Reci njihovim mafijašima da su amateri prema našima”, piše mi prijatelj nakon što sam mu odgovorio da sam u Palermu. E sad, kako da nađem mafijaša i kažem mu: scusi, devo dirle una cosa… i priopćim mu da su amateri prema hrvatskoj ekipi?, piše Nino Raspudić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
Prije svega, mafijaša je teško naći jer osnovna stvar u pogledu mafije je to da ona ne postoji. To će vam reći svaki njen član. Neki bezvezni brbljavac će možda i pričati o tome, ili čak hvalisavo sugerirati da je on dio tog sistema, dok će svaki ozbiljan igrač, galantuomo, negirati da to postoji. O tome lijepo poučava basna o piletu u kokošinjcu u okolici Palerma koje je pitalo stariju perad postoji li mafija. Nakon što mu nisu znali odgovoriti, otiđe pile pitati gradonačelnika, on mu kaže da ne postoji, zatim upita suca, koji mu da isti odgovor, pita župnika – on također kaže da toga nema. Pile se na kraju potrage vraća u kokošinjac i na pitanje drugih postoji li mafija, odgovori – ne postoji. Od tada su ga svi gledali sa strahopoštovanjem uvjereni da je pile postalo član mafije.
Cosa nostra ima dugu i složenu povijest, isprepletenu s društvenim tkivom i mentalitetom Sicilije, i ne može je se svesti samo na puki organizirani kriminal. Zgodno, ali prejednostavno objašnjenje bilo bi da se tamo uslijed nefunkcioniranja institucija razvio taj paralelni sistem koji uskače umjesto države ili protiv nje ako je bila neprijateljska. No u nekim fazama je “naša stvar” bila u izrazitoj simbiozi s državom, točnije, dijelovima politike.
U katedrali u Palermu, nakon što se pokloni svetoj Rozaliji, zaštitnici grada, namjernik se, poput pape Franje lani, može pomoliti i na grobu blaženog Pina Puglisia, svećenika kojeg je mafija ubila 1993. Radio je s mladima, pokušavajući ih otrgnuti od kriminala, i na koncu postao prvi službeni mučenik Crkve kojeg je ubila cosa nostra.
Vrh mafijaške piramide je pometen tih devedesetih. Ne zna se je li do danas nešto slično rekonstruirano, ali činjenica je da je, u odnosu na to vrijeme, gledano izvana, stanje sigurnosti gotovo uzorno.
Vremena su se promijenila i ekipa je vjerojatno većinom ugrađena u legalne novčane tokove.
Početkom srpnja talijanske novine su prenijele vijest da je u Villafratiju, blizu Palerma procesija s Presvetim koju je predvodio mjesni svećenik don Guglielmo Bivonam zastala pred kućom utamničenog mafijaškog bossa Cire Badamija, odati mu posebnu počast. Na to su zapovjednik karabinjera i gradonačelnik napustili procesiju i tužili župnika nadbiskupu Palerma. Prošlog tjedna je munjevitom akcijom u kojoj je sudjelovalo više od 200 ljudi specijalnog odreda talijanske policija i FBI-a, istovremeno u New Yorku i Palermu uhićeno 19 članova klanova Inzerillo i Gambino, među kojima i Salvatore Gambino, gradonačelnik Torrette.
Budući da nitko nije kriv dok mu se ne dokaže krivnja, na pitanje ima li mafije na Siciliji razborit izvjestitelj bi mogao odgovoriti kao onaj dedo u Širokom Brijegu (tada Lištici) kad su koncem 80-ih pitali ima li nacionalizma u Lištici: Da ga ima… nema ga, a da ga nema… ima ga!
Ja je nisam vidio, dakle, ako me u zaključku ovog prvog dijelu sicilijanskog dnevnika pitate ima li mafije na Siciliji, moj odgovor je – naravno da nema.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa