Već smo naviknuti na sukobe premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića oko izbora predsjednika Vrhovnog suda. No posljednji sukob u koji su uvučene i oružane snage RH, nije bezazlen, prijepor je to koji dugoročno može biti opasan i za državu i za vojsku, poručio je voditelj emisije Petar Vlahov u najavi HRT “Studia 4” u kojem je gostovao Mato Palić.
– Po mojem sjećanju, nismo do sada od nastanka Hrvatske imali ovakav slučaj. Imali smo situacija da je postojala kohabitacija između neposredno biranog predsjednika republike i parlamentarne većine. Bilo je više situacija, bilo je neslaganja itd. No, sada imamo situaciju neslaganja gdje su s jedne strane Vlada i predsjednik Vlade te s druge predsjednik RH. To nije samo stvar nekih njihovih netrpeljivosti. U Požegi se zapravo dogodila jedna vrlo ozbiljna situacija, rekao je Mato Palić, docent na Katedri za Ustavno i europsko pravo u emisiji “Studio 4”.
– Slijedeći naredbu vrhovnog zapovjednika aktualni načelnik Glavnog stožera OSRH, zapravo je na jednoj svečanosti zabranio ministru obrane da se obrati onima koji su tamo bili nazočni. Ne znam koliko je gospodin Robert Hranj, koji je hajdemo reći, bio između dvije vatre, bio svjestan što je time napravio, dodaje.
> Palić: Predsjednik Visokog kaznenog suda negira karakter Domovinskog rata – misli li tako i DSV?
Palić smatra da je predsjednik Zoran Milanović apsolutno pogriješio kada je zabranio govoriti ministru obrane Mariju Banožiću.
– Naime, da demistificiramo ovlast vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, Ustav kaže da je predsjednik vrhovni zapovjednik, no ta ovlast nije apsolutna. U Ustavu RH stoje odredbe kako OSRH mogu prelaziti državnu granicu ili u suradnji s državama saveznicama ili bez te suradnje kao i da oružanih snaga drugih država mogu ulaziti na teritorij RH. To se radi odlukom Sabora na prijedlog Vlade uz prethodnu suglasnost predsjednika. Međutim, ako on uskrati tu suglasnost, Sabor dvotrećinskom većinom može donijeti takvu odluku. Drugo, kada govorimo o ustavnim normama, one se razrađuju kroz zakone. Tu je ključan Zakon o obrani. Načelnik Glavnog stožera je glavni vojni savjetnik predsjedniku, ali i ministru. On je dužan slijediti odluke Ministarstva obrane.
Sporno je u kojoj je mjeri zabrana govora ministru u skladu sa Zakonom jer je sloboda govora temeljno pravo zajamčeno Ustavom.
– Svatko je dužan držati Ustava i Zakona, oni su svi prisegnuli na Ustav i najbolje je da se čvrsto drže Ustava.
Suradnja nema alternativu, dodaje Palić govoreći o odnosima između Banskih dvora i Pantovčaka. Ističe da se mogu dogoditi ozbiljne protupravne radnje.
– U državi koja je utemeljena na vladavini prava, postoje institucije koje u takvim situacijama mogu i moraju reagirati, dodaje profesor Palić.
Vezano uz pitanje umirovljenja brigadira Elvisa Burčula i odluke Roberta Hranja da se ne dopusti govor ministra u Požegi, Palić kaže da je aktualni načelnik Glavnog stožera ovom odlukom došao u zonu u kojoj će gotovo sigurno snositi posljedice. Ako bi se išlo u micanje načelnika Glavnog stožera Roberta Hranja, do toga ne može doći bez dogovora predsjednika i premijera.
– To je razrada one odredbe da je predsjednik taj koji imenuje u skladu sa Zakonom, on je imenovan na prijedlog Vlade, a odluku o postavljanju na mjesto načelnika je donio predsjednik. Što se tiče razrješenja, to može predsjednik sam napraviti ili drugačijim putem, kada je potrebno i mišljenje saborskog Odbora za obranu.
Ustav je jasan kada je u pitanju suradnja oko vanjske politike. Svoje ovlasti imaju Vlada te predsjednik.
– Bez dogovora se stvari ne mogu razriješiti, iako je Vlada na neki način u jačem položaju, tako je bilo i ranijim situacijama kohabitacije. Sada imamo situaciju oko veleposlanika, da su nekima mandati istekli i da se taj broj povećava. Nekakva su se imena pojavila u medijima oko potencijalnih kandidata za veleposlanička mjesta, to ruši imidž Hrvatske u okviru međunarodne zajednice. To je loše, to treba riješiti što prije, da se sve što je neriješeno, da sukobi koji postoje od ranije da se ne odražavaju na rad institucija. Institucija će biti i kada oni jednoga dana odu, zaključuje.
