to shvatile. Lijeve stranke se time nisu ni bavile. Očekivano, jer u posljednje četiri godine mogli smo vidjeti samo rad u korist naše zajedničke štete.
Jesu li to radili namjerno ili zato što su nesposobni, pitanje je na koje mogu odgovoriti birači u nedjelju.
Jedite Čokolino pa će porasti natalitet!
Začudo, HDZ kao najbrojnija oporbena stranka i njezini sateliti, koji su se prozvali Domoljubna koalicija, nakon mjeseci i mjeseci najava nove demografske politike i pronatalitetnih mjera, nakon dana i noći provedenih u konzultacijama s najvećim njemačkim stručnjacima, uspjeli su se sjetiti dvije „maestralne“ ideje: 1000 eura za svako novorođenče i snižavanje PDV-a na dječju hranu.
Za te dvije mjere nisu morali konzultirati IFO institut, nego prošetati do najbližeg dječjeg vrtića i pitati što djeca žele. Ako i postoje druge ozbiljnije mjere, nije jasno zašto ih HDZ ne otkriva. Radi se o preozbiljnoj stvari da bi se o tome šutjelo jer natalitet se neće sam od sebe oporaviti, niti će se veći broj roditelja odlučiti na još jedno dijete zbog dara od 1000 eura. Ili još bolje: teško da ćemo se demografski obnoviti ako nam Čokolino postane 5 kn jeftiniji.
Demografija je preozbiljno pitanje da bi se o njoj govorilo samo u izbornoj kampanji, da bi se po pitanju te problematike davala paušalna rješenja i obećanja i da bi se napravili programi koji će dati rezultate do sljedećih izbora.
Antilife mentalitet – borba protiv nas samih
Iako u mirnodopskim okvirima ne volim rabiti riječi „borba“ ili „bitka“, ovdje treba reći upravo to: demografsko pitanje je prava bitka. Bitka za demografiju bit će u sljedećih 20 do 30 godina pravi izazov i borba.
To je borba u kojoj smo neprijatelji mi – sami sebi. To je borba protiv modernog anti life mentaliteta i kulture smrti koje su, priznajmo si, u većinskoj katoličkoj zemlji naišle na plodno tlo.
Šokce je (kojima i sam pripadam) u Slavoniji uništila „kultura jednog djeteta“, pa su njihovu zemlju zauzeli „došlje“ koji se nisu bojali života. Floskule poput „šta rađaš toliku djecu“, „tko će ti ih hraniti“, „nemoj rađat sirotinju“ i ono najvulgarnije „kote se kao zečevi“, pripada brendu „izvorno hrvatsko“. Je li kršćanski? Nije! Je li ljudski? Nimalo! Uostalom, kad ste u nekoj reklami vidjeli obitelj s četvero djece? Nikad! Ili možda kad je u pitanju reklama za sredstvo za pranje rublja ili suđa, u kojoj je prikazana frustrirana majka višečlane obitelji kojoj čarobni deterdžent riješi sve probleme. Sretnu obitelj nikad niste vidjeli.
Drugim riječima, bitka za demografski oporavak bit će bitka protiv nas samih. Potom će biti bitka za obitelj, koja mora biti temelj, središte i oslonac razvoja društva. Bit će to bitka za promjenu zakonskih normi koje su sve drugo, nego naklonjene mladim obiteljima koje žele više djece. Govoriti da će se demografska katastrofa sama od sebe umanjiti ako se obiteljima da nešto novca i kad krene gospodarski rast je prilično površna. Da je tako, najbogatije države imale bi najviše djece. Što ne znači da bogate države, koje sebe ozbiljno shvaćaju, ne rade na tome.
Zakoni protiv obitelji
Zakonske norme u Hrvatskoj nisu nimalo naklonjene obiteljima s malom djecom. Što je u Hrvatskoj dječji doplatak? Još jedna mizerna socijalna naknada na koju nemaju pravo sva djeca. Imaju li mlade obitelji porezne olakšice za kupnju nekretnina? Nemaju. Je li nedjelja slobodna za obitelj? Nije.
Uglavnom mlade radnice u trgovačkim centrima rade od jutra do sutra, najčešće i nedjeljom, za mizernu mjesečnu plaću kojom ne mogu svojoj obitelji priuštiti ni ono najosnovnije. Država bi jednim potezom pera mogla zabraniti rad trgovina nedjeljom, ali ne želi. Zašto? Jer se boji. Zašto poslodavci često izrabljuju mlade radnike do te mjere da su nakon 10 godina zreli za ‘burn out’? Zato što mogu. Mogli bismo nabrajati do sutra, ali to nema smisla jer je Hrvatska zemlja koja bi htjela demografski oporavak bez promjene mentaliteta i zakonodavnog okvira. A to ne ide.
Najteže se odlučiti na treće dijete
Bitka za demografski oporavak bit će teška i dugotrajna i zahtijeva viziju, odlučnost, spremnost sviju i krupne korake koje treba poduzeti da bi se stanje promijenilo. To ne znači da će se natalitet odmah poboljšati, ali je potrebno učiniti sve ili gotovo sve kako bi roditeljima koji žele imati više djece bilo maksimalno olakšano. Jer njihova djeca bit će blagodat i onim ljudima koji iz nekog razloga djece nemaju. To je pravi test za međugeneracijsku solidarnost. No treba imati na umu još jednu stvar. U svakom društvu, bez obzira na demografsku politiku, uvijek će postojati određeni broj parova koji će imati jedno ili nijedno dijete i određeni broj parova koji će imati mnogo djece.
U Hrvatskoj je, kažu pokazatelji, „kritično“ odlučiti se na treće dijete. Najveći postotak pobačaja u Hrvatskoj učine udane žene s dvoje djece. Kad smo kod pobačaja, jedna važna odluka za budućnost i demografski oporavak bit će preispitivanje prastarog, anakronog i vrlo liberalnog zakona o pobačaju iz 1978. Do sada nitko nije imao petlje, a jasno je da postoje stranke koje su odlučne u namjeri da se i kroz ovaj zao zakon počne vrjednovati život, a ne smrt.
Krupni potezi i…
Ključna stvar je, dakle, ohrabriti roditelje i olakšati im donošenje odluke ako zdvajaju. To se postiže sustavnim mjerama i zakonima za zaštitu obitelji, mjerama koje će roditelje i djecu pratiti kroz njihovo djetinjstvo. Sustav dječjeg doplatka, duži rodiljni dopust, uvođenje instituta majke odgajateljice, mreža vrtića, jaslica i škola s produženim boravkom, zatvaranje trgovina nedjeljom i zaštita zaposlenih majki. Mjera snižavanja PDV-a na dječju hranu je, koliko simpatična, toliko i smiješna.
Djeca vrlo brzo počnu jesti hranu kao i odrasli. Doduše, možda bi se kod nas dogodilo da odrasli zbog manjeg PDV-a počnu jesti dječju hranu. Puno bi pametnija odluka bila snižavanje PDV-a na dječju obuću i odjeću. To znaju roditelji kad treba djeci kupiti kvalitetne cipele ili tenisice. Skupe su k’o svetog Petra kajgana.
…i kreativne sitnice
To su velike stvari i krupni potezi koji ne moraju garantirati demografski oporavak, ali će ga olakšati. No, za uspješno vođenje bitke za demografski oporavak bit će potrebna još jedna vrlina, a to je kreativnost. I to kreativnost sitnih poteza i malih koraka, onih neznatnih stvari koje mladim obiteljima olakšavaju život, a da toga možda nisu ni svjesni. I tu ne može pomoći država ako se i realni sektor za to ne zauzme.
Primjerice, otvorite bilo koju službenu web stranicu nekog austrijskog grada i općine i naći ćete rečenicu „Drage obitelji, vi i vaša djeca ste nam jako važni i činimo sve da vam bude bolje“.
Takvu rečenicu jednostavno nećete naći kod nas.
Također u Austriji, u pokrajini Vorarlberg, jeftina struja subotom počinje u 14 sati, a ne u 21 sat, kao ostalim danima. Zašto? Pa zato da se ne mora čekati noć kako bi se uključila perilica ili pegla, aparati koji su kod brojnih obitelji stalno u pogonu.
Ista pokrajina svakoj obitelji daje obiteljske kartice koje donose brojne popuste u kazalištima, sportskim aktivnostima, skijanju, gradskom prijevozu ili željeznici.
Je li se ikoja auto kuća sjetila dati popust brojnim obiteljima za kupnju automobila sa 7 sjedala? Nije mi poznato! Postoji li restoran koji daje popust obiteljima s troje i više djece? Postoje li banke koje će dati niže kamate višečlanim obiteljima? Je li se itko sjetio pokrenuti projekt mikrodnevnih boravaka za djecu u kojima bi ona mogla pojesti ručak i napisati zadaću? Toliko neiskorištenog prostora i nezaposlenih kuhara moglo bi biti od velike pomoći. Ako ste dovoljno kreativni, možete učiniti čuda i učiniti mladim roditeljima više bezbrižno roditeljstvo.
Postoje ljudi koji su sve ovo spremni provesti!
Ali to treba shvatiti i imati hrabrosti provesti u djelo. A ne se boriti za vlast, kako bi se uhljebilo svoje članove u nadzorne odbore. Osobno sam duboko uvjeren da ću u nedjelju moći birati ljude koji su spremni ozbiljno i boriti se za demografski oporavak naše domovine. Ozbiljno, studiozno, dugoročno, planski i, što je najvažnije, osobnim primjerom.
Jer, kako pjeva slavonski bećarac (nadam se da neću dobiti prijavu zbog njega): Nije gazda tko ima dvorove, već je gazda tko ima sinove.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
