Oživljavanje Imunološkog: Nova tvornica gradila bi se tri godine i zapošljavala 200 novih stručnjaka

Foto: fah

Planovi za pokretanje proizvodnje u tvornici Imunološkog zavoda stali su nakon zagrebačkog potresa u ožujku, no koronakriza i nedostatne količine skupog cjepiva protiv COVID-19 iz inozemstva pokazuju koliko je važno imati vlastitu tehnologiju za proizvodnju cjepiva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čak i nova talijanska vlada razmatra mogućnost domaće proizvodnje cjepiva kako bi ubrzala cijepljenje protiv koronavirusa.

Kako doznaju 24sata, u roku od dva tjedna na Vladi bi se trebale naći tri točke koje će omogućiti da se krene u gradnju tvornice vrijedne 350 milijuna kuna. Gradili bi je u Brezju, a za te potrebe zaposlilo bi se i 200 novih stručnjaka. S obzirom na to da bi gradnja tvornice trajala maksimalno tri godine, bilo bi dovoljno vremena da se mlade snage već sad počnu pripremati.

> ‘Imunološki’ je imao tehnologiju za razvijanje cjepiva sličnog AstraZenecinom – što se čeka s revitalizacijom

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Imunološki zavod do sada je pripremio svu potrebnu dokumentaciju operativnog plana, revizijskih i financijskih izvještaja, procjene vrijednosti dionica kao i procjene nezavisnih pravnih i zdravstvenih stručnjaka koje su u tijeku. Put do svih dozvola jest težak jer prvotno treba riješiti pravne odnose, koji se nisu riješili još od 1996. godine.

Prema planovima, trenutno su na lokaciji buduće tvornice livada s konjima koji služe za proizvodnju zmijskog protuotrova, zmijarnik i ovčarnik. To zemljište u vlasništvu je društva, a pod hipotekom je države u iznosu od 50 milijuna kuna. I to će se riješiti bez poteškoća ako ima volje, a 24sata doznaju da su sva nadležna ministarstva dala pozitivno mišljenje, što znači da ne bi trebalo biti prepreka za buduću proizvodnju cjepiva u Hrvatskoj.

Švicarci su još 2006. napravili idejni projekt i s obzirom na to da je to gotov materijal, a da se s gradnjom tvornice želi što prije krenuti, radit će se na temelju tog plana uz možebitne male preinake. Točnije, neće se sve graditi odjednom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tvornica je zamišljena da bude na kat. Prizemni dio previđen je za cjepiva protiv dječjih bolesti, poput rubeole, za što Imunološki ima matične sojeve. A gornji dio bio bi za cjepiva protiv gripe, odnosno korone. Indijci već žele potpisivati ugovore, a javljaju se i drugi partneri iz svijeta. Ako sve prođe po planu, tvornicu bi isplatili u roku od jedne do tri godine.

Zašto Plenković čeka s revitalizacijom Imunološkog zavoda?

Podsjetimo, Imunološki Zavod, nekad svjetski konkurentna ustanova, prije osam godina izgubila je sve dozvole za proizvodnju. Tada je krenula potpuna devastacija i prebacivanje odgovornosti između Grada Zagreba i države. Dogovora nije bilo, a sada Vlada, simbolično u predizborno vrijeme, najavljuje novi početak s novom zgradom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Imunološki je proizveo cjepiva protiv velikih boginja, ospica, rubeole…, a danas nemamo dozvolu ni za proizvodnju protuotrova za zmijski ugriz, kao ni cjepiva za tetanus. S nekadašnjim kapacitetima svakako bismo mogli raditi na proizvodnji virusnih cjepiva, ali i bakterijskih, tetanusa i meningokoka.”, kazala je za Slobodnu Dalmaciju Lidija Jagarinec, djelatnica Zavoda i sindikalna povjerenica Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala u Imunološkom zavodu.

> Nema krize za političke stranke: Sami sebi u koronakrizi darovali još više našeg novca

Imunološkog zavod nekad je bio najstariji proizvođač imunobioloških lijekova u ovom dijelu Europe. U zlatna vremena u Zavodu je radilo čak 440 zaposlenih, među njima i niz poznatih stručnjaka i akademika. Dio njih sudjelovao je u proizvodnji, a dio se bavio znanstveno-istraživačkim radom i nastavnom djelatnošću. Danas ih je tek trećina, oko 150.

„Od 2013. godine Imunološki zavod nema dozvolu ni za jednu proizvodnju. Šta onda više možemo očekivati? Nitko od 2013. do 2020. nije riješio taj problem! Kada su kola krenula nizbrdo, ja i moje kolege stalno smo upozoravali da nas može zadesiti katastrofa kakvu, poput ove s koronavirusom, upravo gledamo. Zar se može očekivati da će netko u ovom globalnom ludilo obraćati pažnju na malenu Hrvatske i njezinih četiri milijuna stanovnika? Tko će nas staviti u svoje prioritete za isporuku cjepiva pored jedne Francuske, Njemačke ili SAD-a? Mi naprosto moramo imati svoje proizvodne kapacitete“, smatra Lidija Jagarinec. Onima koji govore da se više isplati platiti gotovo tuđe cjepivo, nego ulagati u svoje i u uništeni Zavod, odgovara: „I kruh svaki dan kupujemo, no kad je započela pandemija mnogi smo ga počeli mijesiti i peći doma, jer smo bili u izolaciji i nismo mogli van izaći i kupiti već gotov. Tako je i s cjepivom, prilike se mijenjaju i od velike bi koristi bilo i da danas možemo u našim prostorima proizvoditi cjepivo, ne nažalost po svojoj recepturi ali mogli bi proizvoditi po tuđoj”, napominje sindikalna povjerenica.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U krizi vlastita proizvodnja cjepiva znači razliku između života i smrti

Dr. sc. Anto Vrdoljak, stručnjak za razvoj virusnih cjepiva, u razgovoru za Narod.hr lani je upozorio da u krizi vlastita proizvodnja cjepiva znači razliku između života i smrti.

“Radio sam u periodu kada su zlatni dani Zavoda već prošli, ali i dalje je to bila solidna tvrtka, iako s već očitim znakovima slabljenja. Otišao sam kada nam je propao plan izgradnje nove tvornice koji je zamišljen kao neki oblik javno-privatnog partnerstva, a za što tadašnja vlada nije dala pristanak. Zanimljivo, nisu taj plan niti odbili. Jednostavno nisu rekli ništa, zamislite. Valjda su se bojali da će donijeti krivu odluku, pa nisu donijeli nikakvu, a takva je – znamo svi – uvijek loša. Kakogod, vrijeme je prolazilo, došla je kriza 2008., zainteresirani investitori su se povukli i tada je bilo jasno da Zavodu nema spasa.”, kazao je dr. sc. Vrdoljak o svom iskustvu s Imunološkim zavodom.

> Kako je godinama propadao Imunološki zavod koji bi bio koristan u borbi protiv koronavirusa?

“Institucija takvog tipa zahtjeva ozbiljno investiranje i pronalaženje “niše” u globalnoj utrci, no ona je svakako potrebna. Jedna takva institucija bi mogla preuzeti dio proizvodnje postojećih cjepiva, ali mogla bi i razvijati vlastito cjepivo. U Hrvatskoj postoji znanja, a u starom Imunološkom zavodu je postojala i tehnologija kojom bi se mogle razvijati varijante cjepiva sličnog AstraZenecinom“, istaknuo je krajem siječnja prof. dr. sc. Pero Lučin s Medicinskog fakulteta u Rijeci.

> Dr. sc. Vrdoljak, stručnjak za razvoj virusnih cjepiva: ‘U krizi vlastita proizvodnja cjepiva znači razliku između života i smrti’

> Kako je godinama propadao Imunološki zavod koji bi bio koristan u borbi protiv koronavirusa?

Moguću revitalizaciju Imunološkog zavoda, u kojem su se nekad proizvodila svjetski poznata cjepiva, a danas se ne radi ni protuotrov za zmijski ugriz i tetanus, spomenuo je prije i ministar zdravstva Vili Beroš.

“Smatram da je to jedan od prioriteta rada ministarstva. I sami znate da postoji određena dualnost ustanova, imamo i ustanovu i dioničko društvo, trebali smo naći i organizacijski, pravni financijski model. Bilo je više opcija, opredijelili smo se za jednu te ulazimo u finish njene evaluacija da u roku od mjesec/mjesec i pol prezentiramo vladi njezin koncept. Činjenica je i da je potres napravio svoje. Neke zgrade u Rockefellerovoj su oštećene do te mjere da njihova izgradnja i potpora ne dolaze u obzir, te smo se opredijelili za druge prostore. Našli smo koncept koji rješava to pitanje dualnosti ustanove i dioničkog društva. U ovom trenutku smo u završnoj fazi financijske i pravne evaluacije“, rekao je Beroš, dodavši kako je ova globalna pandemija naglasila potrebu nacionalnog Imunološkog.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.