Zadarska policija je u ožujku prošle godine podnijela kaznenu prijavu protiv Zorana Tadića za zapovjednu odgovornost za masakr 30 civila i 13 zarobljenih branitelja u Škabrnji 18. studenoga 1991. godine.
Tadić je tada za Slobodnu Dalmaciju iz predgrađa Sydneyja ustvrdio da mu je žao za sve što se dogodilo u Škabrnji, a hoće li biti i optužen, ovisi o ishodu istrage Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, koja je prekinuta 25. ožujka ove godine, točno godinu dana nakon pokretanja.
“Istraga u kaznenom djelu protiv Zorana Tadića, osumnjičenog za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, prekinuta je rješenjem zamjenice ŽDO-a u Splitu Julijane Stipišić. Istraga je prekinuta jer Tadić nije dostupan pravosudnim organima RH, on naime boravi u Srbiji, a zbog pandemije koronavirusa međunarodna suradnja je usporena”, ustvrdila je za Slobodnu Dalmaciju Rene Laura, glasnogovornica ŽDO-a u Splitu.
Zamjenica Stipišić nije tako uspjela ispitati Tadića i doznati njegovu obranu, iako je preko suda za ratne zločine u Beogradu Tadić informiran o svim poduzetim radnjama u sklopu istrage, uključujući i obavljene razgovore sa svjedocima optužbe. Istraga će biti nastavljena kada se promijene sadašnje okolnosti vezane uz pandemiju, moguće već sredinom rujna.
Uz Zorana Tadića, navodnog zapovjednika zloglasnoga Dobrovoljačkog voda TO-a Benkovac, jedinu aktivnu optužnicu za Škabrnju ima Milan Gnjidić (52), danas državljanin BiH. Njega je ŽDO u Splitu optužio u prosincu 2018. da je kao pripadnik Dobrovoljačkog voda, odnosno Drugog specijalnog voda TO-a Benkovac, izravno sudjelovao u mučenju i ubijanju zarobljenih civila u tom ravnokotarskom mjestu, ali ni on nije dostupan hrvatskom pravosuđu.
Zločin u Škabrnji tako ni nakon 29 godina nije dobio svoj pravosudni epilog, a male su šanse da ikada i dobije. Pitanje je hoće li ikada doći do izručenja Tadića i Gnjidića; većina zapovjedno odgovornih i izvršitelja zločina danas je mrtva, neki su u zatvoru, a za neke nitko ne zna gdje su.
Nepokrenuti progon Mladića i procesi u odsutnosti
Pouzdano se, međutim, zna da je zapovijed o napadu na Škabrnju 17. prosinca 1991. osobno izdao pukovnik JNA Ratko Mladić, tada načelnik štaba i zamjenik komandanta 9. kninskog korpusa. Sutradan su pripadnici Drugog specijalnog voda Teritorijalne obrane Benkovac, poznate kao Dobrovoljački vod, upali u Škabrnju i počinili jedan od najgorih masakra u Domovinskom ratu.
Iako je policija već 1995. podnijela kaznenu prijavu protiv Ratka Mladića, Državno odvjetništvo RH nikad nije podignulo optužnicu protiv toga masovnog ubojice.
U međuvremenu je na suđenju u odsutnosti donesena presuda protiv deset sudionika škabrnjskog pokolja, odvojeno su osuđeni Zorana Banić i Jovan Badžoka kao pomagači u zločinu, ali sve do danas nitko iz zapovjednog lanca i izvršitelja toga okrutnog zločina nije odgovarao.
Banić i Badžoka na koncu su odslužili kazne, a stvarni krvnici ostali su izvan dohvata pravde. Uključujući i desetak pripadnika tzv. Dobrovoljačkog voda osuđenih u odsutnosti, za kojima je raspisana i međunarodna tjeralica.
Ivan Gambiraža, voditelj odjela ratnih zločina u PU zadarskoj, tvrdi da je s Tadićem optužen cijeli zapovjedni vrh odgovoran za zločin u Škabrnji.
Prvi na toj listi je Vladimir Vuković, zapovjednik 9. kninskog korpusa, slijedi ga njegov zamjenik Ratko Mladić, pa komandant 180. oklopne brigade Tripko Čečović, zatim Boško Dražić, pa Zoran Lakić te zapovjednici vodova Siniša Matić, Goran Opačić i Zoran Tadić. Od 32 pripadnika toga zloglasnog Dobrovoljačkog voda, pet ih je bilo sa zadarskoga šireg područja, a trojica iz samog Zadra.
Međutim, u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju, Tadić je odbacio zapovjednu odgovornost i doveo u pitanje neke druge činjenice.
Tvrdi kako on nije bio zapovjednik Dobrovoljačkog voda, nego Milenko Radak, a Vladimir Vuković, zapovjednik 9. kninskog korpusa, u to je vrijeme već bio mrtav.
Radak je godinu i pol dana proveo u hrvatskom zatvoru i Tadić smatra da ga je tada i prijavio kao sudionika u zločinu. Radak je 2004. oslobođen jer nije dokazano da je sudjelovao u ubojstvima, iako je kritičnih dana definitivno bio u Škabrnji.
Tadić zapovjednu odgovornost za Škabrnju prebacuje na JNA, te tvrdi da je zapovjednik garnizona JNA, potpukovnik Tripko Čečović, tog dana bio odsutan, a mijenjao ga je Momčilo Bogunović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
