Potres na medijskom tržištu: Pavić prodaje vrlo čitani net.hr da bi, kako tvrdi, razvijao Telegram?

Sad je službeno: RTL Hrvatska preuzima portal Net.hr od Telegram Media Grupe Ninoslava Pavića, bivšeg vlasnika Europapress Holdinga. Pavić je bio najveći medijski tajkun u Hrvatskoj praktički od njene neovisnosti do 2016. kad je kroz predstečajnu nagodbu EPH od njega preuzeo bivši partner, lani preminuli Marijan Hanžeković.  Prije nego je postao krupni kapitalist, bio je glavni urednik lista “Komunist” i društveno politički djelatnik.

Upravo u vrijeme dok se nad EPH-om provodio stečaj, odnosno kako se to kod nas zove predstečajna nagodba, Pavić je uspio preko tvrtke-kćeri EPH kupiti net.hr i to tako da bude isključen iz nagodbe, tj. da ostane njemu u vlasništvu. Zašto ga sada prodaje, kad je vrlo profitabilan? U priopćenju se navodi da želi ulagati u drugi portal u svom vlasništvu, Telegram. Dva portala su vrlo različita, telegram se izravno bavi političkim temama, dok net.hr gura isti svjetonazor uglavnom kroz “lifestyle” rubrike.  No unatoč tome, ne čini se da ima logike prodavati portal koji je izrazito dobro čitan da bi se razvijalo onaj koji nije niti blizu: net.hr je, prema podacima iz anketnog istraživanja provedenog u sklopu projekta “Analiza tržišta elektroničkih publikacija” te dostupnim podacima globalnih servisa kao što je Alexa, četvrta najposjećenija elektronička publikacija – iza 24sata, Jutarnjeg, Index.hr-a. Telegram nije u prvih deset.

Prema toj analizi 24sata.hr je posjetilo 56 posto ispitanika, index.hr 54,6 posto ispitanika, jutarnji.hr 48,5 posto te net.hr 38,8 posto. Zašto prodavati nešto što ide, a zadržati nešto što baš i ne ide? Usto, Telegram je bio zamišljen kao tiskani medij, no on je propao, a Pavić se onda preorijentirao na mrežno izdanje.

No Telegram grupa je zapravo rezervni Pavićev položaj na koji se povukao nakon što je izgubio EPH holding, za kojim se i danas vuku repovi kako dugova tako i korupcije. EPH, Gloria Grupa, 4 Media EPH, EPH Media, Media nexus i EPH Magazini ostali su dužni financijskim institucijama, državi, dobavljačima te srodnim tvrtkama najmanje čak 1,8 milijardi kuna! To je naime iznos duga utvrđen u predstečajnoj nagodbi.

To nije ravno Uljaniku, ali nije ni tako daleko. Vlada (Milanovićeva) je tada, kao i kasnije Plenkovićeva, odlučila “spašavati radna mjesta” – njih 800 – o našem trošku. No u nedavnom intervjuu u Večernjem, kad su Pavića pitali nije li on sam rastrošnošću prouzročio pad EPH Holdinga, on je rekao kako je dobar novinar kod njega uvijek morao imati veću plaću od ministra. Usto, u predstečajnoj nagodbi je bilo vidljivo da je i sam Ninoslav Pavić kao privatna osoba ostao dužan EPH Holdingu 12 milijuna kuna! Odnosno, da mu je njegova firma posuđivala novac.

Kako je propao Pavićev EPH?

Dijeljenje plaća od preko 50 tisuća kuna mjesečno Butkovićima, Dežulovićima, Tomićima, Jergovićima, Lovrićkama i drugima je ipak bitno doprinijelo propasti Pavićevog medijskog carstva, no zanimljivo je kako je Pavić u predstečajnoj nagodbi inzistirao da mu ostane na korištenje Mercedes S klase. Najam tog auta je, po njemu, bio posve opravdan. Butković, koji je kasnije pisao za Telegram kao Ivan Violić i koji je u međuvremenu posve financijski propao, je tada živio u jednoj od skupljih vila u Zagrebu na elitnoj lokaciji, a uza sve mu je ostajalo dovoljno novca za posjete najskupljim restoranima po New Yorku i Londonu i ispijanje vina koja po butelji koštaju pola hrvatske plaće. Zanimljivo je da je Paviću odobrena predstečajna nagodba, ali ne i Indexu koji je te 2013. imao sličnih problema.

Oprost dugova nije bio slučajan, EPH je odigrao veliku ulogu u dolasku Ive Josipovića i Kukuriku koalicije na vlast, kako zataškavanjem afera Ive Josipovića, od Zlatice i ZAMP-a do porijekla imovine tako i pokretanjem medijske hajke na Jadranku Kosor. I to iako je Sanader najveću podršku imao upravo od Jutarnjeg lista: “U tom razdoblju su izdanja EPH bivšem premijeru pružala medijsku podršku u svemu što je radio, pa i u kriminalnom vođenju države”, rekla je Nataša Škaričić, nekad novinarka Slobodne Dalmacije koja je 2009. godine dobila otkaz. Ključno je bilo to što je Sanader omogućio Paviću da kupi – praktički dobije na poklon – Slobodnu Dalmaciju i tako gotovo ostvari monopol na tržištu tiskanih medija. Javnost nikad nije dobila na uvid ugovor o kupovini Slobodne Dalmacije od strane EPH, koji je bio i predmet kaznene prijave.

EPH poslovao uz pomoć i HDZ-a i SDP-a

Usto  je krajem 2011. Europapress holding dobio kredit od 29 milijuna kuna prema vladinom modelu A+ s kamatom manjom od tržišne, iako se znalo da je prezadužen, a HBOR je od toga dao 40 posto, što je zapravo državna potpora. Iste godine, SDP pomaže vlasniku EPH kod gradnje nebodera na križanju Zagrebačke avenije i Selske ceste. Da je bila riječ o nagodbi između SDP-a i Pavića jasno je jer je SDP-ova većina u zagrebačkoj Gradskoj skupštini u listopadu najavljivala da, poštujući mišljenje Vijeća gradske četvrti Trešnjevka-jug, neće odobriti prodaju 982 četvorna metra nužna da Pavić izgradi neboder, pa su je u prosincu, u sjeni raskola oko proračuna, ipak odobrili, “zabunom”.

Ivan Zvonimir Čičak, koji je dobio otkaz kao kolumnist Jutarnjeg jer se 2010. drznuo spomenuti oca Ive Josipovića, Antu, je rekao kako su Pavićeve novine glasila urbanoga rasizma i prepoznatljive nostalgije za komunizmom i Jugoslavijom, te da medije vode djeca oficira JNA, Udbe, KOS-a i drugih komunističkih kadrova. “Bio sam protivnik lustracije i to je moja velika pogreška”, rekao je on tada, “komunistički klan i danas kontrolira pravosuđe”.

“Kod nas totalitarizam nije ni nestao”, govorio je tada Čičak. “To nije samo pitanje komunista-očeva i njihove djece, nego je problem medijskoga formiranja svijesti. Medije i dvadeset godina nakon pada komunizma u Hrvatskoj vode izdanci jugoslavenske komunističke omladinske štampe. Vode ih djeca oficira JNA, Udbe, KOS-a i drugih komunističkih kadrova. Njima je demokracija ono što oni kažu da je demokracija.”

Hanžekovićevo preuzimanje

Nakon svega, Hanžekovićeva tvrtka sa svega 20.000 kuna temeljnog kapitala je otkupila EPH. To je pak završilo tužbom Pavića protiv Hanžekovića: Ispostavilo se da je on očekivao da će, i nakon što je maestralno upropastio poslovno carstvo koje je nekoć nosilo milijune, nastaviti upravljati njime, o Hanžekovićevom trošku! On je temeljem naknade štete od prevare od Hanžekovića tražio isplatu 72,3 milijuna kuna, a na temelju naknade štete zbog izmakle dobiti 188,4 milijuna kuna – ukupno oko 260 milijuna kuna.

Kao pravni temelj svog tužbenog zahtjeva priložio je dokument koji je sklopio s Hanžekovićem u siječnju 2014. i koji je bio temeljem provedbe promjene vlasničke strukture te kompanije. Prema tom ugovoru, u sklopu procesa predstečajne nagodbe EPH, predviđalo se da Hanžeković otkupi dug od najvećeg vjerovnika EPH – Hypo-Alpe-Adria Banke u ukupnom iznosu od 60 do 70 milijuna kuna i tako stekne 90 posto vlasništva. Ninoslav Pavić je, nakon razrješenja odnosa s dotadašnjim partnerom – njemačkim WAZ-om, trebao unijeti svoje slobodne udjele u društvu EPH u novo društvo Euro poticaji u kojem bi bez naknade preuzeo 49 posto. Nakon toga, bila je predviđena nova vlasnička struktura prema kojoj bi Hanžeković u društvu Euro poticaji imao 51 posto, Pavić 49 posto – to bi društvo imalo ukupno 90 posto u EPH, a njemački WAZ držao bi preostalih 10 posto.

Nakon toga, 49 posto vlasništva Ninoslava Pavića stavilo bi se u zalog u Hanžekovićevu korist, a Pavić bi nastavio voditi poslovanje EPH. No Hanžeković je, plativši 45 milijuna kuna za otkup duga od Hypa, odbio prenijeti 49% udjela na Pavića te prebacio poslovanje s tvrtke Euro poticaji na svoj Hanza medija, a sud mu je dao za pravo jer plan na koji se Pavić pozivao nije bio ugovor nego je dokument koji ‘po sadržaju i obliku ne predstavlja obvezujući ugovor već plan neobvezujućih aktivnosti za njegove sudionike’. Osim toga, Pavića je nakon potpisivanja Termsheeta ‘podizao radnje na štetu EPH kako bi nezakonito oslobodio obveze vraćanja zajma društvu EPH u iznosu od 12,3 milijuna kuna’ zbog čega je zaradio kaznenu prijavu.

Poslovanje prebačeno na sinove

Kad ga je Hanžeković izbacio u potpunosti iz igre oko EPH holdinga, rastrošni je Pavić pokrenuo novi medijski posao, ovaj put baziran oko lista “Telegram” koji je ubrzo propao, no ostali su internetski portal te net.hr kojeg je u međuvremenu kupio. Poslovanje je prebacio na sinove, ali samo formalno: Kao osnivači Telegram media grupe zabilježeni su Vjeran i Miran Pavić, vjerojatno kako bi se izbjeglo da se eventualna potraživanja od Pavića naplate preko njegovog udjela u Telegram grupi.

No zanimljivo je kako se Pavić, uz sve dugove, upravo u trenutku dok se nad njegovim EPH provodila predstečajna nagodba, odnosno ono što se u svijetu zove stečaj s preustrojem, dok se država odricala milijunskih potraživanja, a mali dobavljači do 40 posto svojih potraživanja zajedno s onima koji su dobili pravomoćne sudske presude, domogao vrijednog net.hr-a. Kupio ga je preko tvrtke-kćeri EPH, web izdavača Europa Digital.

“Europa Digital postaje Net.hr-ova agencija za prodaju oglasnog prostora, a Net.hr, u vlasništvu tvrtke Adriatic Media, ulazi u partnersku mrežu Europa Digitala”, stajalo je u službenoj objavi, a kojom je zapravo zakamuflirana kupnja Net.hr-a.

Nemoralno, ali sve po zakonu

Ovakva transakcija je bila krajnje nemoralna, ali je, prema zakonu o predstečajnom postupku kojeg je potpisao Slavko Linić, zakonita. EPH je mogao kupiti Net.hr, iako se nalazio u stečaju, jer je transakcija išla preko tvrtke Europa Digital, koja nije bila obuhvaćena postupkom predstečajne nagodbe – iako su prema planu predstečajne nagodbe, sve tvrtke kćeri EPH trebale bi postati dijelom jedne zajedničke firme. To se nije dogodilo, pa je tako net.hr ostao Paviću, a dugovi EPH-a svima nama.

Prodaja net.hr-a RTL-u zato dolazi kao iznenađenje, i svakako će biti zanimljivo pratiti što će se događati na medijskom tržištu. Sam portal net.hr ima zanimljivu povijest, i jedan je od najstarijih u Hrvatskoj, a osnovao ga je Damir Sabol još krajem devedesetih, kad se zvao iskon.hr, kao i internet provider tvrtka koju je Sabol osnovao i koja je bila prva privatna te vrste u Hrvatskoj a konkurirala je državnom monopolistu HT-u koji za razvoj interneta tada uopće nije imao interesa, i bitno je doprinijela razvoju interneta u Hrvatskoj. 2006., HT kupuje bivšeg konkurenta a portal mijenja ime u net.hr.  2008. je prodan tvrtki Adriatic media, u vlasništvu 29 milijardi dolara teškog američkog privatnog dioničkog investicijskog fonda Warburg Pincus koja ga je od zabavnog i otvorenog lifestyle portala pretvorila u ekstremno lijevu političku platformu, i do danas je takav uglavnom i ostao.