Pročitajte kako je djed ministra Hasanbegovića spasio Židovku Nadu Kolman od ustaša!

Od kada se saznalo da će novi ministar kulture biti Zlatko Hasanbegović ne prestaju napadi na njega. Nabrajaju njegove izjave, prosvjeduju, ali ne spominju da su članovi njegove obitelji bili izloženi progonu i bili žrtve totatlitarnih režima. Posebno je zanimljiva priča o jednoj židovskoj djevojčici.

Ministar kulture Zlatko Hasanbegović je istaknuti član Islamske zajednice u Zagrebu, bratić mu je Esad Prohić, savjetnik bivšeg predsjednika Stjepana Mesića. Njihov djed Sabrija Prohić bio je veliki trgovac iz bosanske Gračanice, odakle se 1942. preselio u Zagreb. Imao je nekretnine u Frankopanskoj i Ilici, na Srebrnjaku i Pantovčaku, a tijekom rata udomljuje jednu židovsku djevojčicu kojoj su ustaše odveli roditelje u logor. Ustaše, a kasnije i partizani maltretirali su Hasanbegovićevu obitelj, a djed Sabrija likvidiran je 1946. Prijatelji ga opisuju kao velikog bibliofila koji u kući ima više od tisuću knjiga.

Kako je spasio Nadu Kolman?

nada kolman gracanickiglasnik.ba

Detalje o ovome iznio je ministrov rođak Rejhan Prohić, čiji je djed Rukib bio Sabrijin brat, u članku za Gračanički glasnik nakon što je 12 godina istraživao sudbinu židovske djevojčice Nade Kolman, kćeri Viktora i Helene, Židova iz Gračanice, tragično stradalih u Drugom svjetskom ratu.

Nada Kolman, dijete Viktora i Helene Kol man, rođena je u Gračanici 27. travnja 1942. godine, tijekom Drugog svjetskog rata. Bila je dijete židovskih roditelja, u vrijeme najgorih progona i stradanja Židova.

Do 1943. godine su živjeli u Gračanici i bavili se ljekarništvom, no onda bježe od ustaša i skrivaju se na teritoriju Ozrena, u Boljaniću, koji je bio pod kontrolom četnika. Ipak, nisu dugo bili sigurni.

Ozren se u travnju našao na udaru njemačke 369. pješačke divizije (poznate kao “Vražje”), koja je pokrenula kaznenu ekspediciju protiv ozrenskih četnika zbog navodnih kršenja sporazuma o primirju. U toj operaciji stradali su i neki od Židova, prethodno izbjegli iz Gračanice. Takva je sudbina zadesila i apotekara Kolmana, navodi se u Gračaničkom glasniku.

“Jadni Viktor uhvaćen je i označen kao vođa intelektualni, na mjestu strijeljan”, pisao je dr. Avdo Prohić svome bratu Sabriji, koji je tada već živio u Zagrebu.

Nadina majka Helena je s kćerkicom, koju je nosila na leđima, u rancu, krila po ozrenskim šumama i vrletima, gazeći nabujale potoke, zbog čega se teško razboljela. “Helena i njena mala leže negdje u planini teško bolesni – upala pluća. Njemački liječnik ih je pregledao i navodno dao upute za liječenje”, pisao je dr. Avdo Prohić u pismu djedu ministra Hasanbegovića.

Nakon toga Slovenac Franc Kaučič je u tajnosti Helenu i Nadu izveo iz Boljanića i predao ih dr. Avdi, te su, prerušeni u feredže, tradicionalnu muslimansku nošnju koja je prekrivala lice, neopaženo došli u Gračanicu. Ipak, brzo se saznalo za Helenin povratak.

24. travnja ona je pozvana da se javi u Oružničku postaju i da da izjavu, a istog dana policijski organi iz Tuzle šalju nalog da se Helena privede. Ona je već 28. svibnja privedena u Zagreb i smještena u zatvor na Savskoj cesti. Kako se navdi u Gračaničanskom glasniku, dr. Avdo Prohić ju je za svo to vrijeme pokušavao spasiti, u suradnji s bratom Sabrijom i nekim uglednim prijateljima iz vlasti.

Dok je boravila u zatvoru Sabrijina supruga Safeta joj je donosila odjeću i hranu. Helena je, najvjerovatnije je, kao teška bolesnica od upale pluća i trovanja, izgubila život zbog nehumanih uvjeta u zatvoru, u kolovozu 1943. godine.

Ako i nije uspio spasiti Helenu, Sabrija Prohić je ipak, zajedno sa svojom suprugom, uložio dosta napora i rizika da spasi Helenino dijete, navodi se u Gračaničkom glasniku.

Prohići su odlučili Nadu maknuti iz Gračanice jer je zaprijetila opasnost da i ona nastrada. Odlučeno je da Nadu pošalju u Zagreb, Sabriji Prohiću, koji je sa suprugom odlučio primiti Nadu. Sabrija je poslao u Gračanicu automobil i vozača. Malu Nadu su u Zagreb odveli Rukib, najmlađi Sabrijin i Avdin brat, zajedno sa svojom zaručnicom Mujesirom. Oni su, u slučaju kontrole, trebali odglumiti mladi bračni par koji putuje sa djetetom u Zagreb.

Po dolasku u Zagreb, brigu o Nadi je preuzela ministrova baka Safeta Prohić, Sabrijina supruga, dok su njihova djeca imala obvezu Nadu predstavljati kao mlađu sestru. Sabrija je, s obzirom da je imao nekoliko kuća u samom centru Zagreba, Nadu zbog bojazni od iznenadnih racija, s vremena na vrijeme, selio po tim kućama i o njoj su se tada brinule unajmljene guvernante i to sve do kraja rata. U rujnu 1945. godine, po Nadu su došli preživjeli rođaci – Helenina sestra Erna Sonenschein, sa suprugom Albertom. Odvode je sa sobom, pokreću proces usvojenja da, bi 1949. godine svi skupa emigrirali u Izrael.

Put Hasanbegovićevog djeda Sabrije

sabrija prohić

Sabrija Prohić bio je među najpoznatijim veletrgovcima-izvoznicima u Gračanici tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Sabrija je kao uspješan trgovac, u Zagrebu stekao brojne vrijedne nekretnine. Za vrijeme Pavelićeva režima imao je problema s ustašama, ali dolaskom partizana na vlast nastavlja se intenzivniji progon obitelji.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata živio je sa ženom i djecom u Ilici, dok mu je ostalu imovinu oduzela država. Godinu nakon završetka rata pokušao je obnoviti poslovne veze s inozemstvom, no, na putu iz Zagreba za Italiju nestao je zajedno s vozačem i automobilom.

Rodbina pretpostavlja kako ga je OZNA pratila i ubila, navodno zbog nekretnina.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/gracanickiglasnik.ba
Photo: gracanickiglasnik.ba, montaža narod.hr