Danas je Tijelovo, blagdan kojim Katolička Crkva slavi ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak.
U Hrvatskoj su uz Tijelovo bili vezani mnogi narodni običaji, a neki su se uspješno održali sve do danas.
>Glazba – dar od Boga za ljude (4): Tijelovo
Običaji diljem Hrvatske
Nekoć su stari Požežani poslije procesije organizirali pred katedralom, na Trgu sv. Terezije Avilske narodno veselje za žitelje svih okolnih sela, Brestovca, Drškovaca, Dervišage i drugih. Doveli bi se i konji, volovi, kola koja su ljudi imali.
Svirala je limena glazba, svirali su majstori na gajdama i tamburaši pa su se Požežani hvatali u kolo oko spomenika fra Luke Ibrišimovića Sokola i plesali.
U Dućama kod Omiša za Božji dan (Tijelovo) govorilo se: „Veseli mu se i riba u vodi i tica u gori”. Cijelo selo bilo bi ukrašeno, danima prije obavljale su se pripreme, bilo je tu raznih svetih barjaka, svijeća napravljenih u obliku kruga (ova se tradicija zadržala, ali se te svijeće danas pale na dan Gospe Snježne).
Na Božji dan (Tijelovo) u gotovo svim bračkim mjestima održavala se procesija uz sudjelovanje svih mještana. Manja djeca nosila su bukete cvijeća i posipala brnistron 25 cvijet putem kojim prolazi procesija. U primorskim mjestima ribari su prostirali mreže da ih svećenik blagoslovi. Ribari su pratili kretanje procesije u barkama i brodovima s upaljenim svijećama i feralima.
Do sredine prošlog stoljeća u Podravini su toga dana posebno bogato i svečano bijelim cvijećem bile ukrašavane crkve, a vjernici su prema mjestu stanovanja uređivali i vanjske oltare koje su nazivali sjenice ili u Novigradu Podravskom senčice.
U Otoku kod Sinja Tijelovo se još zove Božji dan. Nekoliko zaselaka načinilo bi četiri kapelice od vezenih lancuna: četiri lancuna sa strane i jedan odozgo. Momci bi usjekli kolce da se pričvrste lancuni i cvijeće. Kapelice bi pravile djevojčice iz četiri zaselka.
>Je li Tijelovo zapovjedni blagdan i treba li taj dan ići na misu?
Tijelovo se na Visu zove Božji don i iznimno se štuje. Težaci ne idu u polje, a ribari ne idu na more. Misa je ujutro, a popodne je na Špilice misa s procesijom. Ništa se posebno ne nosi u procesiji, jedino svećenik ide ispod baldakina i moli, zbor pjeva, a djeca posipaju cvijeće.
Motiv i u hrvatskoj književnosti
Blagdan Tijelova ili Tijela Kristova motiv je i u hrvatskoj književnosti. Pjesnik Jeronim Korner tako pjeva u svojoj pjesmi Corpus Domini: „/Kleknite ponizno! – Spustite glave!/Pustite Ga da prođe kroz vaše redove,/kao kroz dušu najljepši san…/Sve drugo zaboravite, osim možda djecu,/što prosipaju pred Njim cvjetove bijele i plave./I predajte se tišini čekanja Njegova blagoslova,/Blagoslov će taj sići na vas poželjno tiho,/kao blaga kiša na suhe, užarene njive./Oh, neka u vaša srca ureže neizbrisiva i dobra slova!…/“
Procesije
Svetkovina Tijelova povezana je i s procesijama. Prva Tijelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.
Tijelovo, Tilovo, Brašančevo…
Hrvati Tijelovo nazivaju i Tilovo, Brašančevo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan. U dubrovačkim krajevima i na Pelješcu Tijelovo se naziva Korosante prema talijanizmu Corpo Santo, što znači Sveto Tijelo.
