Plitvička jezera – Svjetski poznata prirodna atrakcija i ‘pluća Hrvatske’

Svjetski poznata Plitvička jezera najveći su, najstariji i najposjećeniji hrvatski nacionalni park. “Plitvice”, kako Hrvati od milja zovu ovaj nacionalni park, osobita su geološka i hidrogeološka krška pojava, koja je nacionalnim parkom proglašena 8. travnja 1949. godine.

Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i drveni mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom, 1979. godine, među prvima u svijetu.

Park je podijeljen na užu i širu zonu prema stupnju zaštite. Nalazi se na području dvije županije, 91% parka je u Ličko-senjskoj županiji, a 9% u Karlovačkoj županiji.

Plitvička jezera sastoje se od 16 jezera, podijeljenih na gornja i donja jezera. S gornjih jezera voda se preko prekrasnih slapova prelijeva u donja jezera. Gornja jezera veća su i dublja od donjih, koja su manja i plića te su nastala na vapnenačkoj podlozi.

Kako doći do Nacionalnog parka Plitvička jezera?

Ako se odlučite za autobusni prijevoz, polasci s Autobusnog kolodvora Zagreb su česti i možete birati između više od deset dnevnih linija. Vožnja traje oko dva sata i 15 minuta. Neka od poduzeća koja voze na navedenoj liniji su Croatia Bus, ATP Šibenik, AP Varaždin, Promet Makarska, Autopromet Slunj i Ines Tours iz Drniša. Cijena karte u jednom smjeru je od 75 do 120 kuna. Prvi autobus kreće u 5:45 sati (Autopromet Slunj za 93 kuna), zadnji u 16:00 sati (Ines Tours za 81 kunu), prenosi portal Putovnica.net.

Prilikom povratka, iz Plitvica za Zagreb, prvi autobusi kreću u 3:35 (Auto Poduzeće Z Imotski) i 6:52 (Autopromet Slunj), a zadnji je u 17:50 sati (AP Varaždin). Iz Splita vozi pet dnevnih linija, a radi se o poduzećima AP Sinj, AP Varaždin, Panturist Osijek i Auto Poduzeće Z Imotski. Vožnja traje od četiri pa do šest sati, ovisno o tome kojom rutom linija ide. Prvi autobus iz Splita kreće u 8:30, a zadnji u 22:45 sati, stoji na stranicama portala Putovnica.net.

Do Plitvičkih jezera iz smjera Zagreba možete doći koristeći autocestu A1 Zagreb – Split – Dubrovnik do čvora Karlovac. Nakon što ondje siđete s autoceste, nastavite put državnom cestom D1 u smjeru Slunja i Rakovice. Tridesetak kilometara nakon Slunja nalaze se Plitvička jezera. Ako krećete iz smjera Splita, autocestu A1 možete napustiti na čvoru Gornja Ploča. Nakon toga nastavite vožnju u smjeru Udbine i Korenice. Dvadesetak kilometara nakon Korenice stići ćete u naš najposjećeniji nacionalni park.

Cijena ulaznica u Nacionalni park Plitvička jezera

Što se cijene ulaznica tiče, tu možemo pronaći jedinu zamjerku vezanu uz “Plitvice”. Iako cijena ovisi o razdoblju u godini, pa se tako karte plaćaju manje izvan sezone, odnosno od studenog do ožujka, treba reći kako dnevna karta za odraslu osobu u ljetno vrijeme iznosi 180 kuna. Ako Jezera posjete 4 odrasle osobe, samo trošak ulaznica koštat će ih 720 kuna, skoro 100 eura.

Ako par uzmemo u obzir da se radi o nekome iz Slavonije ili pak južne Dalmacije, uz gorivo, cestarine i ručak, taj trošak po osobi može doseći i 350 kuna, na četiri osobe u automobilu to je previsokih 1400 kuna, za jednodnevni posjet ljepotama “Plitvica”.

Studenti, djeca i grupe mogu ostvariti i određene popuste, što je mali plus u cijeloj priči oko ulaznica. Park je otvoren svakodnevno, uključujući nedjelje i blagdane.

Gornja jezera i slapovi koji vas ostavljaju bez daha

Sad možemo malo i o onome zbog čega se i ide na “Plitvice”, a to su prekrasna jezera. Gornja jezera, kako smo već rekli, čini sustav od 12 jezera međusobno odijeljenih sedrenim barijerama, a to su: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget i jezero Kozjak.

Jezera smještena su na vodonepropusnoj dolomitnoj podlozi gornje trijaske starosti. Razlika u nadmorskoj visini između Prošćanskog jezera i Kozjaka iznosi 100 metara. Ova dva jezera ujedno su i najveća jezera nacionalnog parka Plitvička jezera.

Prošćansko jezero nalazi se na 636 metra nadmorske visine i drugo je po veličini u sustavu gornjih jezera s dubinom od 37 metara. Lijeva obala nalazi se u Zoni najstrože zaštite te pristup posjetiteljima nije dozvoljen. Jezero završava sa zaravni Labudovac i Labudovačkom barijerom. Čitava istočna strana jezera, dužine oko 200 m, značajna je po brojnim slapovima – zvanim Prštavci.

Jezero Kozjak posljednje je u nizu Gornjih jezera na nadmorskoj visini od 534 metra, a najveća dubina mu je 46 metara. Osim voda slapova Burgeta, u Kozjak se ulijeva stalni potok Rječica. Specifičnost ovoga jezera je Štefanijin otok, dužine 275 metara, širine oko 60 metara.

Prije otprilike 400 godina jezero Kozjak bilo je podijeljeno u dva jezera koja su bila odvojena slapom visine oko 40 metara. Međutim, sedrena barijera na kraju jezera Kozjak (Kozjački mostovi) rasla je puno brže nego barijera koja ga je razdvajala. Na taj način se podizala razina vode jezera i postupno prekrivala slap. Kada je barijera bila potopljena, jezero se spojilo u jedno, kakvim ga danas vidimo.

Ono što će posjetitelje “Plitvica” posebno zanimati jest činjenica da se uz Kozjak nalazi središte turističke aktivnosti nacionalnog parka. Uz ovo najveće jezero može se sjesti i nešto pojesti ili popiti, a tu je i suvenirnica s prikladnim uspomenama na posjet “Plitvicama”. Treba također i pohvaliti to što se u suvenirnici nalazi velik broj figura, magneta, lutaka i ostalih sitnica proizvedenih baš u Hrvatskoj.

Donja jezera i 78 metara visoki Veliki slap

Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod čine sustav Donjih jezera koja su formirana u kanjonu izgrađenom od dobro vodopropusnih vapnenaca gornje kredne starosti. Najviše stijene u kanjonu dosežu visinu oko 40 metara.

Jezero Milanovac obrubljuju više od dvadeset metara visoke stijene, a staza za njegovo razgledanje uređena je uz samu vodu, ali ga se može obići i stazama na gornjoj strani kanjona gdje se nalazi i  nekoliko uređenih kamenih vidikovaca. Istočni dio slapišta jezera Milanovac nazvano je slapovi Milke Trnine u znak zahvalnosti toj znamenitoj hrvatskoj opernoj pjevačici svjetskoga glasa.

Dalje slijedi jezero Gavanovac koje se preko sedrenih barijera nazvanih Velike Kaskade ulijeva u jezero Kaluđerovac. Od ovih kaskada odvaja se na jednu stranu put do otvora špilje Šupljare kroz koju se kamenim i zidanim stepeništem može izaći na zaravan i gornju stazu što vodi rubom kanjona. Ujedno je vidljiv i otvor Modre špilje u koju se nekada ulazilo čamcem. Glavna turistička staza produžuje uz kaskade, te prelazi na zapadnu stranu kanjona i pod njim vodi do kraja sustava jezera.

Na kraju jezera Novakovića Brod nalaze se kaskade visoke 25 metara preko kojih se voda jezera ruši u prošireno udubljenje nazvano Sastavci. Ovdje se voda spaja s vodom potoka Plitvica koja se preljeva preko 78 metara visokog slapa zvanog Veliki slap te u podnožju Sastavaka stvara izvor rijeke Korane.

Smještaj i ugostiteljstvo na “Plitvicama”

U blizini i unutar samog Nacionalnog parka nalaze se brojne smještajne jedinice, a možete se smjestiti u hotelima, kampovima ili apartmanima. Najbolji položaj imaju hoteli Jezero, Plitvice i Bellevue, koji se nalaze u središnjoj zoni Parka, pa je tako npr. hotel Jezero smješten svega nekoliko stotina metara od prekrasnog jezera Kozjak. U blizini Plitvica su i dva kampa – Korana i Borje. Naravno, tu su i brojna domaćinstva koja nude smještaj u prekrasnom okružju ličkih šuma, piše Putovnica.net.

Lika je poznata po svojoj dobroj kuhinji, pa ako želite isprobati domaće ličke specijalitete, vrijedi posjetiti “Ličku kuću“, koja se nalazi preko puta sjevernoga ulaza u Nacionalni park. Na livadi pokraj jezera Kozjak, gdje posjetitelji često naprave pauzu tijekom razgledavanja, smješten je bistro “Kozjačka draga“, dok se blizu Prošćanskog jezera nalazi buffet “Labudovac“, preporuka je portala Putovnica.net.

Oko 15 kilometara od samog ulaza u Nacionalni park, neposredno uz državnu cestu D1, smješten je poznati restaurant “Borje“, u sklopu kojega se nalazi dio sa samoposluživanjem, kao i a la carte restaurant.

Iz povijesti Plitvičkih jezera – “Krvavi Uskrs” 1991. godine

Srpski pobunjenici održali su miting 25. ožujka 1991. godine s ciljem, da Plitvice budu u sastavu tzv. SAO Krajine. Dan kasnije, dolazi do smjene uprave Nacionalnog parka, a zastava tzv. SAO Krajine osvanula je na koranskom mostu. Petnaestak naoružanih kninskih policajaca upalo je u upravnu zgradu Nacionalnog parka, kako bi provelo odluku skupštine općine Korenica o pripojenju poduzeća tzv. Krajini. Hrvatska to nije mogla dopustiti i krenulo se u akciju oslobađanja “Plitvica”.

Nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, kojom je zapovijedao Josip Lucić, specijalne postrojbe MUP-a Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko krenulo je noć uoči Uskrsa put Plitvica. U ranim jutarnjim satima 31. ožujka, na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata. U autobus je ubačen i “tromblon” koji na svu sreću nije eksplodirao.

Vozač autobusa u kojem su bili pripadnici antiterorističke jedinice Lučko bio je Ljubo Ćesić-Rojs. Iako je akcija u potpunosti uspjela nakon nekoliko sati borbe i na Plitvicama je uspostavljen red te uhićeno 29 pobunjenika, među kojima i ozloglašeni ratni zločinac Goran Hadžić, ostat će upamćena po prvoj hrvatskoj žrtvi – poginuo je hrvatski policajac Josip Jović, koji je tada imao 22 godine. Sedam pripadnika specijalne policije je ranjeno u akciji oslobađanja. Na mjestu gdje je stradao branitelj Josip Jović podignuto je spomen-obilježje.