Za rješavanje problema trenutnog pristupa gradnji malih hidroelektrana u Hrvatskoj treba potaknuti nadležne institucije na usvajanje dobrih praksi i preporuka Europske unije i međunarodnih organizacija. Priopćila je to Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF (World Wide Fund for Nature).
Predstavnici nadležnih institucija i zainteresirani dionici trebaju zajednički analizirati trenutne procedure planiranja i izgradnje malih hidroelektrana koje su se pokazale izuzetno problematičnima i nedorečenima, istaknula je Iva Johović iz WWF-a. Rekla je da su zbog toga u Zagrebu održali okrugli stol na kojemu su sudjelovali predstavnici nadležnih institucija i zainteresirani dionici kako bi raspravljali o problemima trenutnog pristupa gradnji malih hidroelektrana u Hrvatskoj. Okrugli stol organiziran je kao aktivnost projekta “Inicijativa za održivu hidroenergetiku u Dinarskom luku” (DASHI), koji WWF provodi već pet godina.
Sve je počelo 1895.
WWF ističe kako je izgradnja hidroelektrana u Hrvatskoj započela davne 1895. kada je bila sagrađena hidroelektrana Jaruga na Krki, prva hidroelektrana u Europi i druga u svijetu, odmah nakon hidroelektrane na Nijagari. Udio hidroenergije u globalnoj energetskoj bilanci od tada se drastično povećao a time i utjecaj hidroenergetike na prirodu i okoliš.
Hrvatska je već u 80-im godinama strateški pristupila problematici malih hidroelektrana i napravila istraživanja potencijala malih vodnih snaga kroz izradu istoimenog Katastra (1985.), na temelju kojega je potom izgrađen Katastar malih hidroelektrana, a krajem 90-ih i Nacionalni energetski program malih hidroelektrana – MAHE u kojemu su istaknute određene smjernice, kojih bi se, ističu u WWF-u, i danas trebalo držati. U svrhu odabira adekvatnih lokacija MAHE je predložio određene kriterije koji uključuju i rangiranje vodotoka s obzirom na njihove prirodne i estetske vrijednosti, a gradnju je preporučio na lokacijama s najnižim vrijednostima, što je i usmjerenje WWF-a.
“Danas se radi po drugačijim okvirima”
Hrvatska planira potaknuti istraživanja preostalih vodotoka u cilju izgradnje 100 MW kapaciteta od malih hidroelektrana do 2020. godine, kažu u WWF-u te tvrde kako je problematično “da Hrvatska nema smjernica kako i na kojim vodotocima treba izgraditi te planirane kapacitete”. Navode kako je MAHE program iz 80-ih predviđao lokacije te dao preporuke za tehnička i tehnološka rješenja u cilju zaštite okoliša te iako je taj pristup imao dobre temelje za budući rad, u WWF-u kažu da je napušten i danas se radi po sasvim drugačijim okvirima.
“Određeni kriteriji, kao što je spomenuto rangiranje, trebaju se uzeti u obzir već kod određivanja potencijalnih lokacija u cilju zaštite okoliša, čime bi se pojednostavnio sam proces za potencijalne investitore i povećala njegova transparentnost. Trebamo uvidjeti da se vodni resursi koriste za više namjena, uključujući proizvodnju hrane te vode za piće”, navodi WWF.
“Kvalitetnom zaštitom prirode i okoliša pri gospodarenju vodama štitimo i našu budućnost jer iako su hidroelektrane obnovljivi izvori energije, jednom uništena staništa i vrste teško se mogu obnoviti. Takav pristup, ali ne samo po načelu nego i u praksi, zasigurno bi omogućio trajan i održiv razvoj i dugotrajno korištenje naših obnovljivih resursa”, zaključila je Iva Johović iz WWF-a.
