Wannsee konferencija – 82 godine od radnog sastanka o provedbi holokausta

Na današnji dan prije 82 godine na jezeru Wannsee u Berlinu održan je radni sastanak koji će pod nazivom “Wansee konferencija” ući u povijest kao ključni trenutak u planiranju holokausta.

Wannsee konferencija poznata je u javnosti kao događaj na kojemu je zapečaćena sudbina europskih židova u Drugom svjetskom ratu. Međutim, taj događaj nije bio ključan u projektu likvidacije židova, riječ je o sastanku o operacionalizaciji nauma koji se već provodio.

Konferencija 20. siječnja 1942. u vili u berlinskoj četvrti Steglitz-Zehlendorf na jezeru Wannsee, koja je tada pripadala SS-u, sazvana je u svrhu rješavanja nekih načelnih pitanja i koordinacije likvidacije židova.

‘Profesionalni’ pristup uništenju čitave populacije

Konferenciju je sazvao SS-Obergruppenührer Reinhard Heydrich, a uz njega, na njoj je sudjelovao i SS-Obersturmbannführer Adolf Eichmann i drugi visoki dužnosnici nacionalsocijalističkog aparata, ukupno 15 osoba.

>20. siječnja 1942. Wansee (Berlin) – dokaz o nacističkoj namjeri sustavnog uništenja Židova

Sadržaj konferencije, koja je održana u duhu učinkovitosti i sustavnosti, bio je nalik više nekom poslovnom sastanku nego planiranju ubojstva milijuna ljudi.

Odluka o likvidaciji židova nije donešena na Wansee konferenciji, nego mnogo ranije. Povjesničari procjenjuju da je do toga datuma bilo pobijeno više od 900.000 židova.

Wannsee konferencija bila je naprosto radni sastanak na kojemu se, u tradiciji njemačke učinkovitosti, raspravljalo o pojedinostima i provedbenim mogućnostima plana, koji je u očima sudionika bio naprosto zadatak koji se treba profesionalno obaviti.

Povjesničari danas nisu sigurni ni kada je formalna odluka o uklanjanju židova uopće donešena. Procjenjuje se da je riječ o planu koji je dobio obrise s vremenom kao posljedica nacionalsocijalističkog načina razmišljanja.

Odluka o holokaustu zapravo je ideja koja se s vremenom oblikovala

Čak nije sigurno ni da ju je donio sam Hitler. Upućeni tvrde da on osobno nije rado donosio odluke, posebice ne pod pritiskom, nego ih je uglavnom prepuštao drugima a on ih je potvrđivao, odnosno legitimirao.

Kako god ta odluka nastala, povijesni dokumenti ukazuju da je dobila formalne okvire negdje u jesen 1941. godine. Joseph Goebbels zapisao je 12. prosinca 1941., nakon sastanka Hitlera s najbližim suradnicima: “Glede židovskog pitanja, Führer je odlučan počistiti stol”. Dodao je kako “uništenje židovstva mora biti nužna posljedica” svjetskog rata.

>Holokaust – Međunarodni dan sjećanja na žrtve

Nacionalsocijalisti su se, smatrajući da su židovi smetnja ostvarenju njihove vizije društva, prema “židovskom pitanju” odnosili tako što su židovima oduzeli svaku dimenziju ljudskosti. Naprosto su “uklanjanju židova” pristupali kao bilo kojem tehničkom ili organizacijskom izazovu koji valja obaviti, bez ikakvog humanog konteksta.

Negativna predodžba o židovima stilizirana do krivnje za rat

Hitler je već 30. siječnja 1939. u govoru u Reichstagu najavio “uništenje židovske rase u Europi”. U nacionalsocijalističkoj projekciji stvarnosti, židovi su bili krivci za sve nevolje, a Hitler je stvarao dojam da su oni i uzrok rata.

Krajem 1942. u jednom je govoru izjavio: “Prisjetit ćete se sjednice Reichstaga na kojoj sam izjavio: Ako si židovstvo umišlja da može izazvati međunarodni svjetski rat u cilju iskorjenjivanja europskih rasa, rezultat neće biti iskorjenjivanje europskih rasa, nego iskorjenjivanje židovstva u Europi”.

Taj izričaj u kontekstu totalitarnog ustroja i obrazaca ponašanja toga vremena pokazuje kako su židovi bili označeni kao temeljno zlo koje se treba odstraniti. U okolnostima militarističkog pristupa i općenito rata, njihovo postojanje, odnosno planirano uništenje, bilo je još samo tehničko pitanje.

Sudionici Wannsee konferencije stoga su se bavili organizacijskim pitanjima likvidacije i definiranjem skupina koje pritom dolaze u obzir.

Radni sastanak o načelnim i tehničkim pitanjima

Bilo je riječi o tome tko se sve smatra židovom, spominjane su kategorije “polužidova” i “četvrtinom židova” i raspravljalo se o tome koga uvrstiti u popise za ukljanjanje.

Neki od sudionika primjetili su da bi likvidacija onih koji nisu “čisti židovi” moglo izazvati određene društvene poremećaje i otpore, pa je odgovor na to pitanje ostavljen za kasnije.

Slično je bilo i s pitanjem tehničke provedbe likvidacija, točnije “uklanjanja”. Budući su u njihovim očima bili smetnja, prvenstveni cilj bio ih je “ukloniti”. Prvotno je čak postojao plan protjerati ih sve na Madagaskar. Kad se to pokazalo teško izvedivim, nastala je strategija njihovog gospodarskog iskorištavanja i postupnog uništavanja. Wannsee konferencija bila je naprosto neka vrsta razrade “provedbenog programa”.

Židove se namjeravalo potiskivati prema istoku Europe, zatvarani su u geta, tjerani na sudjelovanje u javnim radovima i istodobno je provođeno izgladnjivanje i lišavanje zdravstvene i svake druge skrbi. Usporedo s tim, planirane su i provođene metode masovnih likvidacija ondje gdje je to ocijenjeno prikladnim.

>9. prosinca 1946. Suđenje nacističkim liječnicima – masovna ubojstva pod krinkom eutanazije

Wannsee konferencija postala je sinonim za likvidaciju židova, iako je riječ samo o prvom u nizu sličnih formalnih sastanaka. Ondje čak i nisu donešene posebne odluke, nego je uglavnom utvrđeno, kao primjerice u slučaju “kategoriziranja” žrtava i načina njihove likvidacije, da postoje brojna otvorena pitanja koja se trebaju kasnije riješiti.

Zapisnici s konferencije u velikoj su mjeri poslužili za rekonstrukciju događanja u Hitlerovoj Njemačkoj, dok su dokumenti s mnogih drugih sličnih sastanaka uništeni u vihoru rata.

To što je Wannsee konferencija ostala upamćena kao sinonim za holokaust, za razliku od drugih sastanaka na kojima su se donosile odluke, leži vjerojatno u činjenici da su materijali s nje sačuvani, za razliku od mnogih drugih sličnih događaja.