Objasnite zašto je Hrvatska „država slučaj“ nekažnjavanja udbaških zločina

„Pobjeda u Domovinskom ratu, Tuđmanova politika ujedinjenja te imperativ „nacionalnog izmirenja“ stavili su pod tepih jedno od ključnih društveno-političkih, pa i moralno-socioloških pitanja Hrvatske, a to je saniranje komunističke prošlosti“, smatra Vlado Iljkić iz Stožera za obnovu Vukovara i dodaje da je zbog toga Hrvatska suočena s upravljačkim modelom tzv. paradržavnoga podzemlja koje tvori sprega između gospodarsko-menadžerskog i političko-udbaškog miljea, koji dan danas upravlja moćnim segmentima gospodarstva, politike i medija.

„Takav naslijeđeni sustav upravljanja obuhvaća skup isprepletenih gospodarskih, bankarskih, političkih, rodbinskih i medijskih interesnih mreža koje su se u tranzicijskom razdoblju dobro održale i samo reciklirale u nove hrvatske demokratske državne strukture“, piše Iljkić u tekstu koji je otišao i u Hrvatski sabor kao popratni članak zahtjevu za registrima.

„Perkovićev slučaj paradigmatski je primjer nedosljednosti i organiziranog zaborava komunističkih i udbaških zločina, kojemu je uzrok dugogodišnje izbjegavanje suočavanja s vlastitom udbaško-komunističkom prošlošću i saniranja istog strukturalnog nasljeđa potrebnim zakonskim alatom i prikladnim zakonom o lustraciji“, smatra Iljkić i dodaje da Perkovićev slučaj otvara povijesnu priliku za uvođenje i primjenu prikladnoga šireg zakona o lustraciji.

Službeno raspuštanje i osuda Udbe

Također bi se trebalo razmišljati i o inicijativi službenoga raspuštanja Udbe i njezino stavljanje izvan zakona, što bi trebao poduprijeti i  Hrvatski sabor na svečanoj sjednici te putem deklaracije proglasiti bivšu Udbu zločinačkom organizacijom i minutom šutnje oda počast svim njezinim žrtvama u domovini i u inozemstvu, kazao je Iljkić.

Zanimljivo je da su sve postkomunističke zemlje nakon pada Berlinskoga zida i raspada komunističkog sustava službeno proglasile nelegalnima i raspustile sve bivše zloglasne političke tajne službe, kazao je Iljkić te naveo primjere rumunjske Securitate, koja je 1990. službeno raspuštena, a iste je godine uspostavljeno Nacionalno vijeće za proučavanje arhiva Securitate, dok je u Njemačkoj istočnonjemačka STASI službeno raspuštena 1989., a 1991. izglasan je zakon o dosjeima STASI-ja koji omogućuje svakom građaninu uvid u vlastiti dosje.

Provesti zakon o lustraciji

Iljkić smatra da do danas u Hrvatskoj desnica, a pogotovo ljevica, nisu bile sklone provesti zakon o lustraciji jer su i jedna i druga od devedesetih godina zbog klijentelističkih interesa šutjele o recikliranim udbaškim mrežama.

Opstanak udbaških struktura omogućila je brojnost njezinih članova te velika rasprostranjenost i organiziranost, pa tako danas u Hrvatskoj prema službenim podacima ima 43.557 partizanskih umirovljenika, 16.125 bivših milicajaca i udbaša, 1.540 bivših pripadnika JNA te 382 ostala komunistička funkcionera, pojasnio je Iljkić.

Iljkić naglašava da Udba nije bila obično državno tijelo, nego proširena međurepublička horizontalna i vertikalna struktura koja je zahtijevala velik broj činovnika, logistiku, materijalna i financijska sredstva, a istodobno je u inozemstvu, u raznim jugopoduzećima i centrima, imala ispostave.

„Stoga nije ni čudo da više od 10.000 ljudi još prima mirovinu koja se vodi pod kategorijom „razni poslovi“, a također ne treba zaboraviti ni brojne Udbine suradnike u medijima, kulturi, u znanosti, na fakultetima, pa i brojne doušnike koji su  izravno ili neizravno radili za Udbu“, zaključio je Iljkić.

„Hrvatska se treba suočiti s komunističkom prošlošću ne samo na simboličnoj razini, nego treba imati političke elite koje će u djelo provesti strukturalno i institucionalno saniranje postjugoslavenskog nasljeđa“, rekao je Iljkić.

„To konkretno znači stati na kraj unutarnjem rastvaranju novonastalih demokratskih ustanova destruktivnim djelovanjem bivše komunističke nomenklature koja se reciklirala i postavila u današnje demokratske liberalne institucije. Jednako tako treba uspostaviti nov institucionalni sustav kroz koji će se filtrirati i obučavati državničke elite prema kriteriju državotvorne odanosti i meritokracije, a ne prema kriteriju bilo kakve stranačke, klijentelističke ili političke podobnosti“, rekao je Iljkić.

Poziv europarlamentarcima da osude udbaške zločine

“Očekujemo od hrvatskih zastupnika da pojasne u Europskom parlamentu te da o tome izvijeste Hrvatski sabor i hrvatsku Vladu, zašto još hrvatska država ostaje „država slučaj“ glede nekažnjavanja udbaških zločina, nepoštivanje rezolucija i preporuka europskog parlamenta glede nužnosti dekomunizacije društva te zbog kojih razloga se državne strukture još nisu jasno distancirale od zločina koje je počinio totalitarni komunistički režim dok su gotovo sve postkomunističke države članice EU provele nužnu dekomunizaciju, a za neke i pravnu lustraciju i jasno se distancirale i osudile zločine komunističkog režima”, kazao je Iljkić.

Iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara pozvali su hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu da u novom mandatu ispune svoje obveze glede poštivanja i primjene dotičnih europskih normi koje pravno nadilaze domaće nacionalno zakonodavstvo  te glede uspostave jednakih mjerila za sve žrtve totalitarizama, jednako kako je Opća skupština UN-a uspostavila Opću deklaraciju o pravima čovjeka kao zajedničko mjerilo za sve narode i sve države, kao i opće priznate međunarodne norme o pravu i zaštiti žrtava.

Svim hrvatskim zastupnicima pripada čast i odgovornost za promicanje istine o komunističkim zločinima kao i za  ostvarivanje prava javnosti na istinu, ali i za daljnju  provedbu u praksi svih donošenih europskih normi glede pravnog pozivanja svih građana koji su, na bilo koji način, surađivali s tajnim službama komunističkoga režima ili sudjelovali u pripremanju ili izvršenju komunističkih , smatraju u Stožeru.

Izvor: narod.hr
Photo: Hrvoje Pilić/narod.hr