Sjećate se navodnog atentata na predsjednika HND-a 2016.: 5 godina kasnije, DORH i dalje istražuje

Saša Leković
Zagreb, 25.04.2015 - Skupština Hrvatskog novinarskog društva (HND) birala je novo vodstvo i predsjednika HND-a. Na slici Saša Lekoviæ. foto HINA/ Tomislav PAVLEK / ik

Udruga U ime obitelji (UiO) 1. rujna ove godine Županijskom Državnom odvjetništvu uputila je Zahtjev za uvid u spis i fotografiranje državnoodvjetničkog spisa, a koji se odnosi na istragu navodnog mogućeg pokušaja atentata 2016. godine na Sašu Lekovića, tadašnjeg predsjednika Hrvatskog novinarskog društva.

Udruga UiO zahtjev je podnijela jer pokreće postupak radi naknade štete proizašle iz njegovih javnih nastupa i objava koje bi mogle između ostaloga biti predmet postupka pred ŽDO-om.

Zahtjev i požurnica UiO, odbijenica ŽDO-a

“Udruga U ime obitelj ima pravni interes za uvid u spis obzirom da protiv Saše Lekovića pokreće postupak radi naknade štete proizašle iz njegovih javnih nastupa i objava vezanih za činjenice koje su, između ostaloga, bile odnosno mogle biti predmet predmetnog postupanja nadležnog Državnog odvjetništva, a na koju okolnost se u prilogu ovog zahtjeva dostavljaju dokazi odnosno novinski članci.

Kako su mediji izvijestili 2016., MUP je pokrenuo kriminalističko istraživanje kako bi se utvrdile sve činjenice vezane uz taj događaj. O ovom slučaju kontaktirali smo Ministarstvo unutarnjih poslova koji nas je izvijestio da su policijski službenici u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvom, u odnosu na navedeni slučaj, proveli niz mjera i radnji te o svemu obavijestili Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu”, stajalo je u zahtjevu ŽDO-u.

Kako DORH nije odgovorio mjesec dana, udruga UiO je poslala požurnicu 29. rujna – da bi odbijenica ŽDO-a stigla 14 dana kasnije, 13. listopada 2021.

ŽDO-u trebalo 44 dana da jednom rečenicom odgovori na Zahtjev

Županijskom državnom odvjetništvu, odnosno Snježani Sekulić, zamjenici županijskog državnog odvjetnika trebalo je mjesec i pol dana kako bi udruzi UiO poslao odgovor u jednoj rečenici.

“U svezi vašeg dopisa – zahtjeva za uvid u spis u odnosu na navodni mogući pokušaj atentata 2016. na tadašnjeg predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Sašu Lekovića, obavještavam vas da je prema članku 206.f 1. Zakona o kaznenom postupku postupanje tijekom izvida tajno te vam se ne može odobriti uvid u spis”, stajalo je u odgovoru koji potpisuje odvjetnica Sekulić.

Podsjetimo, portal Narod.hr se 2020. godine također se obratio i MUP-u i ŽDO-u s upitom koje su radnje poduzeli policija i Županijsko državno odvjetništvo; jesu li policija i Županijsko državno odvjetništvo utvrdili da je bilo riječ o pokušaju atentata ili je riječ o kvaru koji nije izazvan s namjerom te hoće li i kada Županiijsko državno odvjetništvo izvijestiti javnost o svemu što je utvrđeno.

MUP je tada tvrdio da su proveli niz mjera i radnji, među kojima i dokaznih radnji, a o svemu utvrđenom putem izvješća obaviješteno ŽDO, stoga nije jasno kako to istraga prema ŽDO traje i dan danas, pet godina nakon što je Leković digao sebi sklone medije na noge zbog navodnog pokušaja ubojstva.

Kako je HND plasirao lažnu vijest o atentatu na svog predsjednika?

Saša Leković je 2016. godine objavio na Facebooku da mu je nakon kvara na automobilu mehaničar otkrio kako su mu vijci na prednjem desnom kotaču bili dopola prepiljeni. Ničim izazvan, tadašnji glavni tajnik HND-a Vladimir Lulić ustvrdio je ukoliko se ta tvrdnja pokaže točnom, da je riječ o pokušaju ubojstva.

Tako je sumnjiva vijest o navodnom pokušaju ubojstva proširena iz krovne medijske organizacije koja bi se između ostaloga trebala brinuti da novinari poštuju etički kodeks novinarstva.

U svojoj objavi Leković je opisao kako mu je automobil “nasred autoputa” počeo tresti i krivudati nakon čega je u zaustavnoj traci vidio da mu je “prednji desni kotač iskrivljen i prednja plastična ‘maska’ izvaljena iz ležišta”.

Leković je ustvrdio da je u godinu i pol, koliko je predsjednik HND-a, primao više izravnih prijetnji smrću nego za svih prethodnih 36 godina bavljenja novinarstvom.

“Odšlepali su me do prvog ozbiljnog auto mehaničara koji je auto preuzeo, obećao da će ga pregledati i ustanoviti uzrok kvara što je prije moguće. Čovjek me nakon nekog vremena obavijestio kako je ustanovio da su dva zavrtnja/šarafa na desnom prednjem kotaču prepiljena do pola i da je nakon 300 kilometara vožnje to uzrokovalo pucanje. (Naime, pokupio sam zavrtnje/šarafe, tj. njihove ostatke, na mjestu nezgode i ponio ih sa sobom).

Nije prvi puta da se netko ‘igra’ zavrtnjima/šarafima na kotačima mojega auta. Jednom su ih samo odšarafili napola, ali je auto bio relativno nov pa sam brzo shvatio da nešto nije u redu. Ovaj stari ionako stalno ‘drnda’ pa ne primijetim odmah promjenu. To je inače jedna od češćih metoda ‘opstrukcije’”, ustvrdio je tada Leković.

Senzacionalistička priča

Zahvaljujući stvaranju senzacionalističke priče – iz Facebook statusa bez pokrića, više je saborskih klubova zatražilo hitno organiziranje tematske sjednice Odbora za medije, i to prije prijave policiji i istrage; a Milorad Pupovac je ustvrdio: “Nerijetko te prijetnje i te uvrede imaju motiva u onome što ljudi smatraju da je dozvoljeno, a to su etničke prijetnje i etničke uvrede. Svejedno mi je kako se tko izjašnjava kao što bih volio da je i drugima svejedno kako se ja izjašnjavam”.

Takvu reakciju Sabora sarkastično je komentirao Igor Peternel, u to vrijeme potpredsjednik HHO-a:

“Prije godinu dana mi je vulkanizer zaboravio pritegnut šarafe nakon zamjene guma pa mi je jedna ispala u Palmotićevoj. Srećom živ sam, a u Saboru se o tome nije raspravljalo.”, napisao je Peternel.

Osim Sabora, reagirao je i HND čiji se Leković bio predsjednik, a koje je bez dokaza ustvrdilo kako se radi o evidentnom pokušaju ubojstva.

Izvršni odbor (IO) Hrvatskog novinarskog društva (HND) tada je pozvalo nadležne institucije “na istragu i primjerene reakcije”, nakon “evidentnog pokušaja ubojstva”. Posebno je rječita bila Slavica Lukić, tadašnja potpredsjednica HND-a i partnerica Milorada Pupovca koja je tvrdila kako se radi o napadu potaknutom ksenofobijom.

Pozornost s Hude jame preusmjerena na Lekovićev kotač

Na reakcije Sabora i HND-a reagirala je izvršna direktorica udruge U ime obitelji dr. Željka Markić, koja je istaknula:

“Saša Leković, Slavica Lukić i ekipa iz vrha Hrvatskog novinarskog društva jučer su pažnju sa Hude jame – masovne grobnice u koju su partizani, nakon završetka rata, bacali tisuće ubijenih i živih civila i ratnih zarobljenike – preusmjerili na otpadanje šarafa sa Lekovićevog kotača. Pri čemu su brojni uzori novinarstva Lekovićevo viđenje situacije – odmah – bez ikakvih logičnih pitanja ili policijske istrage – proglasili točnim. Svi oni znaju da je automehaničar dobro procijenio da se radi o atentatu – i to je to. Ne znam je li netko pokušao atentat na Sašu Lekovića, ali sigurno znam da ga nitko nije pokušao ubiti jer pošteno i hrabro obavlja svoj posao.”

Saša Leković je od travanja 2020. do lipnja 2021. godine bio kolumnist Nacionala, bio je pomoćnik glavnog urednika Jutarnjeg lista od 1998. do 2000., do 2003. i pomoćnik glavnog urednika Globusa. Kao autor pojavljivao se u srpskom b92 od 2008. do 2010. godine, a danas je predavač istraživačkog novinarstva na VERN-u u Zagrebu i Fakltetu medija i komunikacija u Beogradu.

On je od 2003. do danas predsjednik malo poznatog zagrebačkog Centra za istraživačko novinarstvo, koji svoje ogranke ima u Hrvatskoj, BiH i Srbiji.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.