20. siječnja 1942. Wansee (Berlin) – dokaz o nacističkoj namjeri sustavnog uništenja Židova

dokaz
Foto: fah

Na današnji dan, 20. siječnja 1942. godine, u raskošnoj vili kraj Berlina razgovaralo se o detaljima plana za istrjebljenje europskih Židova. Zapisnik s takozvane “Wannsee-konferencije”, 20. siječnja 1942. pismeni je dokaz nacističke namjere sustavnog uništenja Židova.

Ponekad pomaže slučaj. U ožujku 1947. službenici ministarstva vanjskih poslova odgovaraju pred tribunalom za ratne zločine u Nürnbergu. Tada Robert Kempner dolazi do značajnog otkrića. U masi pisanog nasljeđa nacističke ere jedan spis izazva radoznalost zamjenika glavnog tužitelja: Crveni pečat, jasan i čitljiv – “Državna tajna”. Slijedi 15 stranica teksta pod bezazlenim nazivom “Zapisnik sa sastanka”. To je dokaz sustavnog uništenja europskih Židova. Zapisnik s takozvane “Wannsee-konferencije”, 20. siječnja 1942. To je 16. preslika zapisnika, jedina sačuvana od ukupno 30., piše dw.com

Mladi, obrazovani, ambiciozni

U vrijeme ručka, na poziv Reinharda Heydricha, šefa zloglasnog Glavnog ureda za sigurnost Rajha (RSHA) 15 muškaraca dolazi u raskošno zdanje u otmjenoj četvrti Berlina Wannsee, uz istoimeno jezero. Vani je dvanaest stupnjeva ispod nule. Došli su časnici SS-a, državni tajnici i vodeći ljudi nacističke uprave. Nisu to neka poznata imena, ali skoro svi su mladi i obrazovani. Svaki drugi je doktor znanosti. Iznad svega, oni su ambiciozni.

Oni manje zainteresirani za povijest takozvanu Wannsee-konferenciju povezuju s odlukom o holokaustu. Međutim, to je pogrešno, zbog dva razloga. Prvo: tog dana nije donesena nikakva odluka. To je bio “informativni” sastanak. Drugo: masovno ubijanje Židova već je bilo počelo.

Heydrich je za stolom imao predstavnike svih relevantnih institucija uključujući i ministarstvo vanjskih poslova i ministarstvo prometa. Radilo se o koordinaciji planiranih deportacija i masovnih ubojstava, i o tome da se sve stavi pod odgovornost Heydricha. To se vidi i po prvoj rečenici zapisnika: “Imenovanje za povjerenika za pripremu konačnog rješenja židovskog pitanja u Europi” za Heydricha je velik skok u karijeri.

Pola milijuna židovskih žrtava prijKonferencije

Premda mnogi to tvrde, 20. siječnja 1942. ne označava početak organiziranog masovnog ubijanja Židova. U mjesecima prije Wannsee-konferencije već je ubijeno – najčešće strijeljano – pola milijuna Židova, među njima i žene i djeca, posebno na područjima Sovjetskog Saveza koja je njemački Wehrmacht okupirao od ljeta 1941.

Odavno je bilo naznaka namjere da se uništi Židove. Još 30. siječnja 1939. Hitler je nedvosmisleno rekao da će u slučaju rata „međunarodno židovstvo” biti uništeno. Kada je 22. lipnja 1941. počeo rat protiv Sovjetskog Saveza u kojem je osvojen veliki dio te zemlje, nakon samo par mjeseci, pod vlašću nacističke Njemačke našli su se milijuni ne-njemačkih Židova.

Stručnjak za holokaust i povjesničar Michael Wildt to smatra prekretnicom u politici progona Židova. Naime, više od jedanaest milijuna Židova više nije bilo moguće potjerivati i prisiljavali na emigraciju. „U skladu s tim planovi za ‘oslobađanje’ Reicha od Židova postajali su monstruozniji, gigantskiji”, kaže Wildt.

Eichmann, krunski svjedok

Zapisnik na petnaest stranica ne opisuje konkretno kako su nacisti htjeli uništiti Židove. Međutim, „evakuacija na istok” zapravo podrazumijeva uništenje. Adolf Eichmann, glavni Heydrichov suradnik i sudionik Konferencije, puno godina kasnije to je bez okolišanja priznao. Nakon njegove spektakularne otmice u Argentini koju su izvele izraelske tajne službe, na suđenju u Jeruzalemu 1961. godine, na pitanje o čemu se razgovaralo u vili, on je rekao: „Razmatrani su različiti oblici ubijanja.”

„Premda se u jedinom primjerku zapisnika koriste formulacije kao ‘tretirati na odgovarajući način’, taj dokument predstavlja izuzetak u smislu jasnoće namjera”, siguran je povjesničar Peter Longerich. Jer, kaže, sudjelovanjem na konferenciji zločin stoljeća su podržali svi: SS, ministarstva pravosuđa, unutarnjih i vanjskih poslova, obrambena industrija, stranka. Usprkos tomu, vodeći nacisti su poslije 1945. godine govorili da o svemu tome ništa nisu znali. Među takvima su bili i Hermann Göring i Alfred Rosenberg, prvi jedan od vodećih ideologa nacista, a drugi ministar za okupirana istočna područja.

Reinhard Heydrich, koji je ubijen u jednom atentatu nekoliko mjeseci nakon konferencije, pored direktnog istrjebljenja europskih Židova imao je još jedan plan. U slučaju pobjede nad Sovjetskim Savezom planirao je Židove masovno koristiti za izgradnju cesta na istoku. Na sedmoj stranici zapisnika piše: „…pri čemu bi nesumnjivo veliki dio otpao prirodnim putem”. A „ostatak” se mora „tretirati na odgovarajući način”.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.