Pročitajte što Hrvoje Klasić kaže o lustraciji!

Foto: Snimka zaslona

Gost Dnevnika na N1 televiziji bio je povjesničar Hrvoje Klasić koji je govorio o najavljenom zakonu o lustraciji.

“Hrvatska je svoju demokraciju izgrađivala i kroz rat, uzmimo u obzir da su ljudi iz bivših jugoslavenskih službi ušli u hrvatske, iz bivših partija u hrvatske, i kako ćemo napraviti distinkciju – koga iz bivšeg aparata treba lustrirati, a koga ne? Strah me pomisliti tko će to procijeniti”, kaže Klasić.

Rekao je kako su većinu vremena od samostalnosti hrvatskom vladale desne vlade.

“U zadnjih 25 godina demokracije, u Hrvatskoj su 18 godina na vlasti desne vlade. Zar je moguće da svi ti ljudi znaju da se oko nas cijelo vrijeme šetaju ljudi koji su mučili i ubijali, a da i dalje sjede u tim službama, pitanje je što su ti ljudi radili 25 godina? Jesu li radili u interesu hrvatskog društva?”, pita se Klasić.

“Vi u javnosti nećete nikada naići na dvije iste definicije lustracije, pa bih ja te koji su za nju pitao što njima lustracija uopće jest”, kaže Klasić.

“Ako je cilj kažnjavanje zločina, postoje zakoni koji to rade uspješno”, zaključuje Klasić.

“Nisu svi ljudi u represivnom aparatu i obavještajnoj službi bili ubojice. Mnogi od njih su radili na suzbijanju korupcije ili terorizma. Ne možemo ih odmah prekrstiti u zločince koji su ubijali neprijatelje jugoslavenskog režima”, kaže Klasić.

“Ne vidim da ova vlast uzima bilo kakav model lustracije, mi to čujemo iz medija da pojedinci zagovaraju lustraciju, no od ove vlasti nisam čuo da oni imaju spreman odgovor što bi lustracija trebala biti”, zaključio je.

Više o Klasiću pročitajte OVDJE.

“Radi se na izradi Zakona o lustraciji. Taj zakon neće predstavljati lov na vještice i ne bi smio biti progon nikoga, nego lustracija treba biti jedna nit vodilja da nijedan zločin od svibnja 1945. ne može ostati nekažnjen. Kao što Izrael i danas lovi naciste u poodmakloj dobi, ne vidim razloga zašto ne bismo i mi lovili zločince iz komunističkog režima”, izjavio je u intervjuu u novom Globusu Ivan Tepeš, potpredsjednik Hrvatskoj sabora i predsjednik stranke HSP AS.

Svim je europskim modelima lustracije zajednički cilj bilo razjašnjenje razdoblja komunističkih režima

U razdoblju nakon raspada komunističkog bloka 1990./1991. na europskom kontinentu zaživjelo je nekoliko različitih modela lustracije. Svima je zajednički krajnji cilj – razjašnjenje (lat. lustrare – osvijetliti) razdoblja komunističkih režima kako bi se odbacivanjem totalitarnih obrazaca i uklanjanjem kompromitiranih kadrova iz javnih i državnih institucija načinio iskorak u civilizacijskom smislu i osigurali uvjeti za nesmetan razvoj demokracije, višestranačja, transparentnosti i antikorupcijske klime. U pogledu odnosa prema predmetu lustracije, oni variraju od revanšističkih obračuna s ideološkim protivnicima do umjerenjačkih pokušaja konsolidacije mladih demokracija na retorici nacionalne pomirbe.

Lustracijom raste povjerenje javnosti u institucije državnih vlasti

Bez obzira na činjenicu da su prakse provedbe lustracije specifična stvar svake pojedine zemlje, rezultati istraživanja Romana Davida objavljeni u studiji Lustration and Transitional Justice: Personnel Systems in the Czech Republic, Hungary, and Poland, ukazuju na činjenicu kako su sve rezultirale konkretnim rastom povjerenja javnosti u institucije državnih vlasti te time dale nezamjenjiv doprinos u izgradnji društva na zdravijim i transparentnijim temeljima.

Sukladno Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, te sadržaju rezolucija Vijeća Europe br. 1096. i 1481. o potrebi osude zločina totalitarnih komunističkih režima, Venecijanska komisija Vijeća Europe okvirne je smjernice koje bi trebalo imati u vidu prilikom formuliranja zakona o lustraciji sažela u četiri točke, bazirane na poštovanju europske tradicije pravne države i na načelu pravičnosti.

Prvo, primjena lustracijskog zakona mora biti strogo definirana u pogledu vremenskog trajanja. Lustracija se odnosi samo na fizičke osobe unutar državnog aparata i javnih institucija. Treće, povezanost s režimom, bilo u svojstvu službenika ili suradnika, trebala bi biti dokazana valjanom sudskom procedurom, uz poštivanje prava osobe zahvaćene lustracijskim postupkom i poštivanje presumpcije nevinosti. Četvrto, sugerira se kako bi se objave imena i prezimena osoba za koje se utvrdi da su svojom aktivnošću doprinosile totalitarnom režimu, ali i kršenju elementarnih ljudskih prava žrtava, trebale objaviti tek po pravomoćnoj ocjeni suda.

Bivše države komunističkog bloka nakon provedenih određenih oblika lustracije postale gospodarski znatno uspješnije

O lustraciji u “Slobodnoj Dalmaciji” Višnja Starešina pod naslovom “Hrvatska lustracija pod njemačkim kišobranom” navodi: “Roland Jahn u svojim izlaganjima ne koristi riječ lustracija, više voli govoriti o rješavanju konflikata prošlosti. O tome uistinu zna mnogo. Bio je aktivist za ljudska prava i politički zatvorenik u DDR–u, kao novinar publicist bavio se rješavanjem konflikata prošlosti, a danas je na čelu Njemačkog saveznog ureda za dokumente Stasija.” Dalje navodi primjere koji pokazuju da u Hrvatskoj još uvijek traju prošla vremena jer lustracija još nije provedena. No to sljepilo na spoznaju o hrvatskom totalitarnom nasljeđu ne proizlazi iz neznanja i slučajnosti, piše Starešina “nego iz gotovo završenog procesa obrnute lustracije koju su nakon prvog izbornog poraza u Hrvatskoj proveli nelustrirani pripadnici komunističke oligarhije”.

“Koristeći i zlorabeći instrumente višestranačja i demokratskih poredaka, opet su uspostavili sustav podobnosti i u tišini ponovno ovladali društvom i državom: medijima, pravosuđem, akademskom zajednicom, državnom upravom, javnim poduzećima, uz potporu bivših predsjednika Mesića i Josipovića… Poticaji na promjenu su dolazili iz Europske unije u kojoj je Njemačka preuzela svojevrsno skrbništvo nad hrvatskim demokratskim odgojem, pa i münchensko suđenje i zanimanje za djelovanje Rolanda Jahna i Ureda za arhive Stasija valja gledati u tom kontekstu. Uz to lustracijski procesi komunističkog naslijeđa ušli su u službeni program europskih pučana, najjače političke grupacije u Europskom parlamentu, čiji je član i HDZ. Osim toga pokazalo se da su bivše države komunističkog bloka nakon provedenih određenih oblika lustracije postale gospodarski znatno uspješnije (najbolji je primjer Poljska), a da je tamo gdje je lustracija bila simbolična ili je potpuno izostala lakša penetracija Putinova utjecaja. Zato će pitanje lustracije ili očuvanja sadašnjeg stanja biti u samoj srži predstojećih parlamentarnih izbora, iako će svi vjerojatno izbjegavati o tome govoriti”, zaključuje Višnja Starešina.

Vice Vukojević: Lustracija se može vrlo lako provesti

Vice Vukojević, hrvatski političar i bivši ustavni sudac prilikom predstavljanja svoje knjige “Vice Vukojević – Dosje 240271” u svibnju 2015. rekao je: “Lustracija se može vrlo lako provesti. Ja ovdje u publici vidim ljude za koje pretpostavljam da će na idućim izborima ući u Hrvatski sabor i da će se oformiti vlada koja će imati razumijevanja za lustraciju“, ocijenio je dodavši kako postoji mogućnost donošenja lustracije – postoji više tisuća dosjea u Državnom arhivu: “Niti jedan akt, niti jedan dosje, niti jedan papir nema oznaku tajne. Nitko ne treba skidati tajnu – to su papiri iz komunističkog sustava koji trebaju biti dostupni svim građanima Republike Hrvatske. I ako bude dovoljno volje, onda se svi ti dosjei mogu objaviti kao što je objavljen moj dosje. Ondje ćete naći sve ljude koji su radili u Udbi, na svim funkcijama, naći ćete sve suradnike, suce, tužitelje. Ja mislim da je to 90 posto lustracija i onda ćemo moći vidjeti stvarno stanje u Hrvatskoj“.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/n1
Photo: snimka zaslona