Na zagrebačkom Kaptolu u četvrtak je predstavljena knjiga „Na drugoj strani rubikona“ autora Miroslava Tuđmana. Knjiga je to koja donosi daje prikaz doktrine i strategije Alije Izetbegovića, naglasio je sam autor i nastavio:
“Prema tome ona je osnova da se mogu prosuđivati sva politička, vojna i međunarodna zbivanja u Bosni i Hercegovini devedesetih godina s obzirom na to da je Alija Izetbegović bio lider muslimana i predstavljao je službenu politiku Bosne i Hercegovine. Vjerujem da ova knjiga po mnogočemu daje novi kontekst za interpretaciju svih tih događaja, pogotovo agresije Armije BiH u srednjoj Bosni i etničko čišćenje Hrvata u srednjoj Bosni. Vjerujem i da sadrži sve relevantne dokumente i izjave te da će biti nezaobilazno štivo u procjeni političkih, vojnih i međunarodnih događaja u Bosni i Hercegovini.“
Knjiga na 443 stranice u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade sadrži više od 900 fusnota i bogata je izvornim dokumentima koji bi mogli biti od pomoći za neka buduća istraživanja.
Jedan od recenzenata na predstavljanju knjige bio je povjesničar Ante Nazor koji je istaknuo kako se na temelju dezinformacija ili poluinformacija nameću teme kojima se Hrvatska optužuje primjerice za fašizaciju ili za agresiju na BiH.
„Hrvatsku se i danas takvim preuveličavanjem, izvlačenjem iz konteksta i poluinformacijama nastoji prikazati kao nedemokratska država u kojoj se žmiri na navodnu sve očitiju fašizaciju društva. Hrvatska se nema razloga nikome opravdavati. Niti na političkoj sceni niti u obrazovnom sustavu i javnom životu nema ni stranaka ni društveno relevantnih skupina ili udruga koje bi mogle dovesti u pitanje demokratske vrijednosti u našoj državi.(…) Ista strategija napada poluinformacijama koristi se kako bi se pokušala nametnuti percepcija da je Hrvatska odgovorna za podjelu pa čak i agresiju na BiH. Stoga su knjige poput ove iznimno vrijedne i potrebne kako bi se događaji u BiH 90-tih godina prebacili iz razine percepcije u znanstveni oblik“, rekao je Nazor.
„S gorčinom mogu reći kako su stravični razmjeri neznanja koje mi u Hrvatskoj imamo o stradanju Hrvata u BiH, posebice stradanja Hrvata u središnjoj Bosni, u napadima Armije Bosne i Hercegovine. Ovo govorim kao osoba koja smatra da je velikosrpska politika glavni uzrok stradanja i nevolja u Hrvatskoj i BiH. Neću govoriti o mnogim primjerima koji pokazuju da bez Hrvatske i bez Hrvata u BiH ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Samo ću politiku tadašnjega hrvatskoga vodstva prema BiH, odnosno prema drugim narodima u Bosni i Hercegovini prikazati kroz govor tadašnjeg ministra Gojka Šuška koji je održao Hrvatima u Livnu: „Vi niste pomogli ni hrvatskom narodu u Herceg Bosni ni Hrvatskoj Republici koja je matica svih Hrvata, ako musliman u Livnu ili Srbin u Mostaru ne bude imao ista prava kao Hrvat. To je samo garancija da će Hrvat u Sarajevu, Hrvat u Banja Luci i Hrvat u Zenici imati svoja prava. Ako oni prema nama učine zločin, onda pokažimo da nas ni vjera ni civilizacijska tekovina nije uputila na to i neće dozvoliti da im uzvraćamo istom mjerom“ – Ovo je bila hrvatska politika 90.tih godina“, zaključio je Ante Nazor.
Hrvatsko – bošnjački sukobi imali su drugačiji uzrok od srpske agresije na BiH
Osvrnuvši se na knjigu Miroslava Tuđmana, recenzent Davorin Rudolf naglasio je kako je riječ o štivu koje će dati odgovore na brojna važna pitanja iz vremena Domovinskog rata.
„Autor je nije pisao radi svađe s Bošnjacima nego da osvijetli jedno vrijeme dramatično za čitavo ovo područje. Vrijeme kada je propadala Jugoslavija, a stvarale su se nove države, da osvijetli odnose između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te kako su u to doba živjeli i razmišljali narodi u Bosni i Hercegovini. Knjiga obiluje činjenicama i budi nove dvojbe kako je nastao sukob Hrvata i muslimana, je li Bosna dijeljena.”
“U BiH postoje goleme različitosti, tri autohtona naroda, zasebno formirana, nacionalno i vjerski različita. Umjesto prihvaćanja tih učinaka povijesti i modernih političkih rješenja, Izetbegović je uporno zagovarao građansku, unitarnu, dominantno islamsku BiH. Zbog toga Izetbegovićeva ideološkog i političkog tereta izbili su i nesretni oružani hrvatsko-bošnjački sukobi. Za razliku od tih sukoba, oružana agresija Srbije na BiH imala je sasvim druge uzroke i motive. Rat Srbije i BiH nije bio uzrokovan Izetbegovićevim doktrinama. To je bio rat za teritorij“, rekao je akademik Rudolf.
Izetbegovićeve političke ideale zakopati “u duboko i široko”
Ivan Aralica na predstavljanju knjige istaknuo je kako mu se čini da je autor napisao upravo ono što je on sam odavno želio da se napiše.
„Izetbegović je htio biti lider građanske BiH, a bio je lider samo muslimanskog naroda. Hrvatima i Srbima nije priznavao ni status nacionalnih zajednica. Zato su njegovi ideali bili konfuzni, nepošteni prema druga dva naroda, neiskreni prema međunarodnoj zajednici. Zagovarao je ravnopravnost Hrvata, muslimana i Srba u BiH, a nije im priznavao pravo na konstitutivnost. Nije pristajao na federalno uređenje jer da je Bosna i Hercegovina prvenstveno država muslimanskog naroda, a ostala dva naroda imaju svoje matične države. Potpisivao je brojne međunarodne sporazume, a da nikada nije imao namjeru pridržavati ih se. S takvim stavovima i politikom upustio se u rat protiv Hrvata, a da nije ni u jednom trenutku bio spreman preuzeti odgovornost za posljedice u koje se s tim ratom upustio“, tvrdi Aralica.
O tome na koji način se danas prisjećati Izetbegovića, Aralica predlaže: „Častite uspomenu na njega, on je to zaslužio. Po dobrim željama i žrtvi koju je podnio za svoj narod. Ipak, s njegovom političkom misli, idealima, političkim planovima i shvaćanju političkih pojmova postupite onako kako pjeva jedna narodna pjesma da su ukućani postupili s dušom preminule žene koja je za života bila nerazborita. Iznijeli su tu dušu iz kuće i usijali „u duboko i široko da se duša ne povrati i po kući ne pomlati, da se duša ne dovuče i po kući ne potuče“, zaključuje Ivan Aralica.
Sam autor, Miroslav Tuđman, zahvalio je svima koji su mu pomogli pri pisanju i objavljivanju ove knjige, a na pitanje koliko ju je dugo pisao kaže: „Svaki odgovor bi bio nedovoljno precizan. Do građe potrebne za ovakvu knjige teško je doći, ona se prikupljala dugo vremena i na njoj se radilo dugo vremena.“
