Iz zatvora na Bilicama Kristian Vukasović (18) je u 2 sata ujutro doveden bez pulsa, a mozak mu je bio u toliko lošem stanju da nije bilo mogućnosti da se oporavi. Ekipa Hitnog internog prijema KBC-a Split uspjela je ponovno pokrenuti srce, za što su između ostalog upotrijebili devet ampula adrenalina i primijenili dvije defibrilacije, ali moždana smrt je nastupila prije dolaska u bolnicu. Sljedeća tri tjedna Kristiana su održavali na životu i borili se s infekcijom nepoznatog uzroka zbog koje je imao temperaturu 41 °C stupanj, otkazivanjem bubrega te nizom posljedičnih zdravstvenih problema, ponovno ga oživljavali dva puta, od čega jedan put uspješno, piše Katarina Marić Banje za Jutarnji list.
Podsjetimo, patolog koji je obavljao obdukciju tvrdi da je Kristian Vukasović preminuo od psihičke smrti, odnosno da se radi o smrti nastaloj zbog straha, neispavanosti, stalnog psihičkog rastrojstva te ekstremnih okolnosti kojima je bio izložen.
Preminuli 18-godišnjak je u travnju osuđen na osam mjeseci zatvora zbog izazivanja požara u kojima je izgorjelo pet maslina, par stabala i dva hektara trave. Sam je otišao u policijsku postaju i prijavio se. Unatoč tome što je bio dijete s posebnim potrebama, što je imao teži invaliditet, potrebu za cjelodnevnu pomoć i njegu te što je bolovao od poremećaja piromanije, smješten je u istražni zatvor Bilice u Splitu.
Tko će odgovarati za smrt zatvorenika s Bilica koji je preminuo – od straha?
U epikrizi Zavoda za intenzivnu medicinu i kliničku farmakologiju s toksikologijom KBC-a Split, tj. razjašnjenju oboljenja i predviđanja tijeka bolesti za Kristiana Vukasovića, opisano je razdoblje od 1. do 24. kolovoza koje je proveo u splitskoj bolnici. U zatvoru je pronađen bez svijesti, navodno je imao puls, disao je usporeno i nepravilno, uz sužene zjenice. Međutim, prilikom dolaska na Hitni prijem KBC-a Split nije imao puls, nije disao spontano, a zjenice nisu reagirale. Medicinska ekipa na prijemu nije dobila nikakvu dokumentaciju iz koje su mogli zaključiti od čega boluje i koje je lijekove uzeo. Uspjeli su upornom reanimacijom povratiti rad srca, intubacijom omogućili disanje te su utvrdili postojanje brojnih krvnih podljeva po koži trbuha. Cijelo vrijeme su zjenice neaktivne, bez refleksa, što ukazuje na cerebralnu komu. Isti dan rade MSCT mozga koji pokazuje edem.
Nakon oživljavanja smještaju ga u 5.15 sati na Jedinicu intenzivnog liječenja uz uredan šum disanja i pravilni ubrzani rad srca. Dana 11. kolovoza u 16.45 sati ponovno dolazi do zastoja srca. Reanimacijom ponovno uspostavljaju rad srca. Pet dana kasnije snimka mozga opet pokazuje stalno oticanje. Počinju mu otkazivati bubrezi te se liječnici bore i s tim problemom. Unatoč kontinuiranom provođenju svih mjera intenzivnog liječenja, 24. kolovoza u 2.18 sati dolazi do srčanog zastoja. Ponovno kreće reanimacija, no bezuspješno. U 2.58 sati proglašena je smrt Kristiana Vukasovića, a njegovo je tijelo prevezeno na Odjel patologije.
Tek će obdukcija možda dati odgovor što je izmučilo tijelo nesretnog mladića i dovelo do moždane smrti. Na temelju opisanih dijagnoza upitali smo stalnog sudskog vještaka za neurokirurgiju i neurotraumatologiju što je moglo dovesti do edema mozga s kojim je doveden iz zatvora u bolnicu.
– Srčani arest tj. srčano zatajenje definitivno može dovesti do moždane smrti. Mladić je umro pod slikom moždanog edema. Mozak se nalazi u lubanji tj. koštanoj kugli i kada nabrekne, nema se gdje širiti jer ga stišće koštani dio glave. Usporedbe radi, kao kada vam otiče noga u gipsu. Tlak raste, počinje jako boljeti, a mozak može toliko narasti da bi zatvorio cirkulaciju. Što se tiče drugih uzroka naticanja mozga, vanjska trauma bi bila vidljiva na glavi, ali i iznutra jer bi postojala krvarenja u mozgu koja na ovim snimkama nisu zabilježena. Jedino još obdukcija može pokazati ako je postojalo moždano krvarenje, ali ponavljam mora biti sila koja bi djelovala te bi bilo tragova i na vanjskoj strani glave. Srčani zastoj može imati više uzroka, jedan je i metabolički sindrom od kojeg je mladić bolovao – kaže nam prof. dr. sc. koji je iz poštovanja prema naporima kolega za održavanjem Kristiana na životu želio ostati anoniman.
