Počeo sam gledati sučeljavanje predsjedničkih kandidata, 2. siječnja 2020. Prvu riječ je dobio Zoran Milanović. I prve riječi su mu bile „dobro veče“. Evo, i spell checker mi je podcrtao riječ „veče“, jer nije hrvatska riječ. A i bez toga sam gotovo odmah prekinuo gledanje sučeljavanja.
Čemu da ga gledam dalje kad se jedan od predsjedničkih kandidata nije ni znao obratiti na hrvatskom jeziku. A htio bi biti predsjednik Republike Hrvatske. Da, države svih nacionalnih manjina koje je poštuju i koje su joj odane, ali i nacionalne države Hrvata. A ne zna zaželjeti dobar zadnji dio jednog dana na jeziku kojim govori većina stanovnika države kojoj bi htio biti predsjednik.
I rekao je to na javnoj televiziji, prije no što je rekao da će biti ustavobranitelj. A u Ustavu piše da je u javnoj uporabi hrvatski jezik. I branit će Ustav ne govoreći jezikom koji je u javnoj uporabi. Na stranom jeziku nam je zaželio dobar predzadnji dio dana. Budite uz „veče“.
Nakon toga dolazi noć. Sjećam se devedesetih. Kad je komunistička partija Hrvatske (ne komunističke partije Hrvata ili Hrvatske komunističke partije i kao dio komunističke partije Jugoslavije), promijenila naziv u Socijaldemokratska partija. I imao sam dojam da pod vodstvom pokojnog Ivice Račana dio jugoslavenske komunističke partije postaje hrvatska socijaldemokratska partija ili stranka. Mislim da je i postajala jer su jugoslaveni i komunisti u to vrijeme šutjeli.
A onda je Ivica Račan preminuo. I pojavio se Zoran Milanović. Ne pratim politiku niti se njome bavim, pa kad se pojavio postavio sam si pitanje tko je to. Nikad dotad nisam čuo za njega. I nisam znao tko je on. Pustimo sad pitanje je li nakon smrti Ivice Račana ta stranka ponovno počela postajati jugoslavenska komunistička partija.
Pustimo i pitanje tko je Zoran Milanović i je li u usmjerenju stranke koja se zove SDP on odigrao neku ulogu. Na pitanje, ili dio pitanja, tko je on večeras mi je odgovorio. Predsjednički kandidat koji se deklarira kao ustavobranitelj, a biračima se nije obratio na (hrvatskom) jeziku koji je u javnoj uporabi u zemlji čiji predsjednik želi biti.
* Prof. dr. sc. Zvonimir Slakoper pročelnik je Katedre za Građansko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci i pročelnik Odjela za pravna pitanja i kulturu prava Matice hrvatske, redoviti profesor na Katedri za pravo Ekonomskog fakulteta u Zagrebu
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
