“Ne znam da li ste primijetili da se ukrajinski predsjednik Zelenskij povremeno pojavljuje ne samo u sivomaslinastoj nego i u crnoj majici, što nije pouzdan, ali jeste indikativan signal da je Ukrajina nacificirana, kako je optužuju iz Moskve. To, uostalom, potvrđuje činjenica da je kult nacističkog kolaboranta Stepana Bandere i dalje vrlo prisutan, a pozdrav “Slava Ukrajini” koji je koristila njegova Organizacija ukrajinskih nacionalista otprilike je istoznačan pozdravu “Za dom spremni” – ovo je napisao Marinko Čulić, koji je dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva (HND) za životno djelo.
Dio je to Čulićeve najnovije kolumne “Okruživanje Rusije” koja je objavljena na portalu Novosti, Srpskog narodnog vijeća. Čulić ovom kolumnom brani ruskog predsjednika Vladimira Putina i rusku invaziju na međunarodno priznatu zemlju Ukrajinu, a u tekst je uspio uplesti i raspad Jugoslavije, Hrvatsku i izborni zakon u BiH.
Poznato je da Novosti Srpskog narodnog vijeća već godinama iz hrvatskog proračuna dobivaju velike svote za svoje izlaženje. Tako su samo ove godine dobili četiri milijuna kuna novca nas običnih građana, a bez ove financijske injekcije bi neslavno propali.
Novac ne koriste za promoviranje i njegovanje kulture srpske nacionalne manjine, nego za promoviranje politike stranke SDSS.
> U sklopu projekta ‘Dosta je mržnje’ tekst pun mržnje prema Željki Markić
Tko je Marinko Čulić?
Marinko Čulić je novinar koji piše za Novosti, Srpskog narodnog vijeća.
Hrvatsko novinarsko društvo mu je 2021. dodijelilo nagradu Otokar Keršovani za životno djelo.
U obrazloženju za dodjelu nagrade HND je napisao:
“Oslobađajući Marinka Čulića i Viktora Ivančića, novinara i urednika Feral Tribunea, na suđenju 1998. godine, sudac Marin Mrčela kazao je kako je istina da su njih dvojica žestoko kritizirala Franju Tuđmana, ali i da ih ne može zbog toga osuditi jer je kritiziranje naprosto novinarski posao.
Bio je to sada već legendarni sudski proces pokrenut zbog Čulićeva teksta “Kosti u mikseru” napisanog 1996. godine u povodu Tuđmanova inzistiranja na tome da, nalik na španjolskog diktatora Francisca Franca, na području nekadašnjeg koncentracijskog logora Jasenovac pomiješa kosti ustaških zločinaca i njihovih žrtava.
“Ako se nešto već želi posuditi od Španjolske, onda to može biti samo defrankizacija zemlje, a ne stvaranje fašo-komunističke države, na čelu s polutanskim Tuđmanom koji je jednim dijelom svojega trupla i udova sastavljen od Tita, a drugim od Pavelića”, napisao je Čulić, što je bilo više nego dovoljno da baš na ovom primjeru vlast pokaže mišiće i prvi (i jedini put) primijeni izmijenjeni Kazneni zakon po kojem su javni tužitelji mogli sami podizati optužnice ako bi ocijenili da je neki novinar vrijeđao najviše državne dužnosnike. Bila je zapravo riječ o ponovnom uvođenju verbalnog delikta”, tvrdi HND, te nastavlja:
HND obrazlaže nagradu
“Takav odnos prema nezavisnim medijima bio je jedan od razloga odgađanja ulaska Hrvatske u Vijeće Europe, ali ni ta činjenica nije mogla zaustaviti početak procesa. Čuliću je suđeno jer je navodno htio “škoditi Tuđmanovom državničkom i osobnom integritetu”, prikazujući ga kao “sljedbenika fašističko-komunističkog režima”, a valjda kako bi optužnicu dodatno osnažio, Tuđman je tih dana kazao kako u Feralu rade ideolozi jugoslavenskog komunističkog režima, djeca oficira Jugoslavenske armije i potomci miješanih srpskih brakova.
Unatoč žestokom pritisku, sudac Mrčela u dva navrata oslobađa Feralov dvojac, suđenje prerasta u prvorazredan antirežimski događaj, a “miksanje kostiju” ulazi u politološke udžbenike i postaje općeprihvaćeni izraz za pokušaje povijesnog revizionizma.
Ovo je tek jedna slika iz bogate karijere Marinka Čulića, koji je u više od četiri decenije (ovu riječ upotrebljava HND op. a.) svog novinarskog rada ustrajno i dosljedno kritizirao vlast, tko god da ju je obnašao, inzistirajući na pravu na slobodno iznošenje svog stava.
Marinko Čulić rođen je u Šibeniku 1951. godine. Novinarstvom se počeo baviti nakon diplome na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka 1977. godine. Pohađao je Vjesnikov Centar za izobrazbu novinarskih kadrova “Otokar Keršovani” – zanimljivo, zvao se jednako kao i HND-ova nagrada za životno djelo – da bi 1980. godine kao mlađi suradnik počeo pisati u Večernjem listu, gdje se najprije bavio gradskim temama, a potom je bio zadužen za praćenje rada Socijalističkog saveza i vjerskih institucija. Iz tog vremena dolazi i prvo priznanje: 1983. godine dobio je Vjesnikovu I. nagradu “Vladimir Kristl”. Čulić je bio i prvi svjetovni novinar koji je dobio intervju od tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića. Valja podsjetiti da je Večernji tada prodavao više primjeraka izvan Jugoslavije nego što ih sada prodaje u Hrvatskoj.
Što je Čulić pisao o ‘događanju naroda’
Kao već uglednog novinara, piše nadalje HND, glavni urednik Mirko Galić poziva ga u tjednik Danas, gdje se Čulić profilirao kao vješt reporter i koncizan komentator političke scene u osvit raspada Jugoslavije, tako da ubrzo ulazi u kolegij uredništva. U svojim tekstovima analizira stanje u jugoslavenskim republikama, ističući situaciju na Kosovu gdje, između ostalog, izvještava sa suđenja Azemu Vllasiju. Piše i o “događanju naroda” na području Knina i uzrocima koji su doveli do te pobune, dosljedno zagovarajući pregovore kao jedini mogući put prema miru. Posebno su zanimljivi tekstovi o Bosni i Hercegovini u kojima upozorava da se “nespretnim izjavama ‘o podjeli Bosne kao najboljem rješenju jugoslavenske krize’ hrvatsko vrhovništvo dalo uvući u pravila koja su odredili drugi”, dok mu u intervjuu u svibnju 1990. godine izborni pobjednik Franjo Tuđman otvoreno govori da se hrvatski narod ne može svesti na “ovakve neprirodne granice”, najavljujući što će se događati idućih godina.
Kako nastavlja HND u svojem obrazloženju nagrade Čuliću, otvorenu uredničku politiku i zalaganje za pluralizam mišljenja podržali su i čitatelji pa je Danas dostizao tiražu od 200.000 primjeraka. Nakon političke eutanazije Danasa, Čulić počinje objavljivati u Nedjeljnoj Dalmaciji, koja je također pokleknula pod pritiscima tadašnje vlasti, nakon čega – zajedno s dijelom novinara koji nisu pristajali na politički dril – 1993. godine odlazi u novoosnovani dvotjednik, uskoro tjednik Feral Tribune, gdje nastavlja s beskompromisnom kritikom Tuđmana i HDZ-a, koja ga je koštala već spomenutog suđenja.
HND o Čulićevu kolumnističkog stilu
Čulićev kolumnistički stil odlikuje se lucidnošću i sposobnošću da jednostavnim novinarskim izrazom analitički objasni i najkompliciranije političke teme koje je, s naglaskom na kritiku tuđmanizma, sažeo i u dvije knjige: “Tuđman – anatomija neprosvijećenog apsolutizma” i “Tuđman – i poslije Tuđmana”. Pod tuđmanizmom Čulić ne podrazumijeva isključivo HDZ kao stranku, nego i one dijelove opozicije koji su političko djelovanje nastavili po Tuđmanovu obrascu, naročito kada je riječ o zatvorenom krugu nacionalizma kao temelju političkog razmišljanja u Hrvatskoj. Godine 2003. za kolumne u Feralu nagrađen je HND-ovom nagradom “Marija Jurić Zagorka”.
Nije radio samo u pisanom novinarstvu. Dugi niz godina bio je dopisnik francuskih radiostanica. “Najneplodniji” dio karijere provodi u drugoj polovici 2008. godine u Novom listu, gdje se našao nakon gašenja Ferala. Budući da mu je tadašnji vlasnik Novog lista Robert Ježić poručio da je “storniran do daljnjega”, što je u praksi značilo da mu je zabranjeno pisati, u potrazi za svojim prostorom slobode, kojem je uvijek težio, 2009. godine prelazi u Novosti, tjednik Srpskog narodnog vijeća koji se u tom razdoblju priprema za izlazak na kioske, gdje piše kolumnu pod istim nazivom kao i u Feralu – “Aritmetika politike”.
Piše i u mirovini
O strasti za novinarstvom i praćenjem političkih i društvenih tema govori i to što je Čulić svoju kolumnu nastavio pisati i nakon odlaska u mirovinu, početkom 2021. godine. Među njegovim stalnim tematskim preokupacijama su hrvatsko-srpski odnosi, hrvatska politika prema BiH, odustajanje SDP-a od socijaldemokracije, demontaža socijalne države, porast nejednakosti u zemlji i svijetu te manjak političke vizije kod naših političara, čime se stvara, prema Čulićevoj ocjeni, “paklenska formula besperspektivnosti”.
Čulićeva “aritmetika” pisanja sazdana je od suptilnog stilskog majstorstva koje nikad ne zagušuje analitičnost, od lucidnih zapažanja, izražene socijalne osjetljivosti i panoramskog pregleda nad političkim i socijalnim kretanjima na prostoru koji se danas naziva regijom. Kao kolumnist, Marinko Čulić nikad nije pao u onu zavodljivu zamku zatvaranja u svoj svijet, otuđenosti od terena i redakcijskog rada; živo prati aktualne političke događaje, spremno razgovara s njihovim sudionicima te sudjeluje na redakcijskim kolegijima za dobro svojih novina i solidarno sa svojim kolegicama i kolegama” – zaključilo je Hrvatsko novinarsko društvo u obrazloženju dodjele nagrade za životno djelo Marinku Čuliću.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
