Napeto na javnoj tribini o pravu na život: Čudni argumenti i publika koja ometa govornike

Na tribini trećeg programa Hrvatskog radija “Pravo na život” čule su se žestoke rasprave, tribina je odisala agresivnošću dijela sudionika, a publika je u navijačkoj atmosferi povremeno ometala govornike.

Tribina “Pravo na život” održana je u utorak u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Na tribini su sudjelovali izvršna direktorica udruge U ime obitelji Željka Markić, docent na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Luka Janeš, sveučilišni prvostupnik povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu Luka Drnić, dramaturginja i direktorica Centra za ženske studije Dorotea Šušak i koordinatorica Ženske mreže Hrvatske Bojana Genov. Voditelj je bio Jakov Blagojević.

Na tribini je pokušano odgovoriti na pitanje kako definirati pravo na život u kontekstu pobačaja. U tom kontekstu, Željka Markić je naglasila kako je za nju središnje pitanje je li ono što žena nosi u utrobi dijete ili nije dijete, je li čovjek ili nije, podsjetivši na to kako su stručnjaci ustanovili da život počinje začećem.

Rasprava je bila otežana agresivnim nastupom dijela govornika, nepoštivanjem i ignoriranjem argumenata onih koji su znanstveno utemeljeno obrazlagali pravo na život. Na tribini se od početka do kraja osjećao snažan pritisak zagovornika pobačaja i njihova namjera da samu ideju tribine proglase manipulacijom i pokušajem ignoriranja civilizacijskih dosega. Zagovornici pobačaja od samog početka teze suprotne svojima proglašavali manipulacijom ili su ih pak tumačili u pogrešnom kontekstu.

Komentari i upadice publike

Publika na tribini u više je navrata glasnim komentarima i glasnim smijehom ometala izlaganja Željke Markić i Luke Drnića, a izlaganja drugih sudionika pratila je pljeskom. Voditelj je u jednom trenutku na kratko prekinuo izlaganje i obrativši se publici rekao: “Ako ne možete pratiti u tišini, molim vas da napustite knjižnicu”. Sugovornici su istodobno nastojali omalovažiti stajališta Markić i Drnića i izbjeći ili izokrenuti njihove argumente.

>Burna tribina o pobačaju – Šušak: Živa je i tratinčica; Markić: Vi mislite da ste bili jajna stanica!?

Je li nerođeno dijete osoba?

Nasuprot argumentima Željke Markić i Luke Drnića o kontinuitetu ljudskog života od začeća, Šušak, Genov i Janeš zastupali su mišljenje da život počinje tek rođenjem, da dijete prije rođenja nije osoba te da osobnost nerođenog djeteta nije pravno relevantna. Istodobno, nastojali su skrenuti izlaganje u ideološkom smjeru, što je pridonijelo dojmu jednostranosti i manipulativnosti rasprave.

Šušak se s visine obraćala sugovornicima s čijim se mišljenjem ne slaže, pa i onima koji su iz publike postavljali pitanja, komentarom: Ovo uopće ne želim komentirati. Takav stav pokazuje da strana koja pobačaj smatra civilizacijskim dosegom ne želi ili rijetko želi čuti argumente druge strane.

Šušak je uz to iznijela i kontradiktoran stav da je protivnica eugenike, a u isto vrijeme smatra da je zabrana eugeničkih pobačaja strašna (primjer Poljske).

Argumenti a la Predrag Matić

U raspravi je koristila i usporedbu nerođene djece s tratinčicama ili pak spermijima i jajnim stanicama, sličnim pogrešnim i obezvrjeđujućim narativom kojim i notorni Predrag Matić, SDP-ov zastupnik u Europskom parlamentu govori o toj temi. On se u jednoj raspravi svojedobno pitao: Ako je pobačaj ubojstvo, jesam li ratni zločinac ako masturbiram.

Šušak bi, s obzirom da se voli pozivati na znanost, trebala znati da život počinje spajanjem spermija i jajne stanice i da ona nipošto, kako je pokušala karikirati, ni u jednoj svojoj razvojnoj fazi nije bila niti spermij, niti jajna stanica.

>Markić: Život čovjeka počinje začećem; Matić: Zar sam ja, kad masturbiram, ratni zločinac?

Šušak je uz to iznijela i zabrinjavajuć stav da sve što je uređeno zakonom, nužno i dobro i za nju prihvatljivo. Naime na pitanje je li joj u redu da se u pojedinim američkim saveznim državama pobačaj može napraviti do početka poroda, nije odgovorila nego je ustvrdila da naš zakon to ne dopušta. Što kada bi dopustio?, pitamo se.

Pritom je odbacila usporedbu s američkim zakonom koji je Afroamerikance svodio na vlasništvo bijelaca. Robovlasništvo je bilo po zakonu. Isto kao i rasni zakoni u nacističkoj Njemačkoj.