Prof. dr. Naida Michal-Brandl otkriva što je u Jugoslaviji bilo sa Židovima koji su preživjeli holokaust

Knjiga pod nazivom “Židovi u Hrvatskoj nakon holokausta” (Leykam, Zagreb, 2023.), autorice prof. dr. Naide Michal-Brandl, nije tek jedna od brojnih knjiga posvećenih tematici stradavanja židovskog naroda.

Prema pisanju Novog lista, knjiga “ipak donekle odudara od već poznatih klišeja, jer osim što interesantno, na hvalevrijedan živopisan, ali i studiozan način artikulira povijest Židova na prostorima Hrvatske do razdoblja šoa/holokausta”, autorica čitatelje suočava s “usudom onih malobrojnih, igrom slučaja preživjelih Židova, koji i nakon ratnih strahota i tragedija kojima su bili izloženi, u pravilu, po povratku u sredine gdje su ranije živjeli, nisu na(i)šli na očekivano razumijevanje i dobrodošlicu”.

Prof. dr. Michal-Brandl izvanredna je profesorica na Katedri za židovske studije i istraživanje Holokausta pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Studija “Židovi u Hrvatskoj nakon holokausta” zapravo je doktorat.

Obranjen 2015. godine na Sveučilištu u Zagrebu, na pregledan način govori o iskustvu života Židova u Hrvatskoj.

O tome sama autorica ističe sljedeće:

“Želja mi je bila svjedočiti još jednoj od brojnih epizoda židovske povijesti, gdje se iz uništenja izvlači snaga za obnovu, gdje se nedostaci pretvaraju u prednost i gdje život, najvažnija snaga judaizma, nalazi svoj put i gdje još jedna generacija predstavlja sponu onoj koja dolazi nakon nje”.

>Wannsee konferencija – 82 godine od radnog sastanka o provedbi holokausta

‘Prva znanstvena monografija’ o sudbini Židova nakon holokausta

Michal-Brandl koristila je opsežnu literaturu i arhivsku građu propitujući židovski identitet, politiku i ideologiju.

Također, piše i o masovnom iseljavanju Židova iz Hrvatske u Izrael.

Knjiga donosi i pojmovnik hebrejskih termina i njihova značenja radi lakšeg razumijevanja.

Jedna od recenzentica studije, prof. dr. Andrea Feldman, upozorila je da je “ovo prva znanstvena monografija koja se bavi dosad nerazjašnjenom sudbinom Židova koji su preživjeli Drugi svjetski rat i holokaust i koja ispituje njihovo iskustvo života u komunističkoj Jugoslaviji i odlazak u Izrael”.

“Ova knjiga predstavlja fundamentalan doprinos povijesti židovske zajednice u Hrvatskoj, te će svaki sljedeći pokušaj historiografske, ali i društvene rasprave nužno u obzir morati uzimati autoričinu interpretaciju i zaključke do kojih je došla”, istaknula je Feldman.

Židovi u vremenu nakon Drugog svjetskog rata

Studija donosi osvrt na period Drugog svjetskog rata i NDH te tadašnje antisemitske zakone.

Autorica je tijekom pisanja studije nastojala odgovoriti i na brojna pitanja koja su doticala Židove u periodu nakon rata poput njihova povratka u Jugoslaviju krajem ’40-ih i početkom ’50-ih godina 20. stoljeća.

Obradila je teme devastacije i obnove židovskih općina i organizacija.

No, spomenula je i općine u kojima se susrela s nedostatkom arhivske građe.

Obnova života židovske zajednice

Fokus autoričina istraživanja temeljio se na svim aspektima koji su bili presudni za obnovu života židovske zajednice u Hrvatskoj.

Riječ je uglavnom o povratu otuđene imovine te obnovi religijskog života nakon holokausta.

Poseban naglasak stavljen je i na odnos komunističkih vlasti u Jugoslaviji prema ratnim zločinima počinjenim nad Židovima.

Zakonski akti i odnos prema Židovima

Brojni su zakonski akti s kojima se autorica susrela prilikom izrade studije poput konfiskacije, nacionalizacije, eksproprijacije, imovinskih odnosa i državljanstva.

Istražila je i poziciju Židova povratnika iz nacističkih logora, sumnjivim tajnim i sigurnosnim službama, kao i odnosu OZNA-e i UDBA-e prema njima.

Autorica je upozorila da je dio njih zbog pripadnosti buržoaskoj klasi bio tretiran za ‘narodne neprijatelje’, ali posebice je bio težak položaj Židova izbjeglica iz nekadašnjeg njemačkog Reicha.

Naime, iako su u Njemačkoj bili izloženi žestokim pogromima i upravo zato emigrirali, Židove su nakon rata počeli tretirati kao Nijemce.

>Goldsteina maknuli iz saveza za Holokaust, tvrdi da je to ‘čistka nepodobnih’; no je li to istina?

Ostati ili otići?

Posebno poglavlje posvećeno je odnosu Jugoslavije prema Židovima u tzv. Mandatnoj Palestini (1946.-1948.).

Autorica je naglasak stavila i na zaključna razmatranja o dilemi hrvatskih odnosno jugoslavenskih Židova: ostati ili otići.

Pri tome prof. dr. Michal-Brandl naglašava da je neophodno razlikovati emigracije do osnivanja države Izrael i nakon toga.

Teško doći do preciznih brojki preživjelih

Autorica piše o repatrijaciji i povratku Židova u Hrvatsku odnosno Jugoslaviju nakon Drugog svjetskog rata, ali naglašava kako je teško doći do preciznije brojke o Židovima koji su preživjeli holokaust.

Za to postoji više razloga, a jedan od njih je da se neki od preživjelih “nikada više nisu vratili u svoja ranija prebivališta, već su po oslobođenju ostali u kampovima za raseljena lica (Displaced Persons Camps) čekajući vize, kako bi mogli emigrirati u neku od zemalja koje su primale židovske izbjeglice”.

Procjenjuje se da je preživjelo između četiri i pet tisuća Židova.

Međutim, Michal-Brandl smatra da bi trebalo uzeti u obzir i oko 800 osoba koje su preživjele zahvaljujući tzv. mješovitim brakovima, kao i 500-tinjak tzv. ‘počasnih arijevaca’ u NDH koji su, po mišljenju ustaškog režima, “zadužili hrvatski narod” i kojima je sam Poglavnik dao zakonsko pravo hrvatskog državljanstva.

Jugoslavenski Židovi i repatrijacija

Prema mišljenju autorice studije, potrebno je sagledati još nekoliko razloga za repatrijaciju jugoslavenskih Židova.

Ona smatra da se većina nesumnjivo željela vratiti u sredine odakle su potekli i do rata živjeli, ali oni koji su se repatrirali suočavali su se s nizom raznih prepreka, posebice u potraživanju otete imovine, koja im je odmah po uspostavi NDH bila oduzeta.

Svaku od priča autorica je potkrijepila konkretnim primjerima iz svakodnevnog života.

Također, pozvala se na brojna potresna svjedočenja iz perioda od ljeta 1945. pa sve do početka 50-ih godina koja su opisana u studiji.

>HAZUDD Jerusalem Postu: Srbi prešućuju istrebljenje 94% srbijanskih Židova

Umjetnine – pokretna imovina židovskih obitelji

Govoreći o židovskoj imovini, valja istaknuti i onu pokretnu u čiju kategoriju spadaju i umjetnine.

Jedan dio njih je otuđen, a jedan ‘izgubljen’, o čemu piše i Michal-Brandl.

Pojedine kolekcije tih umjetnina, kako ističe autorica, doživjele su pokušaj vraćanja u vlasništvo obitelji, ali bezuspješan.

Židovi i tragične sudbine

Istaknuti su i primjeri Židova koji su imali određeni položaj prije i nakon rata, što kroz partijsko uređenje, što kroz partizanski pokret, no malo ih je imalo važne funkcije.

Autorica se među ostalim tragičnim sudbinama dotaknula Olge Hebrang i njezine troje djece, supruge ubijenog Andrije Hebranga.

Tu su i deportacije na Goli otok te primjeri pritisaka na pojedince koji su rezultirali suicidima.

Riječ je o sudbinama urednika Vjesnika Mirka Mirkovića (Herman Friedmann) i psihijatra Desidera Juliusa.

Iseljavanje i nacionalizacija imovine

Židovi su se našli među skupinama naroda koji su od 1945. do početka ’50-ih godina napustili Jugoslaviju, a njihova imovina počela se nacionalizirati.

Najčešća odredišta bila su im Sjeverna i Južna Amerika te Mandanta Palestina.

Prof. dr. Michal-Brandl istaknula je da je “najjednostavnije bilo odbiti repatrijaciju, postati apatrid i u nekom od logora za raseljene osobe čekati mogućnost odlaska u neku od zemalja koje su primale takve izbjeglice.”

Nakon što je 16. svibnja 1948. godine službeno proglašena država Izrael, započela je faza masovnog židovskog useljavanja u njihovu pradomovinu.

Neki od njih nisu ostajali u Izraelu, već su išli put SAD-a i Australije.

Neki su se ipak vratili u Hrvatsku. Autorica među njima spominje i Slavka Goldsteina.

>(FOTO) Orban na komemoraciji u Auschwitzu: ‘Ispričajte to svojoj djeci’

‘Djelić male zajednice nastale na rubu velikog’

Jedan od recenzenata ove knjige, prof. dr. Aleksandar Jakir sa Sveučilišta u Splitu, naveo je da “knjiga predstavlja tek djelić priče male zajednice koja je nastala na rubu velikog”.

“Ovim smo rukopisom dobili utemeljen prikaz povijesnog konteksta nastanka i povijesti židovske zajednice u Hrvatskoj nakon 1945. godine”, istaknuo je Jakir.

Tekst se nastavlja ispod oglasa