Profesor Matko Marušić, roditelj, muž, otac, intelektualac, liječnik, znanstvenik, predavač, urednik i književnik, za portal Vjera i djela progovorio je o tome kako je moguće da se Štulhofer-Jovanovićev seksualni odgoj još uvijek predaje u hrvatskim školama.
Uvrštenje pornografije u školski seksualni odgoj nazvali ste intelektualnom bijedom, daleko od znanosti. Kako je moguće da se to dogodilo?
Intelektualnom bijedom nazvao sam nestručnost kojom je Aleksandar Štulhofer prikazao potrebu za uvrštavanjem knjiga o pornografiji u literaturu za spolni odgoj u hrvatskim školama. Tu pripada i činjenica da su u tu literaturu unesene knjige kojima je on autor i knjige kojima je autor njegov magistrand Amir Hodžić. Oni su obojica tvorci toga programa, Štulhofer glavni čovjek, a – uvrstili su svoje knjige! Osim svega, dakle, tu postoji i potencijal goleme zarade. Takvo je ponašanje nezamislivo za znanstvenika, sveučilišnoga profesora i pristojna čovjeka.
Objašnjenje znanstvene neutemeljenosti knjige koja kaže da je pornografija „korisna ljudima sa seksualnim problemima“ dao sam ranije pa to ovdje ne bih htio ponavljati. Godinama predajem znanstvenu metodologiju (u biomedicini), službeno sam u karijeri ocijenio možda i deset tisuća znanstvenih izvješća i znam što je znanstveno-istraživački dobro, što je osrednje, a što je potpuno neprihvatljivo, dakle i sramotno loše.
Da, doista treba pozorno čitati. A kako biste onda nazvali uvrštenje pornografije u školski obrazovni sustav, dapače institucionalni odgoj koji Republika Hrvatska pruža svojoj djeci? Usprkos činjenici da, prema Hrvatskom ustavu, „Država štiti… djecu i mladež“, dapače, Ustav proglašava: „Dužnost je svih da štite djecu“? Unatoč činjenici da se u javnu raspravu o Zdravstvenom odgoju u lipnju i početkom srpnja 2013. javilo više od dvije tisuće ljudi, a da Ministarstvo obrazovanja do danas nije objavilo prispjela očitovanja neovisnih stručnjaka i zainteresirane javnosti?
Program koji su oni sastavili nazvao sam zločinačkim. Ni taj izraz nije primjeren izražavanju u javnosti, a ja sam oba upotrijebio da prenesem neizrecivo važnu poruku: što je, nego neki oblik zločina, uvrštenje knjiga o dobrobiti pornografije u literaturu za spolni odgoj djece u osnovnoj i srednjoj školi? Koji je stvarno primjeren izraz za takav postupak? To nije bila pogrješka, nego plan, i to plan koji je napravljen nekoliko godina prije nego je došlo do akcije sastavljanja programa. Zamislite se i – shvatite što to znači!
Pitate o skrivanju argumenata koji su izneseni u javnoj raspravi i neočitovanju Ministarstva obrazovanja o prispjelim primjedbama? Pa riječ je o Željku Jovanoviću i stranci koja je nasljednik Saveza komunista Hrvatske! Hrvatska javnost dobro zna kako se cijelo vrijeme svojega ministrovanja Jovanović ponašao, u svakom pitanju i u svakoj prilici. Od takva se čovjeka teško može očekivati osjetljivost, finesa, pa i obična pristojnost. A komunistički duh ne poznaje odgovaranje na primjedbe. Dok je komunizam bio na apsolutnoj vlasti, za „primjedbe“ se gubio posao, sloboda ili glava. Nespojivi su komunizam i demokracija. Oni su kažnjavali i svoje koji su se kadšto upustili u dijalog s onima koji su mislili drukčije.
Što je 2011. Hrvatski narod izabrao, to je i imao. I tako će uvijek biti. Neki to zovu stupnjem odgovornosti, neki razinom domoljublja, a neki običnom logikom ili – razumom. Ako birate bez osjećaja odgovornosti, bez domoljublja i bez razuma, nije čudo da dobijete Jovanoviće i prerušene komuniste.
Uz primarnu vulgarizaciju i destrukcije seksualnosti pornografija stvara ovisnost potičući seksualno nasilje. Zašto se u našim školama s proklamiranom nultom razinom tolerancije na nasilje ono potiče na području ljudske seksualnosti?
Primarni cilj te strategije nije izazivanje nasilja, nego promjena paradigme spolnosti, a time i obitelji i ljudskih odnosa, uništenje ljudske i građanske pristojnosti, čednosti u djevojaka i mladića, osjećaja i smisla za neporočno, nevulgarno; ide se na iskorjenjivanje javnoga morala gdje će sablazan postati norma, zazor primitivizam, a stid psihološki poremećaj… sve do promjene društvenih i političkih sustava, a onda i vlasti. Prvi korak prema tomu je institucionalizacija razbludnosti, a neposredni cilj joj je ubiti savjesnost, osjećaj za dobro i zlo na području ljudske spolnosti. To je otvoreni rat protiv slobode savjesti, protiv vjere i religije, njihovo protjerivanje iz osobnosti u „privatnost“, stjerivanje „u sakristiju“ i ilegalu; suženje vjeroispovijesti na newageovsku koncepciju religije u kojoj nema moralnih obveza ni ograda.
Za objašnjenje tako krupne izjave trebao bih golem tekst, u što se ovdje ne mogu upuštati. No, kada pozorno čitate sve što zagovornici rodne ideologije tvrde i što rade, onda se ti ciljevi jasno vide. Riječ je o bitci na razini cijeloga čovječanstva, o biti biti-ili-ne biti. Štulhofer i Hodžić samo su terenski radnici, vojnici ideologije koja napada čovječanstvo u cjelini.
Oni koji pomisle da pretjerujem, neka kažu kamo vodi akcija:
a) da se među ljudima izbrišu spolne razlike, čak i biološke;
b) da se prirodnim i normalnim proglasi stavljanje spolnoga uda u otvor za izmet;
c) da se dopuste i promiču svi oblici nastranosti, od kojih obični ljudi za neke nisu ni čuli, a mislili bi da se šalim da ih spominjem; pomislili bi da je prost onaj tko ih opisuje, jer za njihov opis ne postoje ljudske riječi (zato se namjerno rabe kratice, strane riječi i nejasni nazivi);
d) da se tabuiziraju, ismijavaju, skrivaju i obezvrjeđuju osnovni prirodni zakoni, koji ni u čemu nisu upitni, i za koje nema i ne može biti zamjene;
e) da se ide na razaranje braka i obitelji;
f) da se legalizira pobačaj do dobi ploda kad novorođeno dijete prodiše,
g) da se ubojstvo ljudskoga bića u majčinoj utrobi osigura o trošku državnoga zdravstvenoga osiguranja, to jest na teret svih poreznih obveznika i da se ukinu sva ograničenja i mjerila za njegovu provedbu;
h) da se legalizira pedofilija – spolni odnos (neka mi Bog i znanost oproste na tom izrazu) odraslih i djece, i to bez obzira na spol (razmislite što ovo znači!);
i) da se legalizira i financijski podupre tzv. „promjena“ spola, davanjem hormona i operiranjem, dapače da se omogući „promjena“ spola u svim maticama i osobnim ispravama, bez ikakvih medicinskih zahvata, pukim potezom pera (Narodne novine 132/14);
j) da se zabrani ikakva kritika tih postupaka i ideja i da se zabrani liječenje osoba koje bi poželjele bilo koji oblik liječenja od tih stanja, postupaka i želje za njima;
k) da se djecu u školama uči da je tomu tako, da je to prirodno i normalno i da ona sama mogu izabrati od toga što žele;
l) da se djecu odgaja po tim i takvim idejama i da se djeca oduzmu roditeljima koji se tomu protive.
Ima još, ali – nemam snage nabrajati te užase, a i ne biste mi vjerovali.
Izgleda da po zagovornicima Jovanović-Štulhoferovoga četvrtoga modula Zdravstvenoga odgoja ne postoji neprihvatljivo, pogrješno i krivo ponašanje na području seksualnosti. Je li prihvatljivo da jedan državni sustav, u ovom slučaju odgojno-obrazovni, promiče subjektivne sklonosti, čak i po cijenu očigledne štete društvu i u neskladu s biologijom?
Za konkretne argumente koji se protive uvođenju toga i takvoga odgoja treba, za početak, pročitati članak Ivana Poljakovića i Gorana Dodiga (Ne)znanstvenost rodne teorije na Hrčku ili barem prikaz njihova članka – Znanstveno o neznanstvenosti rodne ideologije. Pritom sve referencije na koje se oni pozivaju, treba sačuvati, jer se približava dan kad će ti i takvi tekstovi biti zabranjeni.
I danas IV. modul Zdravstvenoga odgoja počiva na znanstvenim neistinama, ideologiji i ne poštuje temeljne ustavne vrjednote.
Ali opcija onih koji su nam to nametnuli izgubila je izbore, oni su sada u oporbi, a već treći mjesec na čelu Ministarstva obrazovanja su ljudi koji to stanje mogu promijeniti, samo ako hoće… Ne bi li dovoljan razlog za obustavu mogle biti stručno medicinske neistine i obmane kojima vrvi Jovanovićev Zdravstveni odgoj?
Odgovor na to pitanje na žalost je porazan i istinit: riječ je o međunarodnom pokretu i pritisku, ravnom svojedobno komunističkoj revoluciji! (Oni imaju i iste izvore i protagoniste.) Taj pokret „rodne teorije“, „seksualne diverzifikacije“ i „nove normalnosti“ jednako je neutemeljen, jednako poguban i jednako agresivan kao komunizam. Vojnici toga pokreta u Hrvatskoj plaćeni su i instruirani izvana. Hrvatski građani, bez obzira na svoju izobrazbu i svjetonazor, nisu uopće svjesni o čemu je riječ, i ne vjeruju kad im se to kaže. Razloga tomu su dva: ne čitaju što se događa u svijetu, i riječ je o toliko nevjerojatnim stvarima da je u njih teško povjerovati.
Ilustrirajmo to mojom pozicijom, jer sam nastupio u javnosti i doživio napade koje ne ću ovdje ni navoditi niti ponavljati, ali koji su bili zloćudni i teški. A za što sam kriv? Kriv sam što sam kao liječnik i profesor fiziologije rekao da je spol određen genski i da on nije „kontinuirana, nego dihotomna varijabla“. To znači da je po spolu čovjek ili muško ili žensko. Rodna teorija kaže upravo suprotno: da se spol, među ljudima, razlikuje tako da postoje, kontinuirano, svi prijelazi od muškoga do ženskoga. Razumijete li što je time rečeno? Rečeno je da ima jednako ljudi koji su na primjer, 32 % muški, a 68 % ženski; 76 % muški, a 24 % ženski, itd. Ponovit ću da se to odnosi i na biološki spol, dakle i spolne organe, žlijezde, te tzv. sekundarne spolne osobine (raspored dlaka, veličina mišića, oblik kostura zdjelice, itd.). E, pa sad zamislite dva spolna bića koja sam prethodno definirao postotcima muškoga i ženskoga.
Zatim se prisjetite da sam sveučilišni nastavnik fiziologije od 19. rujna 1997. i shvatit ćete zašto sam ljut. I – neka mi svi oproste – što kadšto i teškim riječima pokušavam ljude upozoriti, prenijeti im poruku o čemu je riječ i koja im opasnost prijeti.
Može li se onda reći da rodna ideologija ide toliko daleko da ne priznaje genetiku, ni metodu analize DNK-a, ni znanstveno posve pouzdan, pokusno ponovljiv i dokaziv način utvrđenja spola prema kojem je jedinka s kromosomom Y, bez obzira na broj kromosoma X – muškoga spola; a jedinka bez kromosoma Y – ženskoga spola?
Ne, ništa ne priznaje, i to bez i jednoga jedinoga argumenta! I svjesni su apsurda svojega učenja i zato ga kriju iza fraza o ljudskim pravima, o ljubavi, o „govoru mržnje“, o (ne)diskriminaciji. Znanstveni argument nemaju ni za što i onda se klone znanosti. Odgovara im kad ih se kritizira s pozicija vjere, jer je njihova mržnja prema vjeri jedan od glavnih motiva njihova djelovanja. U komunizmu su se izvježbali napadati vjeru i tu se osjećaju „na svojem terenu“.
Kad govorimo o skrivanju, treba napomenuti da je njihova taktika i da izbjegavaju govoriti što zapravo rade u svojim seksualnim aktivnostima; njih pokrivaju izrazom „ljubav“. Izmišljaju simpatična imena za grozne stvari – služe se kraticom LGBT(IQ), koju malo tko razumije ili o njoj misli u detalje. Uvedena je riječ „gay“, tj. čak izbjegavaju i izraz latinskoga podrijetla „homoseksualac“. Poremećaj „homoerotofobija“ zamijenjen je „homofobijom“, pedofiliju se naziva „intergeneracijski odnos“, pornografiju „eksplicitni sadržaj“, itd. Osnovna taktika je da glume žrtve, „očajavaju“ zbog diskriminacije, „manjina“ su, ali ni za živu glavu ne će objasniti koje su njihove spolne aktivnosti.
Skrivaju znanstvene podatke o svojem zdravlju, a ako tko što i iznese u javnost, to pripisuju patnjama zbog diskriminacije. Znanstveni časopisi odbijaju objavljivanje svega što bi moglo razotkriti istinu, a kad se što i objavi vrlo učeni ljudi ulažu najveće napore da opovrgnu objavljene podatke. Time na ugledu, a tako i na opstanku, gube i časopisi pa se odlučuju za skrivanje podataka. Za objavljivanje istine, za njezino izgovaranje, pa i za obična stručna pitanja gube se karijere.
Može li se seks definirati? Što je seks i koja mu je primarna svrha?
Dopustite jedan neizravan odgovor, koji ilustrira skoro sve što treba reći u odgovoru na Vaše pitanje.
Ima jedna bjelančevina u mužjacima, koja se naziva H-Y. Nje nema u ženki, i moja struka imunologija bavila se tom bjelančevinom zbog drugih razloga (ne radi proučavanja spolnosti) i dobro sam je upoznao. Ta je bjelančevina određena genom na kromosomu Y, koji daje muški spol. Ona je dio receptora za testosteron, hormon koji prirodno, fiziološki, evolucijski – muškarca čini muškarcem.
To sve skupa ne bi bilo posebno zanimljivo da nije nađeno da se H-Y nalazi – jednak – u mužjacima svih vrsta, od morskoga ježinca do čovjeka!
Treba li nakon toga ljudima dalje dosađivati o pitanju postojanja spolova?
Engleski nas je sve toliko zarazio da ste, eto, posredno odgovarajući što je seks, zapravo odgovorili što je spol. Mislio sam na ženidbeni čin, spolni odnos, snošaj. Koja je krajnja svrha intimnoga sjedinjenja po jednoga pripadnika različita spola? Ili, čemu služi osjemenjivanje jajne stanice? Može li se spolni užitak odvojiti od svrhe spolnoga čina, a da se ne ugrozi ljudskost, čovječnost takva postupanja?
Tu ima više pitanja na koja bi trebalo opširnije odgovoriti. Reći ću kratko: u cijeloj prirodi spolni čin služi samo oplodnji i produljenju vrste. Užitak koji prati spolni čin (nagon, potreba, elementi približavanja, itd.) produkt su hormona i prirodnoga probira. To imaju svi sisavci, a ne samo čovjek, no samo je čovjek od toga napravio „filozofiju“ prava na užitak. Kad se spominje prirodni probir, valja se prisjetiti da cijela teorija evolucije počiva na spolnom razmnožavanju. Pretvaranje spolnih nastranosti u nešto prirodno izravan je udar na teoriju evolucije.
Za mene kao odrasla čovjeka, liječnika, istraživača i profesora, pitanje o svrsi spolnoga života i njegovu odnosu s ljubavi sasvim je suvišno. A upravo pokret o kojemu govorimo odgovara na to pitanje vrijeđanjem ne samo Boga i čovjeka, ljubavi, rođenja, roditeljstva i obitelji, nego vrijeđanjem veličanstvene teorije evolucije, jednako kao i pučkoškolskih udžbenika biologije.
Upravo na to upozoravam sve ljude koji žele svoj život proživjeti što sretnije i ugodnije, sa što manje nesreće, bolesti, žala i kajanja. Pritom ne diram u svjetonazor, vjeru, uvjerenja i način života, nego govorim s pozicija hladne, suhe, sekularne znanosti koja se uči u svim školama na svijetu. Tu se sjetite: zato su oni i došli u škole! Zato oni i ciljaju djecu!
Smije li se na temelju suvremene antropologije u školama promicati različite oblike seksualne usmjerenosti kao jednakovrijedne? I to u zemlji čijim je Ustavom određeno da je zajednica intimnoga života, brak, isključivo zajednica jednoga muškarca i jedne žene? Koje će biti posljedice za društvo ako se to čini mladim naraštajima?
Nije mi poznat ni jedan dokaz, ni jedna pojava u prirodi i ni jedan pokus ili opažanje koje bi govorilo da prirodno (evolucijski!) ima i jedan oblik spolne sklonosti nego muško – ženski. Pritom treba „razlikovati grijeh i grješnika“, ono što neki ljudi rade od onoga što je prirodno zadano. Ljudi mogu raditi različite neprirodne stvari i u načelu oni to čine jer zbog nekoga tužnoga razloga ne mogu drukčije. To treba razumjeti. No, neprirodno ponašanje nije argument da ga se proglasi prirodnim – „jer tu i tamo postoji“. Slično tomu, često se namjerno miješaju prirodni zakoni i pitanje ljudskih prava; ja govorim o znanosti, biologiji, fiziologiji, anatomiji, a ne o ljudskim pravima i pravima manjina koje se ne ponašaju po prirodnim zakonima. One za to nisu krive, ali to ne znači da njihove specifičnosti odgovaraju prirodnim zakonima. Ne može se mijenjati norma zato što neki odstupaju od norme. Da nema norme, ne bismo ni znali za odstupanja. I – upravo o tome je riječ: zagovornici rodne teorije zlorabe stanje osoba koje odstupaju od prirodnih zakona – da bi relativizirali i ukinuli prirodne zakone.
Što mislite zašto je Aleksandar Štulhofer javno izjavio: a) da on ne zna što su prirodni zakoni, b) da je to izraz iz teologije? Razmislite dobro o tom!
Ja mislim da to nije prirodno. A ako nije prirodno – što je? Nije to ni aberacija niti ljudsko pravo. To je, bojim se, želja za uništenjem. Neprirodna. Neljudska.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
