Kada su nam u blizini energetski vampiri onda trebamo navući odijelo od teflona, jer tako možemo izbjeći stresna ili depresivna stanja, ali i teška oboljenja.
Često zaboravljamo ljude, njihov izgled, što su nam kazali, ali je li nas (za)intrigira(la) činjenica da pamtimo kako smo se osjećali u njihovom prisustvu? Važnost ovog pitanja sam davno procesuirao, ali sam njegovu važnost uočio tek kada sam se suočio s teškom bolešću!
Moć energije
Svako tijelo ili objekt ima ili prenosi energiju. Zato je bitno koga izaberemo da nam bude u blizini, jer primamo energiju, bilo pozitivnu ili negativnu. Postoje osobe koje nikada nismo vidjeli, a odmah nas pune pozitivnom energijom donoseći nam ugodu kao da nam je najmilija poznata osoba pored nas. Isto tako postoje one osobe koje nam donose nemir, kada osjećamo “težinu” u zraku. Nitko nije vrijedan da nam otme nutarnji mir. Neki ljudi imaju “detektor energije” i prepoznaju koju energiju isijava konkretna osoba.
Tomu u prilog ide ova priča nepoznata autora…: Jednom sam pitala svog učitelja kako ću prepoznati dobru osobu… Učitelj mi je odgovorio: “Nije važno što čovjek govori, ni što ti se čini da je on. Stvar je u atmosferi koja se mijenja u njegovom prisustvu. To ti je najmoćniji dokaz. Kad dobra osoba uđe u prostoriju i imaš osjećaj kao da se zrak promijenio, da je atmosfera ljepša, toplija, ugodnija, to je u prostoriju ušla jedna dobra duša, jedan duh koji je u stanju neutralizirati sve drugo. Na sličan način ćeš prepoznati i lošu osobu. Ako ti je odjednom nelagodno, hladnije i raspoloženje ti se promijenilo, znaj da je prostorom zavladala negativna, ali isto tako moćna energija loše osobe”.
Akumulirana negativna energija donosi nemir, gnjevne reakcije, pasivnost, ogorčenost, uzrujanost, razdražljivost, mržnju, strah, napetost, očaj, paniku, tjeskobu, potištenost, samosažaljenje anksioznost, depresiju… Trebamo izbjegavati i obuzdavati njihovu energiju kako ove emocije ne bi (za)gospodarile nama. Ruska poslovica kaže: “Srdžba druge bode iglom, a sebe mačem”.
Energetski vampiri
Vjerujem(o) da postoje energetski vampiri koji utječu na naše mentalno zdravlje, kao i obratno, pojedinci koji nam svojim mirom pune” bateriju”. To ne možemo dokazati, ali da li to ignorirati? Sigurno ne.
Kod osobe koja isijava pozitivnim vibrama imamo osjećaj kao da smo prodisali, i obratno, ako nam je ponestalo zraka i palo raspoloženje, a prostorom zavladala težina, to je znak da takve osobe treba izbjegavati. U prvom slučaju su osobe koje imaju dobre namjere, nisu “trgovci” u odnosima i kada smo s njima dan nam je ispunjen radošću. To su oni koji nam uvijek nešto (nematerijalno) poklanjaju: osmjeh, utjehu, ohrabrenje…
Kada smo u njihovom društvu i bez puno riječi se bolje osjećamo. Drugi su oni koji ulaze u naše živote radi (skrivenih) interesa, jer od nas uvijek nešto očekuju i prikazuju se u lažnom svjetlu. Takve nećemo vidjeti kada nam je najteže. Od takvih se trebamo odmicati. Psihološki nametnici ne odustaju dok se s njima ne složimo. Takvi tipovi su isključivi, narcisoidni, posesivni, kritizeri, hrane se svađama, nerijetko i tuđim patnjama. Energetski vampiri sve, ili gotovo sve relativiziraju i obezvrjeđuju. To im (posta)je svakodnevna preokupacija. Oni stalno prenose negativne vibre. Zbog svoje oholosti ili egocentričnosti ne slušaju ljude oko sebe i u razgovorima nisu spremni preispitati svoje Ja. Stvaraju klimu opće rezigniranosti. Oni su kreatori svađa i stresa. To su toksični ljudi.
> Prof. Miliša: Apel zadarskoj javnosti – ne mijenjate naziv Centra za mlade, ne ignorirajte argumente i zdravi razum
Psihoterapeuti koji su radili s takvim osobama došli su do njihovih karakternih osobina: netolerantni su egocentrični, narcisoidni i arogantni, traže bezuvjetnu pokornost, imaju destruktivne porive, stvaraju napete odnose u komunikaciji, skloni su lažima, manipulacijama, cinizmu i/ili podcjenjivanju drugih, dijele ljude na odane i neprijatelje, žude za moći i preziru kritičare (vidjeti u Theodor W. Adorno: Autoritarna ličnost). Takvi prizivaju, priželjkuju ili režiraju sukobe. Njihovo omalovažavanje i drsko ponašanje najčešće ostaje nekažnjeno, jer smo nedopustivo tolerantni prema netolerantnima. Ogromna većina se tek odmiču od takvih krvopija jer instinktivno osjećaju, a i iskustvo ih je naučilo da je patologija jača od zdravlja i da nemaju šansi takve uvjeriti u svoje argumente.
I u filmovima o Harry Potteru spominju se dementori i dementorski poljubac kojim oni isisavaju duše svojih žrtava. Već i sama njihova prisutnost stvara hladnu i mračnu atmosferu, a oni koji su duže u njihovoj blizini izgube razum. Mene podsjećaju na ljude koje nazivamo energetskim vampirima, zbog kojih nećemo izgubiti razum, ali će
zasigurno utjecati na naša emocionalna stanja! J. H. Rowling i sama je izjavila kako je inspiraciju za likove dementora pronašla u negativnim tipovima ljudi, koji samom svojom pojavom iz nas mogu isisati i posljednju trunku radosti, jer šire negativnu energiju i pesimizam, a svaku situaciju pretvaraju u najstrašniju na svijetu.
Istraživanja u Velikoj Britaniji pokazuju da 40% svih bolovanja su uzrokovani stresnim situacijama na poslu, od tjeskobe, sukoba s nadređenima i/ili kolegama, umora i/ili preopterećenosti, nesanicom…
A sada pitanje svima nama: Koliko svi mi, neovisno o životnim spoznajama i iskustvu, padamo na ispitu zrelosti zato što u našemu najbližem okruženju postoji (barem jedna) osoba koja nas “vrti oko malog prsta”?
Važnost emocionalnih stanja
Fritz Pearls, osnivač gestalt terapije, je temeljne postulate razvio sa stavom: “Zaboravi na razum i okreni se osjećajima…, jer samo oni će ti omogućiti da shvatiš “. U psihologiji je glavni cilj mentalizacije prepoznati emocionalna stanja kod sebe i drugih ljudi. Na sreću danas mnogi psihoterapeuti koriste mentalizaciju u radu s klijentima. Liječnik i spisatelj Gabor Maté u svjetskoj uspješnici Kada tijelo kaže ne navodi istraživanja u kojima je dokazano da najviše stradava imunološki sustav kod potiskivanja ljutnje, konfliktnih stanja te trauma.
“Sposobnost da se stavite u položaj druge osobe jedna je od najvažnijih funkcija inteligencije. To pokazuje stupanj zrelosti” (A. Cury). Sijedom toga ovdje vrijedi spomenuti misao nepoznata autora: “Kad bi neki ljudi skočili s visine svog ega, na visinu svoje inteligencije poginuli bi”.
Naši doživljaji sadašnjosti i/ili naša ponašanja su određena i transgeneracijski. Izostanak osjećaja krivnje i empatije za tuđe emocije stvaraju različite poremećaje ličnosti, na primjer kod sociopata ili psihopata. Betty J. Eadie u knjizi U zagrljaju svjetlosti je zapisala: ” Pozitivna energija jest: svjetlost, dobrota, ljubaznost, ljubav, strpljenje, dobročinstvo, nada…. a negativa: tama, mržnja, strah, neljubaznost, netolerantnost, sebičnost, beznađe, obeshrabrenost i tomu slično… Pozitivno privlači pozitivno, a negativno privlači negativno”. U knjizi iznosi svoju priču kada je doživjela kliničku smrt: “Po vodstvom Spasitelja naučila sam da je važno da sva iskustva prihvaćamo kao potencijalno korisna… Uvidjela sam da su mnoge moje bolesti bile rezultat mog depresivnog stanja ili osjećaja da nisam voljena. … a stalnim kuknjavama sam širom otvorila vrata negativnoj energiji”.
Zaključno:
Poznajem brojne ljude koji svoja teža oboljenja dijelom povezuju i s onima koji su im se “napili krvi” i/ili im iscrpili energiju. Svoju (tešku) bolest s kojom se borim kao i oni, i ja povezujem, između ostalog, s energetskim vampirima. Norman Vincett Peale u knjizi Moć pozitivnog mišljenja potvrđuje da možemo oboljeti i zbog dugotrajne izloženosti ljutnji i stresu, a što uzrokuje pogoršanje zdravlja. Na kraju savjetuje: “Izvježbajte se tako da svaki put kada osjetite val gnjeva kažete: “Je li to uistinu vrijedno emocionalne štete koju mi čini?“ Jedna psihoterapeutkinja, koju izuzetno poštujem, savjetuje svojim klijentima: “Zamislite da ste obukli odijelo od teflona i samo pustite da sve negativno sklizne niz vaše teflonsko odijelo i ne prodre niti u vaše srce niti u vaš um.”
O autoru:
* Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar
Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu. Prof. Miliša autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale.
Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV emisija. Dobitnik je godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa