Nova pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter poručila je u četvrtak iz Hrvatskog sabora kako institucija pravobraniteljice treba biti most između svih dionika uključenih u zaštitu ljudskih prava te kako je važno da Sabor redovito raspravlja njena izvješća. Novu pravobraniteljicu, koja je više godina bila zamjenica bivšoj Lori Vidović, dio zastupnika pitao je za rad i stavove bivše.
O radu bivše pravobraniteljice govorila je i saborska zastupnica Marijana Petir, a njezin govor prenosimo u cijelosti:
“Svaka sloboda može ići do one granice do koje ne ugrožava slobodu drugog. Nasilni ulazak u crkvu uoči Uskrsa, nazivanje Isusa „židovskim zombijem“ i drugim pogrdnim imenima, poziv na likvidacije svećenika i na spaljivanje crkvi, usporedba katoličke Hrvatske s Islamskom državom, govor mržnje i netrpeljivost prema svemu što je katoličko, predstavlja napad na vjerske slobode koje su u samom srcu ljudskih prava, europske kulture, njenih korijena i identiteta. Članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima (1948.) najutjecajnija je potvrda vjerske slobode u ljudskoj povijesti a tri slobode koje garantira: slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, utoliko su jedinstvene jer ih je nemoguće negirati, prevladati niti uništiti.
Posljednjih godina sve su brojniji dokazi da se antikršćanski napadi šire u Europi ali i u Hrvatskoj. Bilo da je riječ o vandalizmu na crkvenim objektima i njihovom oštećivanju, ili pak o netoleranciji ili ograničenjima na slobodu govora, slobodu vjerovanja i slobodu okupljanja za vjernike, takvi napadi iz godine u godinu rastu. Premda se u medijima može pronaći veliki broj objava na tu temu, reakcije nadležnih institucija uglavnom izostaju pa se postavlja pitanje prati li i jedna državna institucija kako se u Hrvatskoj poštuju vjerske slobode i izvještava li o tome? Što radi pučka pravobraniteljica koja je “čuvarica” Zakona o suzbijanju diskriminacije ali koja bi i po Zakonu o pučkom pravobranitelju trebala reagirati? Koji je kriterij po kojem pučka pravobraniteljica reagira na neke objave u medijima o kršenjima ljudskih prava? Zašto niti jedan od 85 slučajeva o kojima su mediji pisali u 2020. godine a odnose se na kršenje vjerskih sloboda, napade na crkvu, svećenike i vjernike i 30 oskvrnuća crkava, nisu izazvali pažnju pučke pravobraniteljice?
Na moj upit koji sam joj postavila o broju prijava vezano uz diskriminaciju na osnovu vjere te kojim su vjeroispovijestima pripadali oni koji su se obratili Uredu temeljem diskriminacije na osnovu vjere i je li pučka pravobraniteljica skladno svojoj dužnosti tražila i dobila povratne informacije od crkava i vjerskih zajednica o diskriminaciji vjernika i oskvrnjivanju vjerskih objekata, te koliko je optužnih prijedloga za prekršaje za diskriminaciju na osnovu vjere podnijela, i koliko je kazni izrečeno i u kojem iznosu za tu vrstu prekršaja, nisam dobila zadovoljavajući odgovor. Jasno je iz sva tri izvješća pučke pravobraniteljice da je ona kroz svoje djelovanje pozivala na ukidanje priziva savjesti i ograničavanje vjerskih sloboda što je u suprotnosti s njenom zakonski propisanom zadaćom, Ustavom RH i međunarodnim konvencijama. I jasno je da nije radila posao koji joj je u tom segmentu povjeren te da nema nikakvu statistiku o kršenju ljudskog prava na slobodu vjeroispovijesti, te da ne postoji komunikacija pravobraniteljice u tom segmentu s Ministarstvom unutrašnjih poslova i Ministarstvom pravosuđa. Očekujem da se to u novom izvještajnom razdoblju promijeni i da se ovoj temi pristupi s dužnom pažnjom.
Kao što je OESS s pravom preporučio još 2011. godine u svojoj Rezoluciji o suzbijanju netolerancije i diskriminacije kršćana na području OESS-a, pokreće se „javna rasprava o netoleranciji i diskriminaciji kršćana i osigurava se pravo kršćana na puno sudjelovanje u javnom životu.” Voljela bih da slijedeći te upute OESS-a i kroz hrvatske institucije prepoznamo opasnost koja proizlazi iz ograničavanja vjerskih sloboda a koja za posljedicu ima zlostavljanje, zastrašivanje i diskriminaciju.
Vjerske slobode temelj su ljudskih prava i zato ne možemo pasivno promatrati rastuću netoleranciju i diskriminaciju prema vjernicima u Hrvatskoj. Očekujem da pučka pravobraniteljica u svom budućem radu asimetrični pristup zaštiti ljudskih prava zamijeni aktivnostima koje će biti usmjerene prema zaštiti svih što je uostalom i njena zakonska i ustavna obveza.”
Inače, u Francuskoj, Ministarstvo unutrašnjih poslova je izvijestilo da je bilo registrirano 1.063 „antikršćanskih“ napada. Spomenuto je da je od 1.063 slučaja, oko 100 bilo nasilje nad kršćanima, dok su ostali bili usmjereni prema kršćanskim objektima, poput crkava i groblja. Njemačko ministarstvo je u svom izvješću 2018. godine navelo 121 jedan antikršćanski zločin koji je službeno registriran. U Alpama i Bavarskoj napadnuto je i oskrnavljeno oko 200 crkava. 2017. godine Open Doors je u Švedskoj proveo istraživanje azilanata koji su bili izloženi diskriminaciji, netoleranciji i progonu na temelju svoje kršćanske religije. Prema istraživanju, „123 sudionika u ovom istraživanju su ukupno doživjela najmanje 512 incidenata. Od 123 sudionika, samo 33 osobe su prijavile policiji barem jedan od tih događaja. Nadalje, policiji je prijavljeno samo 10% ukupnog broja doživljenih incidenata (49 od 512).
