Sasvim pogrešno javljaju se vođe pravdajući se da oni ne mogu spriječiti primitivce, divljake i kretene da čine takva grozna kaznena djela jer su oni predložili Saboru ratificiranje Istanbulske konvencije o sprečavanju nasilja nad ženama, piše prof. dr. sc. Nenad Hlača za Narod.hr.
Prije izricanja tih ružnih, teških, neprimjerenih riječi trebalo bi preispitati vlastite rezultate i zapitati se zašto nisam stvorio uvjete za bolji, bogatiji, sretniji život, zašto je sustav socijalne skrbi tako disfunkcionalno zapušten, zašto su neučinkoviti pokušaji, ako ih uopće i ima, obiteljskog savjetovanja i obiteljske medijacije…Nije Istanbulska konvencija pjesma s Havaja koju bi svi trebali znati pjevati pa da nasilja i krvi više ne bude…Ima istina tu i onih sretnih obitelji koje još od samoupravnog socijalizma participiraju generacijski u plemenitom univerzalizmu ljudskih prava i koji teoretski baš sve znaju o učinkovitosti konvencija.
U tešku emocionalnu krizu ljudska bića vode emocije, gubitak voljene osobe, prekid veze s djetetom, gubitak obiteljskog doma. Sve su to teške traume s kojima se mnogi ne mogu suočiti. Zato je nužno poći od uzroka krize, od teške ljudske patnje, od neizvjesnosti uzrokovane rastavom i gubitkom partnera i djeteta. Kao što je ljubav nerazumna u nastajanju i postojanju, tako je i gubitak rastavom za mnoge još i puno teži i do krajnosti iracionalan.
Onaj koji u trenutku kaosa razuma i osjećaja ubija krhko, njemu blisko biće, tim činom ubija i vlastiti život kao i živote vlastite djece. U tim teškim, bolnim trenucima potpunog duševnog rastrojstva vrijedi, kao i za ministre, presumpcija nevinosti.
Obitelj ovisi o društvu
Obitelj nije zatvoreni samodovoljan sustav primanja i davanja emocija pod staklenim zvonom idile obiteljskog doma. Obitelj ovisi o društvu. Uređeno društvo ovisi o obiteljima. Egzistencija izravno ovisi o okruženju koje prevladava u društvu. Ova totalna kriza nametnutog zatvaranja u domove, već ima tragične posljedice čije će se žrtve uskoro početi prebrojavati. Slabo vođeno i neuređeno društvo, koje je na granici siromaštva koje je još i u pandemijskoj krizi ne budi nade u bolji život.
Mnogi se iz ovog okruženja odlučuju na bijeg, najviše autobusima i zrakoplovima. Tužni smo kad odlaze ovi nevini na mrtvačkim kolima. Tim odlascima prethode mračna stanja potpunog rastrojstva i gubitka razuma koja su potaknuta krahom emocionalne veze bez koje čini se život gubi svaku svrhu i smisao.
Emocionalna kriza
U tim teškim životnim odlukama prevladava emocionalna kriza, jer ljudska bića vode emocije, gubici su bolni i rijetki se s njima znaju suočiti. Možda bi svi mi da bi shvatili taj put prema kalvariji trebali poći od patnje, egzistencijalne nesigurnosti, oskudice, neizvjesnosti od gubitka partnera rastavom i kidanja veze s djetetom. Kao što je to ljubav neracionalna u nastajanju i postojanju, tako je i gubitak za mnoge još teži i beskrajno iracionalan.
Neka je pokoj vječni toj nevinoj žrtvi i neka je anđeli prime u sigurna njedra. Neka bližnji pruže utjehu, oslonac i spas u životu djetetu, bez obzira na dob, koje je izgubilo i majku, i oca. Ovo je još jedan bolan poticaj da naš razum pokuša proniknuti u uzroke kraha i krize duše i savjesti tog jadnog krhkog ljudskog bića koje je počinilo taj nerazuman čin. Moramo preuzeti naš dio grižnje savjesti kako bi prepoznali i pomogli u krizi najpotrebitijima koji su tu oko nas.
* Prof. dr. sc. Nenad Hlača rođen je u Rijeci 1958. Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1980. gdje je redoviti profesor, na Katedri za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Profesor honoris causa na Universidad Abierta Interamericana u Buenos Airesu. Stalni je znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U zvanje izvanrednog profesora za područje pravo, grana obiteljsko pravo, izabran je 1998. godine. Oženjen, otac dvoje djece.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
