I dok mnogi uživaju u blagodatima rujanskoga ljeta, vjerojatno će i “babljeg” – naravno, uz povremene mjestimične prekide – možda bi nekima moglo biti zanimljivo spoznati, osim svakodnevnih koronavirusnih brojeva i prebrojavanja, i neka meteorološka, pojedincima jamačno i iznenađujuća?! I pritom misli barem malo skrenuti s “bolesne”, “maskirane” i “razmaknute” svakodnevice na (ne)vrijeme, klimu, a i meteoprognozu za jesen i zimu, piše meteorolog Zoran Vakula za HRT.
Ljeto (ipak) iznadprosječno toplo
Budući da nas većina, kao u pjesmi, pamti “samo sretne dane”, moglo bi biti iznenađenih činjenicom da je i ovo “klimatološko” ljeto bilo iznadprosječno toplo. Ali naravno, ne i ekstremno kao većina u ovom desetljeću. No, srednja temperatura zraka iz razdoblja od 1. lipnja do 31. kolovoza diljem je Hrvatske bila barem malo viša od prosjeka, a ponegdje i više od samo “malo”. Naravno, u odnosu na posljednje službeno klimatološko razdoblje – od 1981. do 2010. godine.
U očekivanju službenih ocjena klimatologa DHMZ-a, koje će se temeljiti na podacima mnogobrojnih meteoroloških postaja, prema nekim preliminarnim analizama može se zaključiti kako će ocjene ovogodišnjeg ljeta zbog temperature biti većinom “normalno”, primjerice uzduž Jadrana i u unutrašnjosti Dalmacije, te uglavnom “toplo” u sjevernijim krajevima. Pritom je od središta većih hrvatskih regija najveće odstupanje temperature od prosječne bilo u Gospiću +1,0 °C i Zagrebu +1,1 °C, a najmanje u Splitu +0,4 °C.
No, i od takvog je toplije u Splitu bilo samo njih 16 od moguća 72 od početka mjerenja 1948. godine!? U Zagrebu pak samo 14 toplijih od 1949.!
Vjerojatno nevjerojatno onima koji pamte samo ovo desetljeće u kojem je čak 8 ljeta imalo srednju temperaturu zraka višu od ovogodišnje ljetne! Niža je bila samo 2014. godine, kada je ljeto bilo čak ponegdje u središnjoj i gorskoj Hrvatskoj te na Jadranu i “vrlo toplo” u odnosu na klimatološko razdoblje od 1961. do 1990. godine, što dovoljno govori o klimatskim promjenama te globalnom i lokalnom zatopljenju.
Naravno, toliko pozitivno odstupanje ovogodišnjega ljeta posebice je zbog vjerojatno većinom “toplog” i “vrlo toplog” kolovoza, budući da su lipanj i srpanj bili uglavnom “normalni”.
Ponegdje manje kiše od prosjeka
Ukupna sezonska količina oborine očekivano je bila znatno nejednolikije raspoređena od temperature pa će službene klimatološke ocjene ljeta vjerojatno biti od “sušno” u primjerice Splitu do “kišno” u primjerice Zagrebu i Dubrovniku, gdje je to posebice zbog kolovoza koji je čak 7. na popisu najkišovitijih – iako je kiša padala “samo” 4 dana pri čemu je tijekom 2 izmjereno između 62 i 79 litara po četvornome metru. Inače, u Dubrovniku je od 1. lipnja do 31. kolovoza oborina na meteorološkoj postaji izmjerena 10 dana! Samo! Budući da je višegodišnji ljetni prosjek 18 za cjelokupno razdoblje mjerenja te 16 za posljednje službeno klimatološko, pri čemu je u ovom desetljeću manje od ovogodišnjih oborinskih dana tijekom ljeta bilo samo 2017. i 2012. godine. I dok se Dubrovčani ne bi smjeli žaliti na čestu kišu prošlih mjeseci, u sjevernijim je krajevima bilo više ljetnih kišnih dana. U Splitu, primjerice, 23. Baš kao što je i višegodišnji prosjek. No, tijekom njih je bilo razmjerno malo oborine – ni punih 50 litara – što je 11. najmanja ljetna količina od 1948. godine i početka mjerenja na Marjanu.
Naravno, u “poslovično” kišovitijoj Rijeci je ljeto bilo kišovitije nego u Splitu, i po broju dana i po količini, ali ne “strašno” ako se gledaju svi podaci od 1948. godine. No, za posljednje desetljeće – koje mnogi više pamte – brojke opravdavaju komentare o “kišovitom ljetu”. U Rijeci je bilo 32 dana s oborinom – malo manje od višegodišnjeg srednjeg, ali u ovom desetljeću je više bilo samo 2018. i posebice 2014. godine. Ukupna ljetna količina oborine ovogodišnjega ljeta je u gornjoj polovini liste najkišovitijih. Štoviše, u ovom desetljeću odmah iza najkišovitijega 2014.
U zagrebačkome Maksimiru je, osim već poznatog viška ljetne količine oborine u usporedbi s prosjekom – štoviše, čak 10. na popisu najvećih odstupanja i 2. u ovome desetljeću – broj dana s barem ponekom kišnom kapi bio malo manje izniman – 46. No, u posljednjih 30 godina više je bilo samo 2014., 2005. i 1997. godine.
Sezonske prognoze dobrim dijelom ostvarene
Slijedom navedenoga, unatoč kojekakvim komentarima, može se zaključiti kako je i ovogodišnje „klimatološko“ ljeto djelomično ispunilo prognoze i očekivanja. Naravno, ona umjerena, ne i kojekakva druga.
Nagovještali su se i vjerojatni povremeni toplinski valovi koji mogu utjecati na zdravlje, ali naravno, bez spominjanja kada će i koliko oni trajati budući da dugoročne prognoze nisu dovoljno pouzdane za najavu takvih informacija koje ima smisla davati samo u kratkoročnijim prognozama. Osim ako ne želite senzaciju i širenje prognoza koje nisu znanstveno utemeljene. No, na medijskim platformama HRT-a cilj je pravodobna i kvalitetna meteoinformacija, a ne bombastičnost i senzacija!
Premda je posljednjih desetljeća i godina zabilježen veliki napredak – dugoročne prognoze i dalje su veliki “izazov”. Uostalom, takav je stav i stručnjaka koji znaju puno više od mene i koji rade na modelima za dugoročne prognoze, primjerice u ECMWF-u – Europskom centru u Readingu, Velika Britanija, koji je jedan od svjetskih autoriteta na području vremenskih prognoza, posebice srednjoročnih i dugoročnih. Oni čak nisu zadovoljni sa sezonskim prognozama za Europu i općenito – za srednje geografske širine jer su ocjene znatno lošije nego za tropsko područje. Verifikacija različitih vrsta prognoza, kojom se također bavim skoro cijeli radni vijek, pokazuje da su dugoročne prognoze za RH razmjerno dobre ako se analiziraju samo prognoze toplije/hladnije sezone od prosjeka, pa i mjeseca, ali već same vrijednosti srednje sezonske i mjesečne temperature zraka su manje kvalitetne.
S prognozama ukupne mjesečne, pa i sezonske količine oborine stanje je još manje dobro, čak i kod analize kišovitijeg/sušeg mjesec/sezone od prosjeka. Iz toga se može zaključiti kako dugoročne prognoze ne omogućuju pouzdano planiranje nekog tjedna godišnjeg odmora više od mjesec dana unaprijed, katkad i unutar prvog mjeseca od dana prognoziranja, kao ni pouzdane najave toplinskih valova koji mogu utjecati na zdravlje, a ni prognozu broja vrućih dana i toplih noći tijekom ljeta i sl. Možemo reći da su prilično “ograničene”, ali i takve imaju vrijednost koja je veća od prognoziranja samo na temelju klimatoloških srednjaka. No, i takve “ograničene” pokazuju se prilično dobre, ako od njih ne očekuje ono što one mogu omogućiti znate li barem malo o teoriji kaosa u meteorologiji.
Prognoze za jesen i zimu
Slijedom toga, za one kojima nešto znače i vjeruju im – i najnovije prognoze za sljedeće sezone i mjesece daju povećanu vjerojatnost da će srednja temperatura zraka i klimatološke jeseni (rujan – studeni) i zime (prosinac – veljača), pa čak i svakog od mjeseci do kraja godine i početkom sljedeće – biti barem oko prosječne, većinom čak i malo viša. Naravno, to ne znači da bi i svi tjedni u tim mjesecima bili topliji od prosjeka. Za očekivati je povremena hladnija razdoblja, ali je mala vjerojatnost da će ona biti tako dugotrajna i izražena da cijeli mjesec u kojima se pojave na kraju bude hladniji od prosječnoga. Osim možda u siječnju, za koji trenutačne prognoze daju najmanju vjerojatnost pozitivnog odstupanja.
Kako to već biva – dugoročne prognoze količine oborine su problematičnije i znatno manje pouzdane od sezonskih i mjesečnih prognoza temperature, što se moglo primijetiti i prošlih mjeseci. Trenutačno je vjerojatnije da ćemo u rujnu u većini Hrvatske imati manjak oborine u odnosu na prosjek, a u siječnju češći i zamjetniji višak. No, moguća su i veća odstupanja od te prognoze oborine, a valja spomenuti i kako u dugoročnim prognozama ne postoji pouzdana informacija o broju kišnih dana, što je također mnogima važno jer nije isto imamo li više dana s malim količinama oborine ili samo poneki dan s obilnijom kišom, koja može prouzročiti i bujične poplave. Na žalost, suvremena znanost još uvijek ne može kvalitetno dugoročno prognozirati takvu informaciju, čak ni u vjerojatnosnom obliku. Kao ni sezonu pa ni mjesec unaprijed pouzdano prognozirati broj dana sa snijegom, olujnim vjetrom i drugim moguće opasnim vremenskim pojavama. No, zato postoje kratkoročnije prognoze i posebice upozorenja na opasne vremenske pojave.
Vrući dani nisu iznenađenje ni u listopadu
Nemoguće je već sada prognozirati hoće li ih ove godine biti – trenutačno je vjerojatnije da neće – ali vrući dani, oni s temperaturom zraka 30,0 °C i višom – ne bi smjeli biti iznenađenje ni u listopadu. Inače, u rujnu su zabilježeni u većini Hrvatske, uz iznimku gorskog dijela, a u listopadu ne samo u mnogim mjestima na Jadranu, nego i ponegdje u kontinentalnom području, posebice u unutrašnjosti Dalmacije – primjerice ne samo u Imotskome, Metkoviću, Kninu i Sinju, nego i u Karlovcu, Osijeku, Slavonskome Brodu. Možda je zanimljivo spomenuti da su temperaturni rekordi u studenome u mnogim mjestima oko 25 °C, u Čilipima čak 28,6 °C.
I 2020. iznadprosječno topla godina!?
S ili bez budućih vrućih dana i temperaturnih rekorda, na temelju prve dvije trećine ove godine i trenutačno najvjerojatnijih prognoza za sljedeće mjesece gotovo je sigurno da će i 2020. godina biti još jedna u sada već dugom nizu iznadprosječno toplih, ne samo na globalnom, nego i na lokalnom nivou.
Srednja temperatura zraka prvih 8 mjeseci u Dubrovniku je, primjerice, “samo” 12. u nizu najviših, no već u Zagrebu 7., Splitu 4., a u Rijeci čak 3. najviša! Od početka siječnja do kraja kolovoza toplije je u Splitu bilo samo 2007. godine, te 2018., 2003., a u Rijeci bilo samo 2007. i 2015. godine.
Ukupna količina oborine dosadašnjeg dijela godine od središta većih hrvatskih regija malo je viša od prosjeka samo u Zagrebu, a manjak u odnosu na uobičajene količine najizraženiji je u Gospiću i Kninu, te posebice u Splitu.
I još samo malo o koroni i prognozi
I na kraju, kao priprema za povratak iz meteoroloških brojeva u neke druge, medijski prošlih mjeseci prisutnije – o gotovo nezaobilaznom svjetskom “koronaludilu” i mogućem utjecaju na vremenske prognoze. Svjetska meteorološka organizacija još je početkom svibnja sa zabrinutošću pisala o mogućem djelovanju nedostatka meteoroloških mjerenja na vremenske prognoze zbog smanjenja zrakoplovnih letova. No, novija istraživanja, posebice stručnjaka već spominjanog ECMWF-a pokazala su da manji broj tih mjerenja nije presudan za kvalitetu vremenskih prognoza, osim u najvišim slojevima atmosfere. Naime, i ovom se prigodom pokazuje i dokazuje veliki značaj satelitskih i radarskih mjerenja, te posebice meteoroloških postaja na zemlji, što je dodatni “vjetar u leđa” i bržem i kvalitetnijem ostvarenju projekta METMONIC, koji DHMZ provodi u RH.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
