Bujica je ugostila četvero djelatnika Centra za rehabilitaciju Stančić, koji su dobili otkaz zbog covid potvrda.
Gosti Bujice na Z1 televiziji bili su psihologinja i sociologinja Lidija Repić, logoped Ivan Đurđević, edukacijska rehabilitatorica Marija Pavković i frizerka Kristina Mijatović…
Lidija je majka desetogodšnjeg djeteta, Kristina ima dvoje djece, Ivan je sin hrvatskog branitelja, Marija ima šest sestara i dva brata, otac joj je u mirovina, majka ne radi i bila je jedina zaposlena u obitelji, a otkaz im je dao Plenkovićev ministar rada i obitelji Josip Aladrović.
“Ne mogu objasniti taj paradoks, to je pitanje za ministra Aladrovića,” prokomentirala je odmah na početku Lidija Repić: “Nismo pristali na minstrove ucjene i prijetnje!”
Zašto moramo dokazati da smo zdravi?
Odluka nije bila laka, ali nismo pristajali na to da nas se testira dva puta na tjedan – nastavila je gospođa Repić, uz napomenu: – Poštovali smo sve epidemiološke mjere cijelo vrijeme krize, međutim, kada su uveli obvezno testiranje dva puta tjedno, logično smo se zapitali zašto moramo dokazivati da smo zdravi, a nemamo nikakve simptome i nismo bolesni?!
“Nisam se cijepila jer se bojim nuspojava,” izjavila je Marija Pavković: “Ne vjerujem ljudima koji šire paniku i strah, koji ucjenjuju, vrše pritisak i cenzuriraju.”
Na naslovnicama svih novina možete vidjeti ogromne naslove s porukom “cijepi se”, a nitko ljude ne upozorava da je to i dalje eksperimentalno cjepivo – nadovezala se Lidija Repić: – Sva cjepiva na svojim uputama imaju crni obrnuti trokut, što znači da je u eksperimentalnoj, kliničkoj fazi. Mi, zapravo još ne znamo sve nuspojave i dobrobiti mogućeg cjepiva… Na svim cjepivima jasno piše da su uvjetno odobrena i zašto bi mi pristali na nešto što nema standardnu dozvolu za korištenje?!
Iz istih razloga nije se htjela cijepiti niti Kristina Mijatović, koja je u Centru za rehabilitaciju Stančić bila zaposlena kao pomoćno tehničko osoblje: – Bojim se nuspojava i ne želim pristati na prisilu.
Testirala sam se više od deset puta do sada
“Testirala sam se više od deset puta do sada,” napominje gospođa Mijatović: “To mi više nije ugodno i od kad sam se počela često testirati, počela mi je ići krv iz nosa…”
Otkaz sam doživio kao veliku nepravdu, ali mi nije nikada palo na pamet da sreću potražim u inozemstvu – rekao je mladi logoped Ivan Đurđević, koji s ponosom ističe da mu je otac bio hrvatski branitelj: – Bio je pripadnik 102. brigade HV-a i otkaz koji sam dobio ga je silno rastužio, ali mi je pružao čvrstu podršku i to mi puno znači.
Ivanu je najstresniji bio prvi tjedan, nakon 04. listopada: – Nisam se htio cjepiti jer sam svjedočio brojnim slučajevima nuspojava iz moje neposredne blizine i nisam htio time ugroziti svoje zdravlje. Znalo se dogoditi da neki ljudi dobiju moždani udar, drugima je zatajilo srce, dok se trećima, koji su već imali neke bolesti, sve skupa pogoršalo nakon primitka cjepiva…
Diskriminacija i segregacija
“Sustav čine ljudi koji u njemu rade, a ne pojedinci koji donose štetne odluke,” poručila je HDZ-ovom ministru Aladrović, Lidije Repić: “Za odluke koje donose, nikome ne odgovaraju, a one su, prije svega, diskriminatorne i segregacijske! Postoje i drugi načini, zakonom određeni, da se utvrdi naše zdravstveno stanje, ukoliko poslodavac misli da smo bolesni, a ne da mi ne možemo raditi, zato jer moramo dokazivati da smo zdravi.”
Da se uvođenjem covid potvrda, uvodi segregacija u društvo, smatra i Marija Pavković: – Njihovim uvođenjem građane se dijeli na one prvog i drugog reda! To je diskriminacija! Na posao sam dolazila svaki dan, cijeli mjesec i nisu me puštali unutra. Ponekad sam na kiši stajala vani i nije bilo nimalo ugodno. No, koliko god se to činili stresno, ipak je lijepo ustrajati u borbi za nešto u što vjeruješ i za što znaš da je ispravno!
Na pitanje tko joj je zabranjivao ulazak na posao i jesu li to bili zaštitari, Marija je šokirala odgovorom: – Kolegice!
Nakon dodatnog pitanja kako su ti isti kolege s posla regirali kad su dobili otkaze, gosti u studiju Bujice, pogledali su se uz podsmjeh, a Marija Pavković se znakovito nakašljala: – Neki su nas podržali, a neki imaju drukčija stajališta…
Slijede treća, četvrta, možda peta ili šesta doza
“Bilo je neugodnih situacija,” otkrila je Lidija Repić: “Neki od kolega cijelu su situaciju doživjeli poprilično osobno, misleći da im opstruiramo rad i da ne želimo raditi, a u principu nisu shvatili da se borimo za ljudska i radnička prava svih nas, uključujući i njihova, uključujući i prava cijepljenih osoba. Tzv. covid potvrda traje neko vrijeme i naši kolege, koji su sada cijepljeni, moraju znati da je neće imati zauvijek… Slijede treća, četvrta, možda peta ili šesta doza… Oni koji se testiraju također moraju znati da im test vrijedi dva dana, pa onda moraju opet i opet… Dakle, borimao se za sve, a neki to nisu shvatili.”
Nakon otkaza nam se nije javila čak niti naša neposredna voditeljica, s kojom smo nekoliko godina zajedno radili – otkrila je šokantnu istinu gospođa Repić: – Nije nas čak niti pozdravila!
“Stvari su se preko noći odjednom promijenile,” nastavila je: “Svi koji se sada cijepe, rada to da se ne bi morali testirati i da ne dobiju otkaz. Znači, ljudi se ne cijepe zato jer vjeruju da je to dobro za njihovo zdravlje, već to rade zbog straha i zato što je to nametnuto, uvjetovano i prisilno!”
Ravnateljica pod pritiskom
Naša je ravnateljica mogla postupiti drukčije, ali bila je pod pritiskom – nastavila je: – Svi smo u jednako nepoželjnoj situaciji, i poslodavci i radnici, i zato njoj ne zamjeramo. Krivi su oni koji donose ovakve odluke.
Na pitan je voditelja je li itko od njih član neke stranke i jesu li zaposleni uz pomoć stranačke iskaznice, svo četvero je uglas odgovorilo: – Ne! Zaposleni smo temeljem svojih diploma i znanja.
Cijepljeni imaju covid potvrdu i mogu normalno ući na posao, iako i oni mogu širiti zarazu – primjetila je još jednu nelogičnost Kristina Mijatović i otkrila: – Trenutačno u Centru za rehabilitaciju postoje zaražene osobe koje su bile cijepljene i tamo su ulazili s covid potvrdama, bez testa! Zbog toga su zatvorena četiri odjela.
I sindikati su otpuštenim djelatnicima okrenuli leđa i svrstali se na stranu političkih vlasti. “Treći sam dan kontaktirao nadležnu osobu u Sindikatu socijalne skrbi,” ispričao je logoped Đurđević: “Svim sredstvima pokušali su me odgovoriti od mojih postupaka i pričala mi je priče, ‘bacala krafne’… No, nisu me pokolebali u odluci!”
Sindikati postoje tek radi forme
Sindikati postoje tek radi forme i zbog sebe samih – nadovezala se Lidija Repić: – Zbog tahvih su se stvari deseci i stotine tisuća ljudi, iselili iz Hrvatske.
U odluci o otkazu četvero zaposlenika rehabilitacijskog Centra Stančić, stoji da su “povrijedili Ugovor o radu”, jer su “opstruirali rad Centra”: – Mi nigdje u našim ugovorima nismo potpisali da ćemo pristati na neke medicinske postupke, niti nam je ponuđen neki aneks, kojim bi se to reguliralo… Mi nismo dali niti dopuštenje da se netko koristi našim osobnim medicinskim podacima.
“U Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića, u pogledu primjene biologije i medicine, jasno piše da se zahvat koji se odnosi na zdravlje, može izvršiti samo ako je osoba o njemu informirana i ako je na njega slobodno pristala” napomenula je edukacijska rehabilitatorica Marija Pavković.
Osjećam se kao dio nekog eksperimenta i ne želim biti dio toga svega – rezolutan je Ivan Đurđević: – Sve ovo mi izgleda kao treniranje strogoće bogatih elita koje žele podjarmiti malog čovjeka.
Posebno teško djelatnicima Centra za rehabilitaciju Stančić bilo je raditi s maskama na licu: – O maskama mislimo isto što i o svim drugim mjerama, koje su pretjerane. Maske su neučinkovite i dehumanizirajuće. Radimo s djecom koja imaju raznih poteškoća i kada ih podučavate nekoj interakciji i socijalnoj komunikaciji, mimika i izgled lica vrlo su bitni. Emocija je bitna i tu su nam maske i te kako smetale.
Resorni ministar, Josip Aladrović, koji je ljudima dao otkaze, nikada prije korona krize nije posjetio Centar za rehabilitaciju Stančić u Dugom Selu: – Nikada nas nitko nije pitao u kakvim uvjetima radimo i što nam treba, a pogotovo ne ministar!
Kako bi se ministar našao u ovoj situaciji?
“Tijekom cijelog lockdowna radili smo u nemogućim uvjetima,” nastavila je gospođa Repić: “Bili smo raspoređeni na druga radne mjesta, a ne na ona definirana Ugovorm o radu, radili smo s četiri do pet invalidnih osoba, u smjenama koje su trajale i po 24 sata u komadu! Nitko nas nije pitao kako smo i možemo li to izdržati, a sada, kada smo digli glave i rekli da ne pristajemo na prisilu i ucjenu – postali smo nepoželjni.”
Lidija Repić okrenula se prema kameri i poslala poruku Josipu Aladroviću: – Pitam ministra kako bi se on snašao u takvoj situaciji?! Da brine o pet nemoćnih ljudi 24 sata na dan… Mislim da se nikada u takvoj situaciji nije našao, a sad odlučuje o našim sudbinama i smatra da nismo dovoljno dobri za rad u njegovu resoru!
Zalaganje Plenkovićeve Vlade za ostanak mladih i obrazovanih ljudi u Hrvatskoj, psihologinja i sociologinja Repić smatra “deklarativnim”: – Kada političari govore o ljudskim pravima ili radnim pravima, to govore samo kako bi ispunili formu, a u praksi sve pada u vodu i čine potpuno suprotno.
Marija Pavković je nakon srednje škole, preko jedne ekumenske zajednice, volontirala u Irskoj i Francuskoj godinu dana, mogla je ostati vani, ali se vratila u Hrvatsku gdje je završila studij i pronašla posao, koji joj je sada oduzeo Plenkovićev ministar Josip Aladrović: – Boravak vani doživjela sam kao jedno dobro iskustvo, ali falila mi je Hrvatska i htjela sam se vratiti! Još uvijek, niti nakon što mi je Hrvatska dala otkaz, ne želim otići.
Slijedi pravna bitka
U Centru za rehabilitaciju Stančić, Vilija Beroša i ostale stožeraše, djeca ne smatraju superherojima. “Nikad ih tako nisu crtali,” kaže Lidija Repić: “Ovim putem bih zahvalila svim dragim roditeljima koji su nas podržali, a posebno jednoj mami, koja je objasnila svojoj djevojčici da mi tamo više ne radimo jer smo dobili otkaz, a dijete od sedam godina je reklo da to ne može biti razlog i da ne vjeruje zbog čega smo otpušteni. Čak je i djeci jasno da tu nešto ne štima!”
Zbog svega što su doživjeli, Lidija Repić, Ivan Đurđević, Marija Pavković i Kristina Mijatović, pokrenuli su odgovarajuće pravne korake i angažirali odvjetnike: – Radi se o zakonima, pravima i Ustavu. Kontaktirali smo pravnike i odvjetnike i idemo u bitku za svoja prava, ali i prava svih ljudi, cijepljenih i necijepljenih, testiranih i netestiranih.
Vjeruju da će pravna bitka biti duga i iscrpljujuća, ali vjeruju u pozitivan ishod. U međuvremenu, kažu, treba nekako preživjeti, pa su Kristina Mijatović i Ivan Đurđević već su dobili ponude za novi posao…
Četvero djelatnika iz Centra za rehabilitaciju Stančić koji su dobili otkaz, u Bujici su dali potporu zdravstvenim djelatnicima, koji su sljedeći na redu, a posebno onima na zagrebačkom Rebru, od kojih je neke već otpustio HDZ-ov ravnatelj Ante Ćorušić po nalogu ministra Vilija Beroša.
“Neprestano govorimo kako nam nedostaje sestara, liječnika, specijalista, a sada će mnogi od njih završiti negdje drugdje, izvan Hrvatske, jer usred pandemije dobivaju otkaze,” zaključila je Lidija Repić, uz napomenu kako ne vidi baš nikakvu logiku u takvim postupcima stožeraša i političkih vlasti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
