Pročitajte prijevod AP-ovog članka u kojem se iznose neistine i prosvjedu protiv IK i presjednici Grabar-Kitarović!

Vanessa Gera i Dušan Stojanović autori su članka pod naslovom “Krajnje desničarska, čak rasistička stajališta postaju glavni trend u Srednjoj Europi”, napisanog za AP, a koji su prenijeli The Washington Post, New York Times, Daily Mail i brojni drugi mediji.

Nacionalni sindikat policije zatražio nadzor zbog policijskog manipuliranja brojem prosvjednika

Društvenim mrežama širi se “potpuno izvješće” MUP-a o broju prosvjednika

VIDEO snimka povorke od Božinovićevih 5000 prosvjednika protiv ratifikacije Konvencije

Radi se u članku punom neistina, počevši od opisa ispod naslovne fotografije, u kojem stoji “ljudi mašu hrvatskim zastavama tijekom prosvjeda protiv međunarodne konvencije koja, kako oni tvrde, neizravno legalizira homoseksualne brakove i daje prava transrodnim osobama“, iako se prosvjedovalo zbog nezadovoljstva uvođenjem rodne ideologije u hrvatsko obrazovanje i pravosuđe, nadzora tijela GREVIO, izdvajanja milijarde kuna za udruge, kao i zbog nezadovoljstva Vladom Andreja Plenkovića, zbog ignoriranja i omalovažavanja građana.

Predsjednica odgovorila na napade Bauka, Pusić, Matića…

Za hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović navode da je “zahvalila Argentini što je omogućila utočište nakon rata Hrvatima koji su pripadali ustaškom režimu”, iako je predsjednica i sama pojasnila svoju izjavu u kojoj nije spominjala ustaše i navela da “izjava ni na koji način nije u suprotnosti s vrlo jasno, više puta izrečenim stavovima o NDH, kao i o doprinosu antifašizma u stvaranju moderne hrvatske države”.

Prijevod članka AP-a pročitajte u nastavku:

Hrvatska predsjednica zahvalila se Argentini za primanje ozloglašenih nacističkih ratnih zločinaca nakon II. svjetskog rata. U Bugarskoj je jedan od vodećih političara prozvao romsku manjinu u zemlji „divljim humanoidima“. A mađarski premijer izjavio je da se europska „boja kože“ ne smije miješati s afričkom ili arapskom.

Od II. svjetskog rata ovakva su stajališta bila tabu tema u Europi, ograničena na krajnje desničarske rubove. Danas ih otvoreno izražavaju vodeći politički vođe u dijelovima Srednje i Istočne Europe, što je dio globalnog populističkog vala suprotstavljen globalizaciji i masovnoj migraciji.

„Događa se nešto šire u regiji, što je dovelo do patriotskog, nacionalističkog, konzervativnog diskursa kroz koji su krajnje desničarske ideje postale popularne,“ izjavio je Tom Jones, povjesničar Zaklade za humanističke i društvene znanosti u Sofiji u Bugarskoj.
Na mnogim mjestima pomak prema desnici uključuje povratak nacističkih suradnika, često boraca ili skupina koje se veličaju kao antikomunisti ili branitelji narodnog oslobođenja. Isto tako, u Mađarskoj i Poljskoj vlade narušavaju neovisnost sudova i medija, potičući skupine za zaštitu ljudskih prava da upozoravaju na to da je demokracija ugrožena u dijelovima regije koji su 1989. godine odbacili diktature pod zaštitom Moskve.

Neki analitičari tvrde da Rusija tajno pomaže ekstremističkim skupinama kako bi destabilizirala liberalne demokracije Zapada. Premda je tu tvrdnju teško dokazati bez konkretnih dokaza, jasno je da je porast radikalnih skupina gurnuo moderne konzervativne stranke u Europi na desnici da zadržavaju birače.

Takav je slučaj s Mađarskom, gdje premijer Viktor Orban i njegova stranka Fidesz – favorit u parlamentarnim izborima koji će se održati 8. travnja u Mađarskoj – privlače birače s vrlo strogom antimigrantskom kampanjom.

Prikazujući sam sebe kao spasitelja bijele kršćanske Europe koju su preplavili muslimani i Afrikanci, Orban inzistira na tome da Mađari ne žele da se „njihova vlastita boja kože, tradicije i nacionalna kultura miješa s drugima“.

Orban, koji je u prijateljskim odnosima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, bio je prvi europski političar koji je podržao Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u 2016. godine. Godine 2015. podigao je žičanu ogradu na granicama Mađarske kako bi zaustavio migrante da prelaze zemlju, te od tada apokaliptički upozorava da Zapadu prijeti rasno i civilizacijsko „samoubojstvo“ ako se migracija nastavi.

Orban također opsesivno demonizira Georgea Sorosa, krivo prikazujući financijskog stručnjaka i filantropa mađarskog podrijetla koji je preživio Holokaust kao pobornika nekontrolirane imigracije u Europu. U onome što stručnjaci nazivaju teorijom zavjere s antisemitističkim prizvukom pod pokroviteljstvom države, mađarska je vlada 2017. godine potrošila 48,5 milijuna am. dolara na reklame protiv Sorosa, kako prenosi portal atlatszo.hu.

U svom nedavnom govoru, Orban je optuživao Sorosa jezikom koji je podsjećao na antisemitističke fraze iz 20. stoljeća. Rekao je da neprijatelji Mađarske „ne vjeruju u rad, no zlorabe novac; nemaju domovinu, no misle da je čitavi svijet njihov“.

U Poljskoj se također širi govor mržnje. Kada su nacionalisti održali veliki Hod za dan neovisnosti u studenom te su neki nosili transparente s natpisima „Bijela Europa“ i „Čista krv“, ministar unutarnjih poslova prozvao je to „divnim prizorom“.

Poljska je vlada upletena u oštri spor s Izraelom i židovskim organizacijama oko nacionalnog zakona koji bi kažnjavao okrivljavanje Poljske za njemačke zločine Holokausta. Kritičari tvrde da bi to omogućilo zataškavanje povijesti.

Dok napetost raste, poljski premijer Mateusz Morawiecki naveo je „židovske zločince“ jednima od krivaca za Holokaust. Također je posjetio grobnicu u Münchenu gdje su pokopani poljski pobunjenici koji su surađivali s nacistima.

Isto tako, državni službenik, koji je nagovijestio da će izgraditi novi povijesni muzej u Varšavi, osudio je poslijeratne tribunale u Nurembergu u Njemačkoj, na kojemu su osuđeni vodeći nacisti, rekavši da je to „najveća sudska farsa u povijesti Europe“. Arkadiusz Karbowiak izjavio je da su suđenja u Nurembergu jedino bila „moguća zbog ozbiljne uloge Židova“ u njihovoj organizaciji, te ih je nazvao „mjestom gdje je stvorena službena religija Holokausta“.

Diljem regije, Romi, muslimani, Židovi i druge manjine izrazile su tjeskobnost u vezi svoje budućnosti. No nacionalisti ustraju u tome da ne potiču mržnju. Oni tvrde da brane svoju nacionalnu suverenost i kršćanski način života protiv globalizacije i velike navale migranata koji se ne prilagođavaju.

Balkanom, koji je 1990.-ih bio okrvavljen etničkim sukobima, se također širi nacionalizam, poglavito u Srbiji i Hrvatskoj. Politički analitičari vjeruju da ruska propaganda potiče prijašnju etničku netrpeljivost.

Hrvatska se od ulaska u Europsku uniju 2013. godine neprestano pomiče prema desnici. Neki čelnici poriču Holokaust ili veličaju hrvatski ultranacionalistički, pronacistički, ustaški režim, koji je pobio desetke tisuća Židova, Srba i Roma te antifašističkih Hrvata u ratnim koncentracijskim logorima.

U svom nedavnom posjetu Argentini, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zahvalila je Argentini što je omogućila utočište nakon rata Hrvatima koji su pripadali ustaškom režimu.

Vodeći „lovac na naciste“ u svijetu, Efraim Zuroff, direktor Wiesenthal centra, nazvao je njenu izjavu „užasnom uvredom za žrtve“. Grabar-Kitarović je kasnije izjavila da nije htjela veličati totalitaristički režim.

U međuvremenu se u Bugarskoj, koja trenutno predsjeda Europskom unijom, vlada sastoji od krajnje desničarskog saveza, Ujedinjenih patriota, čiji se članovi pozdravljaju nacističkim pozdravom i omalovažavaju manjine. Zamjenik premijera, Valeri Simeonov, prozvao je rimsku manjinu u zemlji „divljim humanoidima“ čije žene „imaju instinkte uličnih pasa“.
Istraživač Junes, tvrdi da, premda su zločini iz mržnje u Bugarskoj u porastu, Zapad nije izrazio zabrinutost jer Bugarska drži pod nadzorom javni dug i ne osporava temeljni konsenzus Zapada, za razliku od Poljske i Mađarske.

„Bugarska ne stvara nevolje,“ rekao je Junes, „već igra po pravilima Europe“.
Dok su populističke i krajnje desničarske skupine također u porastu u dijelovima Zapadne Europe, zemlje poput Poljske i Mađarske dokazuju da su osjetljivije na te iste izazove, izjavio je Peter Kreko, direktor Političkog instituta, savjetodavne skupine sa sjedištem u Budimpešti.

„U mlađim, slabijim, osjetljivijim demokracijama,“ rekao je Kreko, „desničarski populizam je opasniji jer može oslabiti, pa čak i uništiti demokratske institucije“.