Povjerenici za informiranje dr. Anamariji Musi 30. travnja 2016. dostavio sam pismo s pozivom na djelovanje zbog pravne i stvarne nemogućnosti održavanja javne rasprave o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Poštovana gospođo Musa,
Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske na portalu e-Savjetovanja 28. travnja 2016. otvorilo je Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Molim Vas da sukladno svojim ovlastima upozorite ministra pravosuđa na uočene nezakonitosti i pozovete ga da povuče i obustavi to savjetovanje jer za njegovu provedbu uopće ne postoje formalne ni sadržajne pretpostavke.
Materija zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nije u djelokrugu Ministarstva pravosuđa nego Ministarstva obitelji, odnosno, prema sadašnjem nazivlju, Ministarstva socijalne politike i mladih, sukladno članku 21. stavku 2. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstva i drugih središnjih tijela državne uprave (NN 150/11, 22/12, 39/13, 125/13 i 148/13). Praćenje nasilja u obitelji i njegovo zakonsko uređenje uopće se ne spominju u vrjedećoj Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa (NN 71/14); to jednostavno nije u jurisdikciji toga dikasterija.
Promjena postojećega ili donošenja novoga zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nije najavljena Planom savjetovanja Ministarstva pravosuđa u 2016. godini, jer to tijelo taj akt nije ni donijelo ni objavilo, suprotno obvezi iz članka 11. stavaka 5. i 6. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13 i 85/15). Jeste li pozvali Ministarstvo pravosuđa da donese Plan savjetovanja, odnosno skrbi li se itko sustavno o provedbi te obveze? Tomu sam posvetio više desetaka podnesaka Vašem Uredu i niz javno dostupnih upozorenja. Zar je moguće da nitko drugi ne razaznaje kako se takvim postupanje onemoguće odvijanje javnih rasprava i uništava povjerenje građana u elektroničku demokraciju?
Pri dosadašnjem zakonskom uređenju zaštite od nasilja u obitelji, nositelj izrade zakona bilo je Ministarstvo obitelji, a ne pravosuđa, primjerice 2009. i 2010. godine.
Promjena postojećega ili donošenja novoga zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nije predviđena ni Planom savjetovanja Ministarstva socijalne politike i mladih u 2016. godini, jer ni to tijelo taj akt nije ni donijelo ni objavilo, iako je bilo dužno.
Nije objavljen popis osoba koje su sastavile Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, suprotno načelu transparentnosti i javnosti rada i usprkos Vladinu nalogu da se to beziznimno čini (mjera 11.4. iz Vladina Akcijskoga plana za provedbu inicijative Partnerstvo za otvorenu vlast 2014. – 2016. od 10. srpnja 2014.).
Grubo je izigran članak 11. stavak 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je na javnu raspravu stavljen nacrt propisa koji nema bitne sastavnice, propisane zakonom: „obrazloženje razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem propisa“. Tekst koji je javnosti predočen nije prikladan za zakonodavni postupak pred javnošću, ni u Vladi ni u Saboru jer, suprotno članku 174. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (NN 81/13) ne sadržava ni ustavnu osnovu donošenja zakona, ni ocjenu stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom, ni posljedice koje će donošenjem zakona proisteći, ni ocjenu i izvore potrebnih sredstava za provedu zakona, ni obrazloženje predloženih odredaba. U cijelosti je prekršen i članak 29. stavak 3.Poslovnika Vlade Republike Hrvatske (NN 154/11, 121/12, 7/13 i 61/15) koji određuje: „Nacrti prijedloga zakona… moraju sadržavati sve dijelove propisane Poslovnikom Hrvatskoga sabora.“
Kao nadnevak zatvaranja savjetovanja određen je 13. svibnja 2016., što znači da javna rasprava traje samo 15 dana. Time je grubo prekršena odredba članka 11. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj su tijela državne uprave dužna provoditi savjetovanje s javnošću pri donošenju zakona u trajanju od 30 dana.
Odredbama predložena zakona razrađuju se Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode (kao iz članka 22. na slobodu, čl. 32. st. 1. na boravište, čl. 34. st. 1. na dom, čl. 35. na zaštitu osobnoga i obiteljskoga života, ugleda i časti), kao i djelokrug i način rada državnih tijela, a to znači da je po dvije osnove iz 83. st. 2. Ustava riječ o organskom zakonu. Promjena toga zakona na način ho-ruk neprihvatljiva je nezamisliva u državi vladavine prava.
Riječ je o zakonu za koji nije objavljena Prethodna procjena učinaka propisa. Da je ona provedena i javno dostupna, bilo bi bjelodano kako predložena normativna rješenja imaju bitan utjecaj na društveno osjetljive skupine, društveni položaj građana, hrvatsko društvo u cjelini i na zdravlje ljudi; da zahtijeva provedbu različnih postupaka i povezan rad više tijela državne vlasti. Stoga je zbog više četiri razloga trebalo provesti prethodno savjetovanje, rasprava o tezama, a tek nakon toga, o samom nacrtu zakona, sve sukladno Zakonu o procjeni učinaka propisa (NN 90/11) i Uredbi o provedbi postupka procjene učinaka propisa (NN 66/12).
Zbog svega navedenoga posve je neprihvatljivo, neuvjerljivo i nedopustivo da se zakonodavni postupak prikriva i krijumčari kao usklađivanje s pravom Europske unije. Ne postoje dobra vjera kao ni pravne i stvarne nemogućnosti za provedbu internetskoga savjetovanja o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Rado očekujem povratnu informaciju o Vašem zalaganju za osiguranje zakonitosti i valjanoga pristupa informacijama u zakonodavnom postupku.
S poštovanjem,
U Zagrebu 30. travnja 2016.
Petar Marija Radelj
* Petar Marija Radelj, Dubrovčanin stalno nastanjen u Zagrebu, teolog i arhivist, urednik, leksikograf, prevoditelj, dobrovoljac i aktivist građanskoga društva, nije član ni jedne stranke ni udruge.
Ustrajno se zalaže za naravni zakon, ljudska prava, demokraciju, izgradnju vladavine prava i uspostavu odgovornosti u javnom prostoru.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
