Prof. dr. sc. Matko Marušić: Hoćemo li ikad ozbiljno razgovarati o hrvatskom zdravstvu?

Foto: snimka zaslona

Dana 20. listopada 2016. u emisiji HTV „Otvoreno“ govorilo se o hrvatskom zdravstvu, a gostovali su bivši ministar S. Varga (SDP), novoizabrani M. Kujundžić (HDZ), I. Strenja Linić (Most) i predsjednik Hrvatske liječničke komore (HLK) T. Goluža (svi doktori).
Imao sam trajno iskustvo da nitko ne će govoriti istinu i nešto stvarno važno, ali ipak sam se malo nadao da ću barem štogod nova čuti, jer se emisija događala dan nakon sastavljanja Vlade (g. A. Plenkovića).

Čuli smo samo jednu istinu, od voditelja g. Novokmeta: on je citirao ministra financija g. Z. Marića koji je rekao da je sustav hrvatskoga zdravstva neodrživ. A danas g. Mariću cijela Hrvatska vjeruje.

Varga se pokazao kao rasni ljevičar: podmetnuo je dvije stvari – da jedino on, u 20 godina, lani nije bio u dugu te da će svim silama pomoći Kujundžiću (a sve za dobro pacijenata – on ne govori o hrvatskom narodu), a onda je (uspješno) prodao drevnu ljevičarsku mantru da – svi moraju imati sve, tj. sve za dobro pacijenata (radnika, seljaka i poštene inteligencije), a to je napose važno njima socijalistima, tu ne će imati milosti.

Kujundžić je također imao mantru, ako se jedna rečenica može nazvati mantrom: glasom umirovljenog svećenika uporno je obećavao da će neprimjetno („bez ikakvih potresa“) stabilizirati hrvatsko zdravstvo. Kad ga je Novokmet pritisnuo da kaže kako, propentao je da neki bogati ljudi ne plaćaju zdravstveno osiguranje koliko bi mogli … Bez objašnjenja te konstrukcije, te zbog neobična izraza lica i nesigurna glasa, to nije djelovalo nimalo uvjerljivo, a napose ne u svjetlu činjenice da u Hrvatskoj osiguranje ne plaćaju osobe, nego tvrtke i ustanove za ljude koji u njima rade. Primjerice, u Varginu je socijalizmu bilo notorno da „važne“ (za zapošljavanje jeftine radne snage) tvrtke ne plaćaju zdravstveni doprinos, ali danas to nitko ne spominje, nego se nekako nejasno šalje uvijek ista poruka: u okružju neupitnog prava svih na sve i vrhunske kvalitete hrvatskoga zdravstva – država zdravstvu ne dodjeljuje dovoljno novca.

Valjda zato što je Mostovka, Strenja Linić zasad ne smije govoriti sasvim bez veze, ali mora jer je doktorica, pa bi počela dobro govoriti do početka jasne istine, a onda se sklanjala iza digresija, sve dok je ne bi morali prekinuti. Na kraju nije rekla ništa, osim, kao i svi drugi, da su doktori fantastični, a pacijenti svetinja.

Goluža uopće nije imao problema, jer njega ne zanima opstanak sustava zdravstva, nego plaće liječnika. Tko god što upitno kaže o produktivnosti i kvaliteti, on ga zgroženo osudi (pritom ima dramatično ozbiljno lice), sve do prijave etičkom povjerenstvu vlastite organizacije (Kujundžić); onda se taj mora ponižavati i prati, sve opovrgnuti, posuti se pepelom i priznati da su doktori fantastični, a pacijenti svetinja (Kujundžić). U ovoj me emisiji dr. Goluža zabavio i jednom novom idejom, koja cilja na dodatna prava liječnika, a jednako je apsurdna kao i ona osnovna. Opisao je svoj (Komorin) prijedlog reguliranja specijalizacija za liječnike, navlastito u odnosu na činjenicu da oni dobiju specijalizacije za periferne bolnice (sve izvan Zagreba), a onda – odu u Zagreb, i ne će da plate odštetu prema ugovoru koji su potpisali na početku specijalizacije. Goluža je došao na odličnu ideju kojoj se dive: a) njegova vlastita Komora, svi članovi, b) Hrvatski liječnički zbor, c) Medicinski fakultet u Zagrebu i d) Dekanska konferencija medicinskih fakulteta Hrvatske. Čovjek bi pomislio da je stvarno smislio nešto dostojno divljenja i – jest, ali samo sa stajališta liječnika koji žele raditi u Zagrebu. Zamislio je da će se specijalizacije financirati s razine države (državni novac, u svakoj kombinaciji), a onda će novostvoreni liječnici specijalisti „biti na raspolaganju“ – svima, dakle i periferiji. Jedino što ta periferija, u kojoj oni ne žele raditi ni kad su pod ugovorom i prijetnjom suda, treba naći načina za – guess what! – da ih bolje plati! U tom će plemenitom i bogougodnom cilju periferne bolnice dobiti novac od županija kojima pripadaju; nije rečeno koji, ali Ministarstvo uprave vodi jedan vrhunski doktor (doduše, za zube), pa je moguće da će on nešto smisliti. Jedino me brine da bi onda doktori koji već rade u perifernim bolnicama mogli na kraju imati manje plaće od novih koji će prispjeti po Golužimoj shemi. Vjerujem da će se onda Goluža uočiti da to ne bi bilo pravedno, pa će predložiti da se plaće povise svima jednako. Na kraju će liječnici na periferiji imati veće plaće nego oni u Zagrebu, što bi malo tko očekivao, a i kako bi kad je upravo suprotno.
Kujundžić će to poduprijeti, jer će ga u međuvremenu Komora osloboditi optužbe, a i treba, jer se navrijeme i višestruko audiovizuelno posuo pepelom. Na kraju će nastradati Zdravko Marić; on je dobar čovjek i to bi bila prava šteta. Jedina mu je šansa da se krivnja prebaci na gđu Dalić, koja stvarno nije socijalno osjetljiva, jer nikad nije otvoreno i nedvosmisleno priznala da su banke odgovorne za liste čekanja pacijenata za preglede i egzodus liječnika.

Netko će možda upitati zašto onda ja nisam nešto predložio kad već o tome pišem. Ja ću se izvući kako se izvukla kolegica Ines, kao što i sami vidite. Dok se po televiziji priča kao u rečenom „Otvorenom“, nema nam druge nego ništa ne reći, govorili ili ne govorili.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.