Pomalo u sjeni postizbornih kalkulacija i pregovora “svih sa svima” započinje kampanja za europarlamentarne izbore. Na njima će se za 12 hrvatskih mjesta u Europskom parlamentu boriti ukupno 25 kandidacijskih lista s 300 kandidata. Najveći favorit je po običaju HDZ kojeg, neočekivano s prvog mjesta na listi, predvodi sam Andrej Plenković. Takav potez mnoge je iznenadio, a neki su u njemu vidjeli potvrdu davno opjevanih Plenkovićevih EU ambicija. Ipak, stvarni motiv za takav potez mogao bi se nalaziti u Plenkovićevoj nesigurnosti i strahu od ponavljanja 2019. i lošeg izbornog rezultata HDZ-a kojeg su mnogi tada tumačili njegovim osobnim porazom…
>Europski izbori: DIP zaprimio 25 lista, evo kakve su poruke poslane
HDZ: Plenković je tu da naglasimo koliko su nam važna europska pitanja
HDZ očekivano u obrazloženju Plenkovićeve kandidature nije spominjao njegove navodne europske ambicije, a još manje strah od eventualnog lošeg izbornog rezultata. U Facebook objavi prenijeli su Plenkovićevu izjavu u kojoj objašnjava da je njegov čin odraz važnosti europskih pitanja za HDZ.
“Moja je namjera biti hrvatski premijer u 3. mandatu, a osobno predvodim listu na izborima za Europski parlament kako bismo naglasili koliko su nam europska pitanja važna. To je pobjednička lista onih koji stvarno rade za Hrvatsku u #EU – da naša zemlja bude još jača. Članstvom u #Schengen i #Eurozone pozicionirali smo je ondje gdje i pripada – u samu jezgru Europe i demokratskog Zapada. Politikom modernog suverenizma koristimo osnaženi međunarodni položaj na dobrobit svih hrvatskih građana i nacionalne ekonomije”, objavili su na Facebooku.
>Zašto se Plenković kandidira na izborima za Europski parlament?
Boji li se Plenković ponavljanja 2019.?
HDZ-ovo objašnjenje vrlo je općenito i teško može zadovoljiti radoznalost iole informiranijeg pratitelja političke zbilje u RH. Pravi razlog neočekivanog Plenkovićevog angažmana na listi mogao bi se kriti u njegovom strahu od ponavljanja rezultata s europskih izbora 2019. kad je HDZ, iako je bio relativno najjača stranka, zapravo ostvario vrlo loš rezultat i time vratio posrnuli SDP u život. U tadašnjoj su kampanji, osokoljeni dobrim rezultatima anketa, najavljivali osvajanje pet do šest mandata kao uvertiru za parlamentarne izbore koji su slijedili. Takve prognoze nisu se obistinile, a HDZ je osvojio tek 22,72% što im je bilo dovoljno za četiri mjesta u EU parlamentu. Četiri mandata iznenađujuće je osvojio i SDP, premda s nešto nižim postotkom – 18,71%.
Najveći razlog tadašnjeg “poraza” HDZ-a bila je njihova nedovoljno atraktivna izborna lista. Slagao ju je sam Plenković, a sačinjavala je mahom nedovoljno dokazane i slabo poznate kandidate. Personifikacija takve liste bio je Karlo Ressler koji ju je predvodio premda su za njega, u trenutku predaje kandidacijskih lista, bili čuli tek rijetki.
Loading...
Reload document 
Open in new tab Postavljanjem samog sebe, ali i popularnih Davora Ivu Stiera i Marijanu Petir na izbornu listu Plenković očito, barem u ovoj prilici, odustaje od “resslerizacije” i vraća se prokušanim metodama pridobivanja birača. Uz njih na listi su još stranačka veteranka Dubravka Šuica kao i svi dosadašnji HDZ-ovi europarlamentarci koji danas, za razliku od 2019., ipak imaju određenu prepoznatljivost u javnosti.
>Plenković potvrdio da će biti nositelj liste za Europski parlament
Plenkovićev rizik
Plenković izlaganjem sebe biračkom sudu svjesno preuzima velik rizik. Naime, ako lista ne poluči značajno bolji rezultat od onog 2019. bit će to velik udarac Plenkovićevim ambicijama ma gdje one bile, u Hrvatskoj ili u Europskoj uniji. S druge strane dobar rezultat koji bi se mogao vremenski poklopiti s dogovorom o formiranju nove vlade s njim na čelu donio bi mu prijeko potreban mir u stranci, a u javnosti (inozemnoj i tuzemnoj) bi si dodatno podigao rejting.
Prevara birača?
Plenković, iako prvi na listi, zasigurno neće u Europski parlament. To je uostalom sam i najavio, obrazloživši da je njegovo ime tu samo kako bi listu “osnažilo”. Takva praksa u kojoj jaki stranački kandidat služi kao “mamac za birače” bez stvarne namjere da mogući mandat i konzumira nije novost na političkoj sceni. Vidljiva je i kod drugih kandidacijskih lista na europskim izborima, a postojala je i na zadnjim parlamentarnim izborima kad su neki europarlamentarci, ali i župani osvojili mandate za koje se unaprijed znalo da ih ne žele ili ne smiju koristiti.
Takva praksa legalna je, ali je pitanje kako i koliko ona utječe na i tako poljuljano povjerenje u političare i politički sustav. Posebno je opasno kad se takvom, u najmanju ruku, obmanjujućom praksom služi najsnažnija politička figura u državi – (tehnički) premijer Andrej Plenković.
