Prilikom oslobađanja Hrvatske, točnije gore Papuk, u neprijateljskoj zasjedi 2. prosinca 1991.godine poginula su jedanaestorica hrvatskih branitelja. Njima u spomen podignut je spomenik na tom mjestu, u blizini Jankovca.
Krajem listopada 1991. godine, tadašnji 63 A bataljun dobiva zadaću da “pod žurno” poduzme aktivnosti oko zauzimanja baze na Papuku. Bio je zahtjevan zadatak tako da se krenulo s kvalitetnijom i složenijom obukom kako bi moglo vidjeti što se još mora popraviti u borbenom djelovanju jer je tadašnja postrojba bila planirana uglavnom za uređenje i čuvanje bojišnice koja je iznosila u ukupnom dijelu oko 46 km. U studenom 1991. počele su ozbiljnije određene pripreme za napadna borbena djelovanja. Popunjen je elitni dio postrojbe 63. A bataljuna koji netom postaje 1.bojna 123. brigade. Veliki dio branitelja je tada bio izmoren, a dio branitelja je ranjen i poginuo na Novogradiškom te Vinkovačkom i Osječkom bojištu. Tih dana je bilo dosta hladno i očekivala se oštra zima. Odlučeno je da se prvo uredi linija obrane i da se proširi prostor oko baze i na neko vrijeme izviđa kako bi se prikupilo što više informacije o neprijateljskim snagama koje su gore djelovale, piše pozega.eu
Snage 1. bojne 123. brigade određene su za zauzimanje i konstantno držanje tog dominantnog vrha Papuka nakon izvlačenja snaga JNA helikopterskim desantom s tog područja. Položaj tadašnje baze imao je strateški značaj jer je bio vidno polje za nadzor i kontrolu velikog dijela Slavonije a time i Zapadno slavonskog bojišta. Također u narednoj Operaciji Papuk 91. koja je uslijedila u prosincu 1991.godine taj položaj služi kao jedan od značajnijih za naše snage.
Teško je bilo i naslutiti da će Požega i Požeština tih dana 1991. godine biti zavijena u crno 2. prosinca 1991. godine tadašnja ophodnja koja je imala zadaću prevesti stručne osobe koje su došle iz Samobora gdje je bila smještena brigada veze, dva djelatnika Tomislav Vužić Mohenski i Anđelko Tule na svoje odredište nikad nije stigla, njih devetorica. Tog dopodneva snage neprijatelja čekale su u zasjedi na putu prema radio-relejnom čvorištu na planini Papuk ophodnju koja u borbi gubi devet života. Tada se na samom radio relejnom mjestu se nalazio i dozapovijednik bojne Jozo Koutni i Tade Nikić koji su krenuli pomoći ophodnji kada su čuli pucnjavu ali i oni također gube živote. Samo toga dana, 2.prosinca 1991. godine Požeština gubi jedanaest hrabrih sokolova kako je to znao naglašavati tadašnji zapovjednik Miljenko Crnjac. Trajno će biti upisana imena u povijesti koja se nikada ne bi trebala zaboraviti, Jozo Koutni, Vinko Tomašević, Davor Dragić, Tomo Perić, Tomislav Pranjković, Tade Nikić, Ivica Zlomislić, Branko Peći, Damir Pišmiš te dva pripadnika Odreda veze GSHV-a Samobor Tomislav Vužić Mohenski i Anđelko Tule.
