U jeku napada od opozicijskog SDP-a, pozicijskog HNS-a i lijevo-liberalnih udruga na novi Obiteljski zakon, premijer Plenković je na sjednici Vlade 28. 9. uputio javnu kritiku svojoj ministrici Nadi Murganić te Radnoj skupini koja je Obiteljski zakon sastavila izjavivši kako je potrebno da ministri “dobro procjenjuju akte koje donose individualno i puštaju u javnost prije nego oni prođu bilo kakav oblik koordinacije na tijelima Vlade” te kako “nacrti propisa (…) neće moći više ići u postupak savjetovanja na sadašnji način jer su to dokumenti koji nisu prošli ni koordinaciju niti ih vidi predsjednik Vlade niti Ured [Vlade]”. Takav sustav, ustvrdio je, očito postoji godinama, a kako bi se izbjegle problematične situacije, promijenit će se takva metodologija “kako se ne bi dogodilo da su akti vani, a da ih Vlada ni na koji način formalno nije vidjela”.
Međutim, sam sustav, koji Plenković proziva počiva na načelu supsidijarnosti prema kojem ministarstva samostalno, putem svojih stručnih službi i stručnih radnih skupina, izrađuju tekst zakona koje je Vlada usuglasila da će ih donijeti u pojedinoj godini. Ministarstva se ne bave politikom u širem smislu riječi – primjerice kako će reagirati koalicijski partneri HNS, SDSS, ili opozicijski SDP na neke dijelove zakona, već stručnom i profesionalnom izradom zakonskog teksta, koji upućuju Vladi, a Vlada Saboru.
Sustav donošenja zakona je na samim stranicama Vlade shematski prikazan na ovaj način:
Prije nego što je dan poslije objave povučen, Obiteljski se zakon nalazio na samom početku procesa izrade zakona: između 2. i 3. koraka – u javnoj raspravi koju je svako ministarstvo obavezno provesti po Zakonu o pravu na pristup informacijama kako bi zainteresirana i stručna javnost mogla dati svoje komentare i prijedloge na nacrt prijedloga zakona, koje onda ministarstvo analizira prije nego što pošalje finalni dokument Vladi na usvajanje.
Načelo supsidijarnosti, primijenjeno na odnose Vlade i ministarstava, se sastoji u tome da ministarstva imaju svoju razinu nadležnosti, a Vlada svoju: ministarstva – njihove stručne službe i radne skupine same sastavljaju nacrte onih zakona koje Vlada želi poslati u Sabor i upućuju ih Vladi – to je nadležnost ministarstva, a Vlada te nacrte može dodatno mijenjati, te ih usvaja i u konačnom obliku upućuje u saborsku proceduru – to je nadležnost Vlade.
Ideja koju je iznio premijer Plenković – da se sam premijer ili uredi Vlade upliću u rad ministarstva i de facto određuju što će biti stavljeno u tekst nacrta zakona i koje će se formulacije upotrijebiti – je kršenje načela supsidijarnosti i kršenje nadležnosti ministarstava.
Ova vizija donošenja zakona percipira i svodi ministarstva na puke ispostave Ureda premijera, koje rade po premijerovom diktatu, a ne kao središnja tijela državne uprave čije djelovanje i proces izrade zakona imaju vlastitu autonomnu logiku i nadležnosti.
Ministrica Murganić i Radna skupina su u potpunosti slijedili proceduru donošenja Nacrta prijedloga Obiteljskog zakona te njegovog upućivanja u javnu raspravu – sukladno nadležnosti ministarstva i načelu supsidijarnosti.
Pitanje je, je li premijer Plenković iskoristio političku napetost oko donošenja novog Obiteljskog zakona kako bi pokušao ustanoviti novi oblik donošenja zakona – na način da njegov sadržaj već u inicijalnoj fazi, dok se još sastavlja, ovisi o njegovom odobrenju?
Obiteljski zakon, zbog kojeg je premijer Plenković kritizirao svoju ministricu Murganić, izradila je Radna skupina u kojoj sudjeluju stručnjaci, predstavnici ministarstava i organizacija civilnog društva. Nudi li to premijer Plenković, suprotno demokratskom putu donošenja zakonskog akta, put prema kojem stručnjaci i javnost ne bi imali nikakav utjecaj na zakonske akte prije njegovog blagoslova?
> Tko je radio na izradi novog Obiteljskog zakona?
Također, u vezi Plenkovićeve javne kritike svoje ministrice, sjetimo se kako je kad mu je to bilo politički potrebno govorio o “kolegijalnosti” u Vladi i opravdavao smjenu Mostovih ministara time da su oni “digli ruku protiv svojeg kolege” (ministra Marića), a sada zbog pritisaka SDP-a i HNS-a primjenjuje druge kriterije na svoju ministricu. Zar nije ministrica Murganić njegova kolegica u Vladi?
Svojom idejom da se premijer i Vladini uredi upliću u rad ministarstava premijer nastavlja niz autokratskih poteza, poput onoga kada je po u istom stilu uvedenoj ideji “kolektivne ministarske odgovornosti” potjerao četiri Mostova ministra iz Vlade te uveo zemlju u političku krizu koju je bio prisiljen rješavati političkom trgovinom s HNS-om i SDSS-om, zbog koje će izgleda najviše nastradati obrazovanje i obitelj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
