Markić: Život čovjeka počinje začećem; Matić: Zar sam ja, kad masturbiram, ratni zločinac?

Foto: snimka zaslona, montaža narod.hr

Nakon što je poljski Ustavni sud proglasio pobačaj bolesne djece te djece koja su plod silovanja suprotnima Ustavu njihove zemlje – koji štiti svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti – aktualna je Vlada – iako se radi o odluci Ustavnog suda – izložena snažnim pritiscima Europske komisije. Isto tako,  lijeve političke stranke  U Poljskoj, koje su nedavno, nakon parlamentarnih, izgubile i predsjedničke izbore – organiziraju prosvjede. 

Ustavni sud u Poljskoj: Pobačaj bolesnog djeteta nije u skladu s Ustavom!

Poljski liječnik: ‘Nerođena bolesna djeca odlukom Ustavnog suda su dobila zaštitu’

>Demokršćanska grupacija u EP podržala proabortivnu rezoluciju ljevice

U emisiji Kontekst  Al Jazeera televizije o toj su temi govorili Željka Markić (U ime obitelji), Predrag Matić, SDP-ov zastupnik u EU parlamentu i njihov izvjestitelj o položaju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU te Karolina Skowron,  voditeljica udruge Akcija Demokracija koja je, uz ostalo, sudjelovala u upadima u katoličke crkve, prekidanju misa i organizaciji demonstracija unatoč mjerama protiv pandemije – te traži ostavku Vlade.

Karolina Skowron na početku je objasnila da je pobačaj u Poljskoj zakonit u slučaju tri izuzetka: u slučaju silovanja i incesta, kada je ugrožen život ili zdravlje žene i ako je u pitanju defekt ploda. 

„Uslijed nedavne odluke Ustavnog suda u Poljskoj njihova odluka je već učinila pitanje pobačaja još restriktivnijim. Svi pobačaji koju su se legalno odvijali u Poljskoj, njih oko tisuću, postat će ilegalni. To će napraviti još veći problem kada je riječ o anomalijama ploda. Što se tiče pobačaja, kako stvari sada stoje Ustavni sud želi da bude potpuno nezakonit i zato smo imamo masovne proteste gdje mnogo mladih ljudi sudjeluje po prvi put. Mnogi ljudi nisu bili prije aktivni na političkoj sceni, nisu čak ni glasali, tako da je ovo neka vrsta kulturološke revolucije.“

Voditeljica: Gospodine Matiću, kako Vi gledate na događanja u Poljskoj? Rekli ste da najave ministra Vilija Beroša da će u Hrvatskoj biti potrebno uvođenje savjetovanja prije pobačaja, vode u smjeru Poljske? Zašto se ne slažete s onime što je ministar predložio?

Fred Matić (SDP): Puna podrška ženama i svim prosvjednicima koji su u Poljskoj ustali protiv takvih retrogradnih postupaka koje radi konzervativna Vlada u Poljskoj. Dakle, začuđujuće je da zemlje koje su izašle, kako volimo reći, izašli smo iz mraka iz nekakve željezne zavjese, sada pokušavamo vratiti unazad kotač povijesti, nešto što je sedamdesetih godina, smatramo da je to već prevaziđeno, sada se to ponovno aktivira. Naravno da Vlade poput poljske, mađarske, a na žalost evo i u mojoj zemlji se takve stvari događaju zahvaljujući ljudima koji pokušavaju mijenjati povijest, vratiti nas u četrnaesto, trinaesto stoljeće, ja ne znam zašto. Uglavnom, dobili su dobru poruku Europskog parlamenta, preko 450 ljudi glasalo je za Rezoluciju kojom se osuđuje postupak u Poljskoj. I ono što mogu i kolegici reći, i općenito svima onima koji su protivnici ljudskih prava i zaštite ženskog tijela u kojem svakako ona ima pravo na izbor, mi volimo reći da je abortus težak izbor ali na kraju dana on mora ostati izbor. Jednostavno ne smije se dopustiti, jer sve te žene iz Poljske, za one koji to ne znaju, u zemljama gdje je abortus branjen, zabranjivan i u zemljama gdje to nije, jednaki broj abortusa se vrši svake godine, prema tome Poljakinje će otići u neke druge zemlje gdje je to dopušteno. Nažalost možda neće otići kod liječnika, otići će kod nekakvih, kako mi to kažemo u žargonu, kod nekakvih mesara koji će ih unakaziti, ugroziti njihov život i eventualno nekakvu buduću trudnoću. Dakle, puna potpora kolegicama i kolegama u Poljskoj.

Voditeljica: Vratit ćemo se kasnije na događanja u Hrvatskoj, dajem riječ gospođi Markić. Gospođo Markić, kako Vi gledate na ovo pitanje?

Željka Markić: Dobro večer, pozdravljam sve vaše gledatelje. Ja na to pitanje gledam i kao žena i kao liječnica, kao na pitanje zaštite dostojanstva svakog čovjeka i zaštite prava na život svakog čovjeka. A pravo na život jest temeljno ljudsko pravo, za razliku od pobačaja koji srećom nije temeljno ljudsko pravo. Netočna je teza (gđe Skowron i g. Matića) da je pravo na pobačaj  temeljno ljudsko pravo. Poljska je potpisnica međunarodne Konvencije o ljudskim pravima i one koju je potpisala kao članica Europske unije. Prema tome, radi se o tome da mi kao civilizacija, kao društvo trebamo odlučiti hoćemo li poštivati ono što danas bez sumnje znanost potvrđuje – da život svakog pojedinog čovjeka započinje začećem, I nitko od nas danas ne bi sudjelovao u ovom razgovoru da naša majka i otac nisu poštivali naše pravo na život. Mi se zalažemo za to da se poštuje znanstvene činjenice – na primjer da moje srce kuca od 18. dana nakon začeća, da se djetetu dok raste u majčinoj utrobi izvana dodaje samo kisik i hrana – i da svaki čovjek, svako dijete ima pravo na život. Naravno, potrebno je stvoriti društvene uvjete potpore ženama i muškarcima. Potrebno je stvoriti uvijete za normalna razgovor o ovom pitanju. Poljsku i ljude koji se bore za zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti mi vidimo u ovom trenutku kao svjetionik Europe, a ne kao vraćanje u Srednji vijek, koji,  u konačnici nije bio nikakvo crno doba kako si zamišlja gospodin Matić. (Odluka Ustavnog suda) i ovi događaji u Poljskoj isto tako nisu samo vezani za odnose prema vrijednostima – je li naša vrijednost zaštiti svaki život, vezani su i za naš odnos prema bolesnima. Pobačaji koji su se izvršavali u Poljskoj posljednjih godina, njih tisuću godišnje,  kao što je gospođa navela (Poljska ima oko 40 milijuna stanovnika), većina je rađena nad djecom koja boluju od Downovog sindroma. Odnos društva prema bolesnima pokazuje se i na taj način. Ako se neke ima pravo eugenički ubijati, zato što su bolesni – to nas podsjeća na vrijeme Hitlera. On je, (radi „čiste rase“) to radio – ubijao bolesne. 

Voditeljica: Samo da čujemo gospođu Skowron – kad čujete ovakve argumente koji se mogu preliti na vašu zemlju s obzirom da ovo što misli gospođa Markić, misli i dobar dio poljskog društva, kako to komentirate? Kako odgovarate na ove kritike?

Skowron: Ja također vjerujem na pravo na život, a vjerujem na pravo na život ljudi koji su već živi, to jest, žena, da one odlučuju o vlastitom tijelu. I tu je riječ o pravu na život i dostojanstvo. Ne vjerujem da ni jedna druga osoba ili ideologija ne može napraviti takvu intimnu odluku za osobu koje se to tiče. Zapravo nije bitno jesmo li za ili protiv abortusa zato što mi imamo moralno pravo da odlučimo sami za sebe o vlastitim tijelima, a sama sloboda izbora i dostojanstvo svakog živog ljudskog bića je također ukorijenjeno u europskim vrijednostima. Također smatram da vjera nije nešto što o čemu se treba ovdje razgovarati ili recimo utjecaju religije na abortus. Jer kao što svaka žena ima pravo odlučiti o vlastitom tijelu nedostatak religije ili prisustvo religije i vjere treba biti intiman izbor i privatan izbor svake osobe. I ne treba utjecati na zakone u državi. Dakle, to je to pravo na život i pravo na dostojanstvo. To su žene koje su već žive i od kojih su mnoge doživjele tragedije. Mnoge ne mogu otiće na abortus kada im je to zaista potrebno. Također, nije točno da je tisuću abortusa svake godine vezano za Downov sindrom – to je zapravo vezano za svaki mogući defekt – Downov sinfrom je samo dio toga. Također, kada je riječ o zakonskim abortusima, kao što ste rekli ima puno takvih abortusa bilo gdje između 80 tisuća i 150 tisuća abortusa godišnje u Poljskoj. Tako da ako je ženi potreban abortus ona će naći neki način, a neki od tih načina mogu biti vrlo opasni kako za nju tako i za njenu buduću djecu. Tako da moramo i to uzeti u obzir.

Voditeljica: Gospodine Matiću, čuli smo gospođu Markić, vratila bih se sada i ima veze s onim što je ona govorila, Vašom napomenom ministru Berošu o obaveznom savjetovanju prije pobačaja u Hrvatskoj da je to korak u smjeru Poljske i Vaš poziv premijeru Plenkoviću da se hrvatska Vlada jasno odredi prema ovom zakonu o Poljskoj. Jeste li dobili očitovanje hrvatske Vlade na tu temu?

Matić: Naravno da nisam. Naša Vlada je pod snažnim utjecajem tih ultradesničara koji pokušavaju tim retrogradnim postupcima vratiti Hrvatsku, vratiti kotač povijesti unazad. Mi imamo problem zato što Vlada bi možda čak i htjela, ali ja ne želim biti njihov odvjetnik. Mi imamo zakon u našoj zemlji još iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada smo bili vrlo napredna zemlja, a sada se vraćamo što je za divno čudo, naravno govorim to ironično, da pedeset godina kasnije mi idemo unazad ali to su ljudi koji vam stoje pred bolnicama, oni molitveni plazitelji koji znaju da kad neka žena ulazi u bolnicu koja ide vaditi krajnike, a koja ide na abortus – to je ovako vrlo čudno – i na taj način pokušavaju utjecati na ljude, na njihova ljudska prava, kao što je rekla kolegica iz Poljske, to su ljudska prava – nitko od nas nije zagovornik abortusa. Nitko od nas ne želi abortus, svi želimo što manje tih slučajeva, a da bi toga bilo manje moramo imati edukaciju, prevenciju, kontracepciju i to nije ubojstvo. Znate, ja volim se ponekad i grubo izražavati ali po stavovima kakve ima gospođa Željka Markić, ja kad masturbiram, šta sam ja ratni zločinac onda? Dakle, to je moje tijelo, mogu raditi s njim što god hoću, i kako je rekla kolegica, mi stajemo na stranu onih koji su živi i onih koji imaju probleme. Dakle, nemojte biti licemjerni, to su ljudi poput ovoga Jozsefa Szajera. To su ljudi koji se zalažu za nekakve kršćanske vrijednosti, za nešto tradicionalističko, a onda ih uhvatimo navečer gdje se provode u orgijama, homoseksualnim, a a protiv toga donose nekakve zakone. Nemojmo biti licemjeri, budimo za to da živimo u 21. stoljeću, koje je već uzelo dobro maha. Ponavljam, dobio sam preko trideset tisuća poziva gdje me upravo i ljudi iz Hrvatske, Poljske, Mađarske, proglašavaju me ubojicom djece. To apsolutno ne prihvaćam, ja sam humanista, po vokaciji jednostavno ne dopuštam da se to radi. Međutim, obzirom na ovo izvješće koje sada radim u Europskom parlamentu očekujem velike pritiske, međutim, veselim im se jer takvi me neće moći obeshrabriti u tome da zaštitim ljudska prava. Bio sam u ratu, borio sam se za ljudska prava. Prema tome moj nastavak, jednostavno životni i profesionalni je na tome tragu. Nemam ništa protiv toga – dakle ako netko ćeli napraviti abortus iz ovoga ili onoga razloga treba mu biti dostupan, besplatan i pod dobrim zdravstvenim uvjetima. A jeste li primjetili da onima koji ne žele napraviti abortus ne pravimo problem: napravi abortus! Zašto bismo to radili? Ministar Beroš je samo pokušaj da nešto se tu izvede dakle što ćeš ti mene savjetovati, tko si ti da mene savjetuješ, ja kad imam čak već i šesnaest godina, a kamoli osamnaest, nemaš me ti šta savjetovati ili što kaže jedan naš političar: odi savjetuj se s obitelji, naravno, ako želiš, ali tvoje tijelo. Ima kod nas jedan film u Hrvatskoj kaže: Svoga tela gospodar.

Voditeljica: Gospođo Markić, ta Vaša izjava da začetak ploda nije dio majke, odnosno da je ono zasebno tijelo, da je majka zasebno tijelo, ta Vaša izjava je jedna od izjava koja je podigla najviše bure, što ste mislili kada ste to rekli?

Markić: Prvo bih odgovorila na ove komentare mojih izjava. Gospodin Matić je najbolji primjer zašto je potrebno savjetovanje žena (prije pobačaja)  i zašto je potrebna općenito edukacija. On očito još uvijek, iako je zastupnik u Europskom parlamentu, ne zna da je za začeće novog čovjeka potreban spermij od muškarca i jajna stanica od žene. Prema tome, sve što  govorim,  govorimo o početku individualnog ljudskog života koji započinje spajanjem jajne stanice majke  i spermija oca. Djetetovo srce kuca već 18. dan od začeća. U trenutku začeća određen je spol, određena je krvna grupa djeteta, određena je visina, boja kose… Prema tome, žena koja je trudna, u svom tijelu nosi tijelo svog djeteta. I ja sam sama majka – rodila sam četiri puta – imam četiri sina. Dakle, ja, žena, sam četiri puta u svom ženskom tijelu nosila malo, muško tijelo. Prema tome, priča o tome da je (nerođeno dijete) „ženino tijelo“ ne stoji. Po toj logici sam ja, dok sam nosila svako od  moje djece, devet mjeseci imala dva srca, četiri bubrega itd… To je glupost! Ta priča ne stoji. Mi danas razgovaramo o tome da li kao pojedinci, kao društvo, stojimo iza toga da štitimo svaki ljudski život, od njegovog početka do kraja ili ne stojimo. Kao žena se zalažem za potpunu ravnopravnost žena u svim uvjetima. Uvjetima rata i mira. Uvjetima kada se radi o visokim radnim mjestima i nisko plaćenim radnim mjestima. Ne zalažem se da su žene ravnopravne na poslu i bilo gdje drugdje samo onda kada ima u društvu dovoljno novaca. Zalažem se uvijek za ravnopravnost. Zalažem se uvijek protiv mučenja ljudi, u svim okolnostima. Isti odnos imam i prema ljudskom pravu na život. I zalažem se za potpunu zaštitu ljudskog života od njegova početka do njegova kraja. Stvarno ne razumijem  zašto i gospođa Skowron i gospodin Matić kažu da oni „nisu za pobačaj“, „nitko od nas nije za pobačaj“.  Pa, zašto nisu? U čemu je problem? Ako to što žena nosi u svome tijelu nije čovjek – zašto oni govore da je pobačaj „težak“, da“ nije dobar“. Zašto to nije dobro? Ako je to što žena nosi u svom trbuhu čovjek – a znanost potvrđuje da jest – onda njegov život treba štititi.  

Voditeljica: Hoćete li nam onda objasniti zašto ne dopuštate pravo na izbor ženama? 

Markić: Ne radi se samo o ženama kada se radi o pobačaju. Radi se i o muškarcima. Svako dijete ima i oca i majku. Zalažem se za pravo čovjeka na život. Očekujem da mi kao društvo poštujemo ljudski život.

Voditeljica: A zašto mislite da ova negacija života o tome da…

Markić: Gospođo, da je Vaša majka napravila pobačaj u dvanaestom tjednu svoje trudnoće, Vi danas ne bi sjedili sa mnom u studiju i razgovarali. Kako o tome ne bismo razgovarali kao o pravu na život?

Voditeljica: Znam ali ako idemo sa takvim analogijama, ako Vi kažete da postoje dva tijela i da jedno tijelo, tijelo majke ne može o svom djetetu odlučivati, zašto onda dajete za pravo po toj analogiji, koji ste treća osoba da odlučujete o nečijoj sudbini?

Markić: Ali o čemu ja odlučujem? Volontiram u udruzi za ljudska prava i zalažem se za one vrijednosti za koje se u 3. stoljeću prije Krista zalagao najpoznatiji liječnik na svijetu (Hipokrat) koji je u svojoj zakletvi, koju liječnici i danas polažu,  rekao da je potrebno poštivati ljudski život i da liječnik nikad neće dati ženi sredstvo kojim bi ona prekinula život svoga djeteta (pobačaj) ili čovjeku otrova čak i ako ga  zatraži (eutanazija). Dakle, Hipokrat je u trećem stoljeću prije Krista, prije Muhameda, prije svega onoga na što se danas netko možda poziva, rekao jasno kako medicinska etika gleda na ljudski život.  Dakle,  da odgovorim, ako je ono što žena nosi u svome tijelu čovjek, a znanost, ultrazvuk, kardiološke snimke, sve što danas znamo pokazuje da jest – onda taj čovjek u mome tijelu ili u Vašem tijelu ili tijelu bilo koje žene – ima pravo na život. A društvo treba svakoj ženi pomoći da se za ljudske probleme nađu ljudska rješenja…

Voditeljica: Gospodine Matići, kada čujete ovakvu argumentaciju, koji su Vaši komentari?

Matić: Kad bi Vam to rekao Vi biste to izrezali, ne bi se to pustilo u emisiju, dakle, osobina desničara u Hrvatskoj, kako u Mađarskoj, Poljskoj i tim drugim zemljama je da napadaju osobno, dakle gospođo Markić, ja Vas ne primjećujem uopće u životu, vjerujte mi, uz dužno poštovanje, nemam s Vama nikakvih problema niti ništa dobro, ništa loše. Međutim, to o čemu ste Vi meni pričali, ja sam to učio u sedmom razredu osnovne škole, nije trebalo ići završiti Medicinski fakultet, dakle to nemojte pokušavati. Dakle, desničari su nam ušli u kuće. Ženama su ušli u gaće. A sada po najnovijim teorijama ulaze i u spolne organe. Dakle, u Hrvatskoj se kaže da je žena torba koja nosi nešto, dakle ne poput klokana, nego još valjda i gore od toga, učinit ćemo sve. Dakle, na kraju moram reći i to je moj stav, ja sam demokrata i ovo sve što radim i u Europskom parlamentu, proći će svu demokratsku proceduru i biti će onako kako članovi Parlamenta demokratski odluče. Ja ću to naravno poštivati, međutim jako ću se upravo zbog ovakvih izjava poput Željke Markić, kad bih Vam rekao da takvih u Hrvatskoj ima za izvoz, mogli bi mi u Poljsku dati takvih ljudi, imamo ih previše za jednu malu zemlju kao što je Hrvatska, učinit ću sve da moje izvješće prođe, da prođe pravo na izbor. Dakle, ne ovo: Vidite ona meni imputira i gospođi i našoj kolegici iz Poljske da smo rekli da smo mi pobornici abortusa. Mi to u ni jednom trenutku nismo rekli nego smo rekli da želimo da žena ima pravo na izbor, a izbor može biti kakav žena odluči što će ona napraviti u krajnjoj liniji ako bih mogao parafrazirati ovog našeg političara koji je rekao se savjetujem s obitelji, znači, u tom procesu su sudjelovale dvije osobe, a onda u procesu odluke ne može sudjelovati treća osoba, četvrta osoba ili bilo koja institucija. Mi smo demokratsko društvo i svatko ima dobrih svojih prava. Neće meni nitko, a pogotovo ženama odlučivati. I na kraju to licemjerje. Glavno pitanje koje ću postaviti kada se bude glasalo o mome izvješću u Europskom parlamentu biti: Probajte za trenutak staviti sa strane 250 milijuna žena o kojima u ovom trenutku odlučujete. Nego odlučujete ovoga puta o sebi, o svojoj sestri, majci, kćeri, tetki pa da vidimo onda kako biste odlučili. Jozsef Szajer je strašno veliki ultrakonzervativac, a vjerojatno se razvodio 19 puta i ženio opet, išao kod pape da ga ženi, a isto tako i kod nas desničari jedno pričaju na televiziji, drugo rade u privatnom životu. i poruka bi moja bila: Budite sve što hoćete jer to je pravo izbora, a budite licemjeri.

Voditeljica: Gospođo Markić, želite li kratko replicirati?

Markić: Rekla bih da je gospodin Matić pokazao sav svoj odnos prema ženama, kada je bio u poziciji moći, bio je ministar branitelja, na vlasti, bio je tada moćan ministar, A  kad je njegova kolegica u Vladi rekla da će žene koje su silovane za vrijeme rata – Hrvatice i Muslimanke koje su silovane tijekom Domovinskog rata , priznati kao žrtve  -onda ako se one pridruže gay povorci u Zagrebu. A tada je hrabri ministar Matić šutio. Dakle, dopustio je da se žene koje su bile žrtve silovanja omalovažava na temelju političkih i drugih stavova. Prema tome, ono što on ovdje iznosi, osim neprekidnih uvreda, nisu argumenti. Mene zanimaju znanstveni, ljudski, etički argumenti.

Voditeljica: Dajte nam komentar o željama žene da abortira silovano dijete? Što o tome mislite?

Markić: Samo bih još željela reći da jedan dio odnosa prema ovim pitanjima određuje i odnos medija. Kada pogledate snimku ove emisije vidjet ćete da sa mnom razgovarate drugačije nego sa gospodinom Matićem i s gošćom iz Poljske.

Voditeljica: Niste u pravu.

Markić: Naravno da sam u pravu, a vaši će gledatelji to moći sami prosuditi ako ne izrežete emisiju. Rado ću Vam odgovoriti na pitanje. Zalažemo se za zaštitu života u svim okolnostima, na pravo na život od začeća. Uz to moram reći da je Poljska izuzetno važna ne samo radi toga što je zaštitila život čovjeka od začeća do prirodne smrti zakonom, ne samo da nam je važna zbog toga što je pokazala da poštuje svaki ljudski život kao država, dakle da njihovi političari donose takve odluke, već nam je Poljska pružila i priliku da vidimo kako je broj žena o kojima se stalno govori u raspravi o pobačaju, koje se, nažalost, nađu u toj tragičnoj situaciji silovanja, a koje traže pobačaj, iznimno nizak. A vezano za djecu koja boluju od Downovog sindroma…

Voditeljica: A jeste li za to, niste mi lijepo rekli, samo to bih htjela, oprostite, jeste li za to da silovane žene koriste svoje pravo na abortus?

Markić: Upravo sam Vam odgovorila na Vaše pitanje. I za kraj bih rekla da treba poštivati demokraciju. U Poljskoj imamo na vlasti demokratski izabranu vlast, na demokratskim izborima. Protiv te aktualne vlasti je Europska komisija i na demokratskim izborima za Parlament i za predsjednika imala vrlo aktivni politički angažman kako bi grupe koje podržava vaša poljska gošća došle na vlast. U tome nisu uspjeli.  Dakle mi u Poljskoj imamo demokratski izabranu vlast.

Voditeljica: Ali gospođo Markić, jeste li za to da silovana žena ima pravo na abortus? 

Markić: Ja sam Vama na to pitanje odgovorila. Mi se zalažemo za zaštitu života u svim okolnostima, pa i jako teškim okolnostima i za to da se pruža sva pomoć koja se ženi može pružiti.

Voditeljica: Zašto ne odgovorite sa da ili ne?

Markić: Mislite da bih trebala Vas pitati da mi Vi kažete kako trebam odgovarati na pitanja? Ili smijem reći što bih ja rekla?

Voditeljica: Ali gledateljima nije jasno.

Markić: Budite sigurni da je gledateljima sve jasno.

Voditeljica: Gospođo Skowron, recite svoj komentar.

Skowron: Samo bih željela reći da tvrdnja da je fetus dijete, to jest osoba, nije znanstveni nego vjerski argument, to jest religiozni. Ni jedna religija ne smije utjecati na zakone slobodne zemlje zato što svaka zemlja u Europi je građanska i tu su ljudi različitih vjera. Samo je žena osoba. I ta sloboda osobe počinje kada ta osoba zaživi. Nije mi važno kakvu religiju netko slijedi ali temeljno je to da ta vjerovanja ne namećemo drugim osobama. Dakle, svaka osoba koja već živi i ima pravo da upravlja vlastitim životom i određuje svoj put. Gospođo Željka poštujem činjenicu da ste protiv abortusa i imate svako pravo da se nikada ne podvrgnete abortusu, međutim nemate moralno pravo da odabirete za bilo koju ženu osim za Vas osobno. Zapanjujuće je da često čujem ljude da kažu i misle da mogu učiniti izbor za druge ljude i misle to za žene koje nikad u životu nisu sreli ni upoznali. Ovdje nema simetrije. Neki od nas su za izbor, a neki protiv toga. Mi smo sada u 21. stoljeću i ove vrste rasprave trebaju biti daleko iza nas u prošlosti. Nadam se da će do toga doći uskoro zato što imamo generaciju ljudi koji vole slobodu i koji će je štititi. To je ono što se sada događa u Poljskoj

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr