Vijeće za elektroničke medije izreklo je sankcije televiziji Z1 i udruzi Vigilare. Prisjetimo se zašto lani nisu sankcionirali Zorana Šprajca.
Vijeće za elektroničke medije (VEM) ima iza sebe dugi niz sankcija nad raznim subjektima u medijskom prostoru, od kojih su najnovije kažnjavanje Z1 i STV televiziju četverosatnom zabranom emitiranja programa i izricanje opomene udruzi Vigilare te prijavljivanje iste državnom odvjetništvu zbog teksta koji, kako tvrde iz Vijeća za elektroničke medije, potiče na diskriminaciju na osnovi spolne orijentacije.
Vijeće za elektroničke medije zbog ‘za dom spremni’ u Bujici zabranilo emitiranje Z1
Vijeće za elektroničke medije i sankcije
Podsjetimo, prva je sankcija izrečena zbog toga što je pri javljanju u emisiju Bujica 08. siječnja, gledatelj pozdravio voditelja sa “Za dom spremni!”, od čega se ovaj nije ogradio. Udruga Vigilare sankcionirana je zbog članka u kojem se navodi kako se u organiziranom čuvanju djece u jednom zagrebačkom kvartu “djecu izlaže nepoćudnim ideologijama i načinima razmišljanja koji vode protuživotnim praksama”. Djecu, naime, kako tvrdi Vigilare, među ostalima, čuva i lezbijski par.
Obje su sankcije donesene jednoglasnom odlukom.
Na ovom ćemo mjestu istaći jedan slučaj kad VEM nije izrekla nikakve sankcije tuženiku, ali odluka pritom nije bila donesena jednoglasno.
Naime, Agencija za elektroničke medije (AEM), čiji je VEM organ, zaključila je krajem travnja prošle godine da Zoran Šprajc i RTL televizija nisu prekršili Zakon o elektroničkim medijima Šprajcovim prilogom u emisiji ‘Stanje nacije’ u kojem se on izruguje s Katoličkom crkvom i vjernicima.
Zoran Šprajc – legitimni satiričar?
Bio je to odgovor na prijavu udruge U ime obitelji protiv nakladnika RTL Hrvatska zbog emisije „Stanje nacije“ od 24. ožujka 2023. godine, u kojoj je RTL, kako udruga smatra, prekršio niz odredbi Zakona o elektroničkim medijima te koristio govor mržnje prema Katoličkoj Crkvi, svećenicima i vjernicima.
Kako stoji u prijavi, Šprajc je “svojim neprihvatljivim postupkom, psovačkim i na granici primitivnog, pod egidom zaštite djece od pedofilije o čemu se govori u prvom dijelu priloga kad se spominju slučajevi svećenika iz Sotina protiv kojeg je državno odvjetništvo podignulo optužnicu, te dva slučaja poznata hrvatskoj javnosti i to slučaj svećenika Drage Ljubičića s Raba i Ivana Čučeka župnika iz Šestina koji su pravomoćno osuđenji (…) sve svećenike, biskupe i nadbiskupe, kolege i kolegice (tko su one? Časne sestre?), župljanke i župljane grubo povrijedio i time povrijedio i njihova prava osobnosti, pravo na čast, ugled i dostojanstvo koja su zaštićena hrvatskim Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o medijima i svakako utuživa“.
Šprajca je udruga U ime obitelji, dakle, prijavila za to što je pojedinačne krimene bez stvarne osnove uzdigao na sistemsku razinu, kao modus operandi Crkve uopće, a pod egidom satire.
Odluka u Šprajcovu korist nije bila jednoglasna
Ukratko, u obrazloženju stoji kako Šprajc u spornoj emisiji obrađuje temu prijavljenih slučajeva seksualnog zlostavljanja maloljetnica i ostavljanja u službi čovjeka koji je optužen za zlostavljanje, analizirajući izjave nadbiskupa Đure Hranića o spornom slučaju. Pritom je on sarkastičan pri analizi izjava nadbiskupa Hranića te se u zaključku priloga koristi psovkama kako bi naglasio da zaštita maloljetnika i njihovih prava treba biti ispred bilo kakvog moraliziranja, osobito lažnog.
Zaključeno je kako u emisiji nema generaliziranja, nego se predmetni slučaj stavlja u konteskt rasprave o ukidanju celibata.
Šprajc je, dakle, prema mišljenju, Agencije bio, recimo to tako, legitimno sarkastičan i nije generalizirao.
Klizni kriteriji prihvatljivog i neprihvatljivog
Ostavimo li po strani to što voditelj iznosi stanovite brojke o pedofilskim slučajevima unutar crkve diljem svijeta, o čijim izvorima gledatelj ne može ništa doznati, kao i to da on izričito uzročno povezuje pedofiliju s celibatom, koji je načelo svećenstva u Katoličkoj crkvi, pa je otud jasno da, tom logikom, svećenstvo prikazuje kao po sebi potencijalno pedofilskim pozivom – dakle: generalizira – upadljivo je kako nisu svi članovi vijeća bili na njegovoj strani.
Naime, jedan je član bio protiv, a jedan suzdržan što pokazuje kako je slučaj izazvao dvojbu. To je moguće i zbog toga što je Šprajc, kako je u to vrijeme primijetio odvjetnik Blaženko Lozo iz Odvjetničkog društva Lozo i partneri, opunomoćenik udruge U ime obitelji u tom slučaju, “stvorio pravnu nesigurnost, jer se više ne zna što je satira, a što nije”.
U svakom usporedbom ova dva, nepunih godinu dana udaljena slučaja, stječe se utisak kako VEM djeluje prema, u stanovitoj mjeri, kliznim kriterijima određivanja prihvatljivog i neprihvatljivog.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
