“Moj prastric Franjo, koji je bio svećenik, jako je utjecao na mene. Znao je da ne idem na misu i njemu je to bilo u redu”, izjavila je krajem rujna Sandra Benčić, koja ima premijerske ambicije i koju stranka Možemo prezentira kao ‘kandidatkinju za premijerku’. I nije ona jedina s radikalne ljevice koja napada katoličke vrijednosti, a onda se pred izbore poziva na rođake svećenike. Slično je činio i današnji gradonačelnik Tomislav Tomašević iz Možemo, da bi se zatim, umjesto komunalnim temama, bavio uvođenjem pobačaja na Sv. Duh.
> Dossier: Crtica iz poslovne biografije Sandre Benčić otkriva interesno-poslovnu mrežu vezanu za Možemo
Slično je činio i predsjednik Zoran Milanović kad je uoči parlamentarnih izbora 2016. objavio da je jedan od njegovih djedova bio ustaša. Sandra Bečić je otkrila da je njen stric, svećenik Franjo Jurak, prošao Križni put.
Zanimljivo je kako je Benčić našla pravi trenutak, onaj u kojem je krenula u predizbornu kampanju, za pozivanje na prastrica svećenika. Upravo ona koja je bila protiv referenduma o braku, zalagala se za pobačaj i feticid, kao i za Istanbulsku konvenciju.
Predvodila kampanju protiv referenduma o braku
Sandra Benčić bila je jedna od predvodnica kampanje protiv referenduma o braku i tu bitku izgubila s gotovo 30:70 posto. Te 2013. godine sve se odvilo uz vatrenu podršku SDP-a, Ive Josipovića i medija.
Tijekom kampanje protiv referenduma o braku Gordan Bosanac iz Benčićkinog Centra za mirovne studije iznosio je u medijima niz neistina i o udruzi U ime obitelji i o dr. Željki Markić. Metodologija kampanje protiv referenduma o braku sastojala se u etiketiranju, stigmatiziranju i blaćenju neistomišljenika, dok su i Bosanac i Benčić izbjegavali svaku argumentiranu raspravu o tome kakav utjecaj redefiniranje braka kao zajednice žene i muškarca ima na djecu i društvo.
Problematična izjava
Rezultat referenduma toliko je pogodio Sandru Benčić da je dvije godine kasnije na panelu “Neotradicionalizam i obiteljske vrijednosti” otvoreno kazala: “Smatram duboko problematičnim to što je Željka Markić, kao nositeljica inicijative za referendum o braku, postala dobrodošla gošća na javnoj televiziji”.
> Pročitajte kako je Mišetić komentirao riječi Benčić o prastricu svećeniku: ‘Zvuči poput’…
Nakon ove duboko problematične izjave udruga U ime obitelji podnijela je kaznenu prijavu protiv Sandre Benčić zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju. Isto tako, pučkoj pravobraniteljici podnesena je prijava zbog poticanja na diskriminaciju. Na adresu udruge U ime obitelji stigao je odgovor pučke pravobraniteljice Lore Vidović koja je u svom obrazloženju odbacila tvrdnju kako se radi o govoru mržnje i poticanju na netrpeljivost.
Pravo na slobodu mišljenja – samo nekima
Odbacivanje pravobraniteljica Vidović temeljila je na pravu na slobodu mišljenja i izražavanja misli, zajamčenu Ustavom RH i Konvencijom za ljudska prava. Iako u daljnjem obrazloženju svoje ocjene potvrđuje kako se Zakonom o diskriminaciji i samo poticanje na diskriminaciju smatra diskriminacijom, Vidović ne smatra kako je izjava Sandre Benčić diskriminatorna jer se oslanja na činjenicu kako su i Benčić i Markić javne osobe koje moraju biti svjesne da će zbog svog djelovanja i stavova biti podvrgnute kritici. Nekad neopravdanoj i pretjeranoj, ali ipak kritici.
> (FOTO) Zagreb: Na homoseksualnoj povorci Benčić, Peović, Hajduković, Milošević…
Željka Markić komentirala je tada izjavu Sandre Benčić :”Naše su analize pokazale da je u kampanji protiv referenduma gotovo 90% medija navijalo za kampanju gospođe Benčić, “protiv”, a samo 10% medijskih izvješća iznosilo je argumente za brak – unatoč tome gotovo 70% birača izjasnilo se za brak kao zajednicu žene i muškarca. Gospođi Benčić očito niti to nije dosta – 100%, ideološka kontrola medija je karakteristika fašističkog i komunističkog sustava – zar gospođa Benčić želi vratiti hrvatsko društvo u ta, mračna vremena?“, izjavila je Željka Markić za Narod.hr.
Zalaganje za pobačaj i feticid
“Ovdje se radi o eklatantnom primjeru neprovedbe zakona. Zakon je izrazito jasan, svi koji kažu da nije jasan, govore krivo”, tumačila je Benčić na N1 slučaj Mirele Čavajda i njezinog tada nerođenog sina Grge, koji je kasnije usmrćen feticidom.
Benčić je tvrdila da nerođeno dijete – nije živo, a docirala je i dekanu Medicinskog fakulteta.
“Zakon kaže da se na zahtjev pacijentice može odobriti prekid trudnoće nakon 10. tjedna u slučajevima kada se radi, to je njen slučaj, između ostalog, o teškim fizičkim ili mentalnim malformacijama, oštećenjima ploda. Ili kada se radi o opasnosti za život žene i samog ploda i kada se radi o žrtvama kaznenih djela tj. kada je zbog trudnoće došlo zbog kaznenog djela.”
> Doznajemo: Benčić je čak četiri puta padala godine na fakultetu, a studirala je ukupno 18 godina
Na primjedbu voditeljice o postojanju etičkog povjerenstva i pozivanje liječnika na procjene šansi za preživljavanje tog djeteta i zašto postoji etičko povjerenstvo, Benčić tvrdi: “To je potpuno krivo”.
Zalagala se da sve plate građani – putem HZZO-a
“Ministar Beroš je svojom izjavom da se mora raditi o nespojivosti sa životom zapravo išao, ne interpretirati, nego dopisati zakon. Nespojivost sa životom se ne traži u kriterijima. Traže se teška oštećenja. Da razjasnimo, drugostupanjsko povjerenstvo je jedna osoba koju direktno bira ministar Beroš. Etičko povjerenstvo bira uprava bolnica”, navodi.
“Medicinsku indikaciju je našla samo jedna bolnica. To je bolnica Sveti Duh, njihovo etičko povjerenstvo, pri čemu su zaista rekli da nemaju stručnjake, uvjete, međutim, ako je medicinska indikacija ustanovljena, tada, po meni, je trebalo, dati uputnicu i HZZO se trebao obvezati da će nadoknaditi troškove gospođi Čavajdi za obavljanje tog zahvata u onoj državi EU-a gdje je to dostupno. Najbliže je Slovenija. Kao i za svaki drugi medicinski zahvat na koje građani RH imaju pravo, a ne može ga obaviti u Hrvatskoj zbog nedostupnosti terapije. Svaki naš državljanin ima pravo pristupa terapiji u drugim državama EU-a ako mu ista nije dostupna u matičnoj državi”, tvrdi Benčić.
Dociranje dekanu Medicinskog fakulteta
Na pitanje voditeljice o feticidu, riječima dekana Medicinskog fakulteta i da dijete treba usmrtiti prije nego se napravi prijevremeni porod Benčić kaže:
“Cijelo vrijeme pandemije branila sam medicinsku struku i da ih se mora slušati u onim pitanjima u kojima su oni autoritet, a ja ih sad lijepo molim da ne ulaze u interpretacije zakona, jer nisu za to školovani”.
Zatim je krenula docirati dekanu.
“Ovo o čemu dekan govori da se radi o živom djetetu, oni se referiraju na trenutak rođenja. Sve odredbe o osobama, o ljudima, o ljudskim pravima, odnose se na živorođene osobe. Ako dekan medicinskog fakulteta nije upoznat, ja ga lijepo molim da se upozna s definicijom Svjetske zdravstvene organizacije koja je razlika između prekida trudnoće i pobačaja i preuranjenog rođenja. To su dvije potpuno različite stvari. SZO ovakvu situaciju i dalje naziva prekidom trudnoće a ne premature birth, ili preuranjenim porodom. Neka pogleda definicije one organizacije koja to definira baš za njihovu struku”.
“Zakon 22. tjedan ne spominje. Kriterij preživljenja u slučaju rođenja također ne spominje. Dekan Medicinskog fakulteta i ministar Beroš izmišljaju nove kriterije”, ustvrdila je Benčić.
Podržavala Istanbulsku konvenciju
Zanimljivo je i kako je Sandra Benčić bila za ratifikaciju Istanbulske konvencije, pa je čak i bila komentatorica na N1 televiziji tijekom prosvjeda protiv IK, a i više puta je jasno pokazivala podršku istoj.
“U trenucima kada je Hrvatska potpisala Istanbulsku konvenciju, 2013.g. nitko od sada sveprisutnih moralnih paničara nije prigovarao protiv ove Konvencije mada su već tada itekako bili javno prisutni, posebice nakon referenduma o definiciji braka. Međutim 2015. godine američki think tank Aliance Defending Freedom o čijim je manipulacijama i diskriminaciji manjina već pisao i New York Times, daje upute europskim fundamentalističkim organizacijama da je nova meta Istanbulska konvencija i od tada kreće njihova velika i skupa kampanja koja je dakle uvezena iz SAD-a.
> Šef Petrove: Feticid je prekinuti život djeteta unutar maternice…Ne znam koji bi liječnik to u Hrvatskoj napravio
Međutim nije nikakva “rodna ideologija” problem ovim organizacijama, njihov ključni problem je, a kojeg komuniciraju na svojim stručnim skupovima dok se javnost zabavlja rodnom ideologijom i ljudima gušterima, je što Istanbulska konvencija traži borbu protiv patrijarhalnih tradicija koje uzrokuju nasilje ili koje su same po sebi nasilne i time vide da bi Istanbulska konvencija zbog jakih mehanizama provedbe koje ima zaista mogla pomoći jačanju jednakosti žena i muškaraca u društvu, a to je ono što niti Katolička crkva niti ove organizacije ne žele, pa i po cijenu nesuzbijanja nasilja nad ženama.
Diranje u partrijarhat je ono čega se oni boje, a to se vidi i iz riječi prof. Tončija Matulića izrečene na njihovom nedavnom skupu u Europskom domu koji je naveo da je Istanbulska konvencija kao međunarodni pravni propis uključuje institute sankcija, istrage, kaznenog progona i osude, činjenica koja pokazuje da je ona važan i snažan alat u rukama svjetovnih represivnih aparata- ali po njemu to je loše jer bi se nasilje nad ženama trebalo suzbijati kroz kršćansku etiku a ne kroz pravne mehanizme”, ispričala je tada za Express.
Sličan slučaj Tomaševića
“Najpoznatiji član obitelji Tomašević dan-danas živi u susjednoj državi, Bosni i Hercegovini. To je Tomislavov stric, a Smiljanov brat Ivo Tomašević, poznati katolički svećenik i od 1991. tajnik sarajevskog kardinala Vinka Puljića. Rodio se 12. siječnja 1960. i kasnije se školovao u zadarskom sjemeništu “Zmajević”, gdje mu je duhovnik bio upravo Vinko Puljić.
Otkako je prije tri desetljeća postao jedan od najbližih Puljićevih suradnika, a kasnije i tajnik Biskupske konferencije BiH, monsinjor Tomašević pripada samom vrhu Katoličke crkve u susjednoj državi, i često nastupa u medijima. Iako je katolički svećenik, što podrazumijeva zabranu članstva u nekoj stranci, stric Tomislava Tomaševića vrlo često sudjeluje u političkim raspravama. Ivo Tomašević spada među bosansko-hercegovačke integraliste, i u više navrata je kritizirao daytonsku podjelu BiH na Federaciju i Republiku Srpsku, jer smatra da je na taj način učinjena nepravda prema Bošnjacima i Hrvatima.
> Nakon diskriminiranja Hoda za život, Tomašević prešao na diskriminaciju vjernika
To je razumljivo jer on je Posavljak, a osim u malobrojnim slučajevima, Hrvati i Bošnjaci se nikada nisu mogli vratiti u Derventu, Bosanski Brod, Modriču i okolna naselja. U nekim intervjuima napao je HDZ BiH jer njegovi predstavnici surađuju sa srpskim liderom Miloradom Dodikom, odbijaju premjestiti stranačko sjedište u Sarajevo, i na taj način dovode u pitanje državnost Bosne i Hercegovine, ali, isto tako je kao nepošten ocijenio izbor Željka Komšića kao hrvatskog člana Predsjedništva BiH, jer je izabran bošnjačkim glasovima.
> Dossier: Sandra Benčić i njezin suprug – neuspješni poduzetnici koji vrlo uspješno troše državni novac
Ukratko, biografija obitelji Tomislava Tomaševića je sve samo ne ljevičarska, osim, razumije se, njega”, pisao je Jutarnji list uoči posljednjih lokalnih izbora, a sve to prenosili su i drugi mediji dok je Tomašević, po dolasku na mjesto gradonačelničko mjesto pokazao da mu pravi cilj nisu komunalni problemi, kako je najavljivao, nego napad na katoličke vrijednosti.
Upravo se Možemo pohvalio u lipnju ‘važnom temom’ za jednog gradonačelnika: ‘Pokrećemo Program zaštite mentalnog zdravlja LGBTIQ+ osoba, a u KB Sveti Duh smo, po prvi put od 2016., osigurali dostupnost pobačaja na zahtjev do 10. tjedna trudnoće.”
Kad zatreba koji glas s centra ili desnice…
Dakle, umjesto komunalnim u Možemo bave se ideološkim pitanjima. I dok traže potporu ljevice onda pokazuju svoje pravo lice i napadaju katoličke vrijednosti, a kad im zatreba i podrška s centra ili nešto desnija podrška okreću se spominjanju rođaka svećenika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
