“Četnički vojvoda” Vojislav Šešelj, ponovno je napravio eksces povodom posjeta hrvatske delegacije Srbiji na čelu s Gordanom Jandrokovićem i Ankom Mrak Taritaš te time privukao svu pozornost na sebe. Šešelj je, prema tvrdnjama očevidaca, u predvorju Skupštine presreo izaslanstvo Sabora, istrgnuo hrvatsku zastavu, počeo je gaziti i psovati Jandrokoviću “mater ustašku” te poručio da “pozdrave Žigmanova”, kojem je prošlog tjedna prijetio “ponavljanjem zločina” za koje je osuđen u Den Haagu.
Povodom toga donosimo manje poznate činjenice o Vojislavu Šešelju koje dovode u pitanje njegov status “nacionalne ugroze” za Republiku Hrvatsku zbog kojeg godinama mnogi hrvatski političari osobno profitiraju.
Vojislav Šešelj, ratni zločinac najpoznatiji kao osebujni “četnički vojvoda” iako mu je čin oduzet te kao zastupnik u srpskom parlamentu rođen je 1954. godine u Sarajevu.
Doktorirao sa 25 godina
Sa samo 25 godina doktorirao je pravo na Pravnom fakultetu u Beogradu sa disertacijom “Politička suština militarizma i fašizma”, a pošto je od 17-te godine član Saveza komunista postaje asistent profesora na predmetu “Teorije o ratu”.
Vojislav Šešelj usred Beograda zapalio hrvatsku zastavu!
Branio ga Vladimir šeks
Šešelj 80-tih godina prošlog stoljeća postaje oporba komunizmu i učlanjuje se “Društvo filozofa i sociologa SR Hrvatske u Zagrebu”. On je 1984. godine, kao disident, osuđen zbog “kontrarevolucionarnoga djelovanja” tj. zbog srpskog nacionalizma na osam godina robijanja. Branitelj mu je bio budući predsjednik Hrvatskog Sabora i jedan od glavnih autora Ustava RH Vladimir Šeks te mu je smanjio kaznu na dvije godine nakon čega se Šešelj vraća u Beograd. Šešelj je navodno u zatvoru bio teško mučen pa i silovan te se tvrdi kako je iz Kazneno-popravnog doma Zenica izašao kao potpuno drugačiji čovjek, čovjek kakvog danas poznajemo.
U SAD-u odlikovan činom četničkog vojvode
Kada je posjetio Sjedinjene Američke Države 1989. godine komadant Dinarske četničke divizije, Momčilo Đujić, dodijelio mu je čin četničkog vojvode koji mu je i oduzet jer je koalirao s ljevičarskom Socijalističkom partijom Srbije Slobodana Miloševića. Šešelj 1991. godine osniva Srpsku radikalnu stranku nakon čega prvi puta ulazi u skupštinu na temelju nedvosmislenog velikosrpskog programa.
Sud u Osijeku ga osudio na 4 i pol godine zatvora
Godine 1992. Vojni sud u Osijeku u odsutstvu ga je osudio na 4 i pol godine zatvora zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, ali je 1998. godine obustavio postupak izvršenja kazne temeljem Zakona o oprostu.
Šešelj je napisao 103 knjige suludih naslova
Vojislav šešelj je napisao 103 knjige koje izlaze u nakladi njegove Srpske radikalne stranke. Većina tih knjiga su paravan za financiranje stranke i nemaju tiražu već od oko 1000 primjeraka. Neke od tih knjiga sastoje se od preko 1000 stranica spisa sa haaških suđenja te ne sadrže autorski rad, navodi vreme.com.
Donosimo samo neke od naslova tih knjiga:
1. U čeljustima Ku**e del Ponte
2. Đavolov šegrt zločinački rimski papa Jovan Pavle Drugi
3. Vašingtonski seksualni manijak Bil Klinton
4. Lažljiva haška pede**ina Džefri Najs
5. Jedna banana za Kofi Anana
6. Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije
7. Sanaderova mačkica Aleksandar Vučić
Da je Vojislav Šešelj hodajuća osebujnost pokazala je njegova obrana na Haaškom sudu gdje je suđenje stalno prekidao, suce ismijavao i vrijeđao , a u rapravama skretao sa teme i suce učio povijesti Velike Srbije i male Hrvatske. U tom je tonu Šešelj nastavio i nakon lukavog bijega iz zatvora te mu današnji incident nije prvi.
Vrijedi podsjetiti kako je Šešelj 2015. godine u Beogradu zapalio hrvatsku zastavu, provocirao je predsjednicu Grabar-Kitarović prilikom odlaska na inauguraciju Aleksandra Vučića, ali je i 2014. godine rekao kako pomaže Ivi Josipoviću u kampanji za predsjednika te da mu je Vesna Pusić najdraža hrvatska političarka još iz disidentskih dana te je cijeni zbog njezinog četničkog obiteljskog pedigrea”.
Oboje su im Šešeljeve izjave uoči izbora naškodile, zahvaljujući njegovoj sposobnosti privlačenja pozornosti i nesposobnosti hrvatske politike da “vojvodu” Šešelja okarakterizira kao osobu kojoj pozornost ne treba davati.
