Pogibija Rudolfa Perešina u Bljesku – kako je supruga Ljerka Božjom pomoći dobila tijelo voljenog muža?

Foto: Zrakoplovno-tehnička škola "Rudolf Perešin", hr.wikipedia.org

U nemoći, ali i čvrstoj vjeri u Boga, supruga Ljerka obratila se za pomoć časnoj sestri Bridge McCain koja je svojim molitvama izmolila mnoga ozdravljenja i čudesa. Odgovor je stigao tri tjedna kasnije.

“Poslala je jednu kartu sa Svetom Obitelji i poruku da ona daje mise i svakog ponedjeljka moli za mene. To je bilo krajem srpnja. Nakon svega par dana, u ponedjeljak 4. kolovoza 1997. moj suprug razmijenjen”, kaže Ljerka Perešin.

Nakon 2 godine i tri mjeseca, Božjom pomoći Ljerka Perešin dobila je tijelo svog supruga za dostojan kršćanski ukop. Božjom pomoći hrvatski narod je dobio tijelo svog prvog hrvatskog pilota, prvog zapovjednika Hrvatskog zrakoplovstva i junaka Domovinskog rata – Rudolfa Perešina.

Rođen u pitoresknom hrvatskom kraju, malom raju na Zemlji, Hrvatskom Zagorju 1958. godine, Rudolf Perešin je odmalena sanjao postati pilotom.

Godine 1981. među najboljim pilotima, s natprosječnim rezultatima, završava pilotsku akademiju i dobiva zvanje borbenog pilota, pilotska zlatna krila i prvi časnički čin. Leteći u Bihaću na MiG-ovima dosiže stručne i profesionalne vrhunce pilotskog zvanja.

 Godine 1991. Perešin je bez dvojbi odlučio sa MiG-om napustiti JNA i uključiti se u obranu svoje domovine Hrvatske izrekavši tom prilikom povijesne riječi: “Ja sam Hrvat i neću pucati na svoj narod!”.
Prenijele su to sve svjetske novine koje su još uvijek hrvatske težnje za slobodom smatrale separatističkim razbijanjem versaillske ljubimice zapadnih sila – velikosrpske Jugoslavije.

Svjestan riskantnosti planiranog pothvata jer je, poput mnogih Hrvata bio pod stalnom prismotrom, do pojedinosti je isplanirao varijantu bijega. Čvrsto se zakleo da će Srbi i Jugoslaveni “dobro osjetiti njegov odlazak i da neće otići tiho i u strahu kao neki drugi”.

Ponosni Zagorac odlučio je da cijeli svijet čuje njegovu i priču njegovog naroda, pa je sa sobom u bijegu odlučio i donijeti ratni MIG 21.

Za vrijeme prvog leta nakon duže pauze nametnute administrativnim zabranama letenja za sve Hrvate na aerodromu Bihać, Perešin je trebao nadzirati povlačenje JNA iz Slovenije. Planiranom trasom preko Zagreba, Ljubljane sve do Kopra i nazad preko Ljubljane, spustio se u razinu tla, te uletio u zračni prostor Austrije otprilike oko Bleiburga. Odmah po ulasku u austrijski zračni prostor izvukao je stajni trap te se zaputio prema aerodromu pokraj Klagenfurta gdje je uspješno prizemljio svoj nenaoružani zrakoplov.

Četiri dana kasnije, Perešin se vratio u Hrvatsku gdje je pristupio HRZ Hrvatske vojske.

Pogibija Rudolfa Perišina u akciji Bljesak

Perešin je osobno i njegova prva lovačka eskadrila bila u svim akcijama i operacijama HV-a i izvršila brojne borbene zadaće.

Tako je bilo i 2. svibnja 1995. godine, drugog dana “Bljeska”.

U ranim jutarnjim satima njegov MiG izvršavajući borbenu zadaću kod Stare Gradiške biva pogođen zrnima neprijateljskih protuavionskih topova i ostaje neupravljiv. Pilot na ekstremno maloj visini ispod 50 metara i u nesigurnom nagibu napušta avion katapultiranjem i prizemljuje se na neprijateljskom teritoriju. Avion se inercijom brzine prebacuje preko Save na hrvatski, “Bljeskom” već oslobođeni prostor.

Tijelo Rudolfa Perešina nije pronađeno.

Zadivljujuća vjera Ljerke Perešin – tijelo dobiveno Božjom pomoći

Supruga Ljerka nije se mirila sa nestankom tijela Rudolfa. Počela je pisati Crvenom križu, obilaziti Kaptol, sačekivati Slobodana Miloševića, jurišati na Carla Bildta i Elisabeth Rehn. Nakon više od godinu dana šutnje posjetila ju je stanovita Slavica Lakić, čiji je suprug tijekom rata bio zarobljen na našem teritoriju i od Ljerke zatražila da napravi pritisak za obostranu razmjenu.

Doživljavala je i brojne neugodnosti i prijetnje, pa je tako stavljena pod nadzor SIS-a posebno kada joj je pred kuću došao neki čovjek iz Banja Luke sa pištoljem i tražio novac za informacije o Rudolfu.

U nemoći, ali i čvrstoj vjeri u Boga, obratila se za pomoć časnoj sestri Bridge McCain koja je svojim molitvama izmolila mnoga ozdravljenja i čudesa. Odgovor je stigao tri tjedna kasnije.

“Poslala je jednu karta sa Svetom Obitelji i poruku da ona daje mise i svakog ponedjeljka moli za mene. To je bilo krajem srpnja. Nakon svega par dana, u ponedjeljak 4. kolovoza 1997. moj suprug razmijenjen”, kaže Ljerka.

Razmjena – Rudolf Perešin za supruga Slavice Lakić – obavila se u šatoru podignutom na sredini mosta koji spaja Novu i Bosansku Gradišku. Prepoznala ga je po zubima.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

“Za svog muža sve sam napravila, tako da sam bila mirna. Poljubila sam njegovo zubalo, klekla, izmolila Očenaš, osjetila na lijevom ramenu Isusovu ruku i mirno izašla”, prisjeća se Ljerka koja je potom u Zagrebu, na zahtjev Rudijeve obitelji, zatražila i analizu DNK koja je neosporno pokazala da posmrtni ostaci pripadaju njenom Rudolfu.

Tako je vjera i ljubav Ljerke Perešin, supruge junaka Domovinskog rata Rudolfa Perešina omogućila da on bude dostojno pokopan na Mirogoju gdje se čuva spomen na njega i moli za njegovu dušu.

Ljerka Perešin nikada se nije udavala. U tišini svog zagrebačkog doma čuva uspomenu na supruga Rudolfa, istinskog junaka Domovinskog rata.

A Hrvatska i njeni gradovi čekaju da ulice i trgovi dobiju ime Rudolfa Perešina i mnogih drugih junaka Domovinskog rata, ljudi koji su vječno svojom žrtvom zadužili hrvatski narod.

 

Izvor: narod.hr