Školska godina je završila no problemi našeg obrazovnog sustava nastavit će se i u idućoj godini. Mnogi prosvjetni djelatnici smatraju da je ukidanje polugodišnjeg zaključivanja ocjene svakako jedan od problema našeg obrazovnog sustava.
“To je rezultiralo puno manjim radnim navikama učenika, koji su se ‘opustili’ tijekom godine, ali ne isključivo svojom krivnjom. Sve je češći kampanjski pristup i ispravljanje ocjena pred sam kraj školske godine, ali češći je i odlazak na produžnu nastavu odnosno popravne ispite. Sustav tu nije dobro napravio za djecu”, pojasnila je naš portal profesorica geografije u jednoj osnovnoj školi.
Osim kaosa koji nastaje pri zaključivanju ocjena, nastavnici često imaju probleme i sa samim roditeljima jer nakon što djeca dobiju uvid u svoju konačnu ocjenu, oni imaju dva dana pravo na žalbu. Neki ju podnose te iznose razlog žalbe pismenim putem. Potom zasjeda vijeće te se odlučuje o opravdanosti odnosno neopravdanosti žalbe.
Općenito se smatra da prosvjetni djelatnici trebaju pedagoški djelovati na učenike, što je točno, ali u tome trebaju podršku roditelja od kojih neki otežavaju, a neki su na poticaj, pomoć i podršku profesorima.
“Svakako razumijem i roditelje, osobito u ovo vrijeme upisa. Teško im je prihvatiti eventualan neuspjeh vlastitog djeteta te neki od njih na sve načine pokušavaju promijeniti okolnosti. Zato je potrebno ostvariti adekvatnu suradnju od početka. Bitno je da i prosvjetni djelatnik i roditelj ostvare zajednički plan i program formiranja djetetovih radnih navika i tako ga usmjere daljnje životne uspjehe. Roditelj treba naučiti dijete da ono nije uvijek u pravu i da treba poštovati i suučenike i profesore. Ukoliko to ne učini, samo će mu stvoriti velike probleme kasnije u životu. Smatram da su prava djece danas umanjila prava prosvjetnih djelatnika, ali i ponekih roditelja. Djeci je gotovo sve dopušteno, a ona sama zapravo žele i trebaju strukturu”, istaknula je.
Što se tiče stalnih prigovora na plan i program u odgojno-obrazovnom sustavu, naša sugovornica ističe kako je previše tzv. „bubetanja“, a puno manje razmišljanja, davanja vlastitog mišljenja, utiska i logičnog povezivanja.
“Cjelokupni sustav bi više trebao prepoznavati učenikove afinitete te ga učiti kako samostalno donositi sud o određenim temama, kako biti kreativan te ‘razmišljati svojom glavom’ na čemu još definitivno treba raditi. Vjerujem da ćemo svi zajedno doći do tog cilja te će biti puno više zadovoljstva u našem društvu”, pojasnila je
Na naš upit je li nekada popustljiva prema učenicima koji trebaju bolje ocjene za upise, odgovorila je kako popušta.
“Ako vidim da se netko jako trudi i treba mu bolja ocjena kako bi imao adekvatan prosjek. Imala sam par učenica koje imaju takve ambicije te smo dogovorili. Naravno da ne mogu izlaziti u susret onima koji bez ikakvog angažmana žele bolju ocjenu, ali svakako da djecu treba motivirati i usmjeriti na formiranje radnih navika”, istaknula je.
