“Agresorskoj se strani daje ljudski pečat, pobuđuje sućut, otupljuje oštrica agresorske krivnje, a usput na našu slavnu Oluju baca tamno svjetlo”, upozorava Robert Pauletić.
Član Domovinskog pokreta Miroslava Škore i kandidat za zastupnika na prošlim parlamentarnim izborima, Robert Pauletić, komentirao je obilježavanje obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja, a u statusu pod naslovom “Vrijedi li jedna srpska žrtva zaista tisuću hrvatskih” komentirao je i govor Anje Šimprage te objavu Borisa Miloševića.
Njegov komentar prenosimo u cijelosti:
“Već desetljećima je isto, hrvatski mediji (pod kontrolom onih koji ne vole Hrvatsku) stvaraju lažni dojam da je ovdje bio građanski rat, agresor se ne imenuje, a ako je tko činio zločine, tko bi ih drugi činio nego – Hrvati? Mi smo valjda i sami sebe napali, vjerojatno zato što smo nepopravljivi, divlji fašisti?
U mainstream medijima se već desetljećima papagajski navode slučajevi s neprestano istim žrtvama: naravno, žrtvama s agresorske, srpske strane. Imam dojam kao da jedan ubijeni sa strane napadača na Hrvatsku dobiva isti medijski prostor kao tisuću naših civilnih žrtava iz Vukovara, Škabrnje, odasvud!
Mi Hrvati smo dopustili da nas nakon ratne pobjede medijski okupiraju. Zato većina Hrvata i glasuje za onu političku opciju, navodnu desnicu, koja u vlast nerijetko inkorporira otvorene ili prikrivene mrzitelje Hrvatske.
Ovih dana doživljavamo vrhunac toga pristupa, toga medijskog specijalnog rata: ogroman prostor na televiziji i u novinama, nimalo slučajno, sa svojim “ljudskim pričama” dobivaju oni koji su sad i službeno dio vlasti: djevojčica iz srpske kolone izbjeglica, te potpredsjednik Vlade kojem je u Oluji ubijena baka. Tako se agresorskoj strani daje ljudski pečat, pobuđuje sućut, otupljuje oštrica agresorske krivnje, a usput na našu slavnu Oluju baca tamno svjetlo. A gdje su priče o našim žrtvama, o našoj mrtvoj djeci, o našim poklanim civilima? O tome nije zgodno pričati, zbog međunarodne javnosti?
Hrvatice i Hrvati, naše žrtve, više nego ikad dosad, nijemo vapiju u nebo da ne budu zaboravljene, da ih ne prebrišu iz sjećanja oni koji su nas medijski i politički okupirali, pa nam sad sjede u državnoj vlasti i još nam i lekcije dijele!”, zaključuje Robert Pauletić.