SDSS, koalicijski partner HDZ-a, računa s jednim mandatom i oko šezdeset tisuća glasova na izborima za Europarlament, otkrio je Milorad Pupovac za srpsko izdanje ruskog “Sputnika”. On je inače predao listu svoje stranke na kojoj nema nesrba, a istovremeno kaže da im je ambicija “Europa bez opasnog nacionalizma”. Sjećanja s ovih prostora upućuju da je jedini stvarno opasan nacionalizam, jedini s ekspanzionističkim pretenzijama, upravo onaj srpski, s kojim nije teško povezati Pupovca.
“To bi bilo veliko postignuće ne samo za Srbe u Hrvatskoj već i za Srbe na području bivše Jugoslavije jer bi to bio prvi Srbin ili Srpkinja u Europskom parlamentu”, izjavio je za Sputnjik Milorad Pupovac. Biljana Borzan, SDP-ovka iz Osijeka, u čijoj biografiji piše da joj se otac zove Jovo Čupurdija i koja se izjašnjava kao Srpkinja, za Pupovca očito nije Srpkinja – da li zato jer nije u njegovoj stranci, ili zato jer se u Europarlamentu bavi zaštitom potrošača.
“Srbi u izbjeglištvu”
“To je u sadašnjim okolnostima Europe, europske politike i Srba uopće od presudne važnosti za ostvarivanje prava Srba u Hrvatskoj, poštivanje onog što je sadržaj pristupnog ugovora Hrvatske sa EU, ali od presudne važnosti i za politiku proširenja za druge dijelove bivše Jugoslavije, uključujući i Republiku Srbiju“, kaže Pupovac kojem je, to je zadnjih godina sve očitije, Srbija puno više na srcu nego Hrvatska. Što bi svakako bilo njegovo pravo kad ne bi živio na proračunu RH, kao njen saborski zastupnik, a ne zastupnik u skupštini SFRJ ili Republike Srbije.
A glasove očekuje i iz inozemstva: Dijaspora tu nije problem. “Najveći dio glasova će doći iz Hrvatske, ali također očekujem da će jedan dio glasova doći i od ljudi koji su u izbjeglištvu ili na privremenom radu u Bosni i Hercegovini, Srbiji ili drugim zemljama, poput Austrije i Njemačke“, kaže lider SDSS-a. Dodaje još i kako “SDSS kao stranka građanske i lijeve orijentacije računa na saradnju sa svim strankama slične orijentacije u Europskom parlamentu, ali je istovremeno otvorena za saradnju sa svim strankama i grupacijama koje “rade na povećanju ravnopravnosti članica EU, povećanju ravnopravnosti građana na prostoru EU i smanjenju napetosti na kontinentu”.
Nositelj liste – Srbin koji Hrvatima odriče pravo na neovisnost
Nositelj liste – je dr. Dejan Jović, bivši savjetnik bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, kojeg je Josipović krajem mandata bio prisiljen razriješiti. Jović se, naime, s velikosrpskih pozicija obrušio na hrvatski referendum o neovisnosti, napisavši u tekstu naslovljenom “Samo u mitovima svaki narod želi državu. U stvarnosti – ne” kako, kad je raspisan referendum o hrvatskoj neovisnosti, “nije bilo dovoljno slobode, a nema je ni danas. Agresivnost i nasilje bile su glavne karakteristike naših referenduma o nezavisnosti”.
Dakle, Pupovac ponovo pokušava Jovića, koji negira Hrvatskoj pravo da bude država i koji s imperijalističkih pozicija negira hrvatskom narodu pravo na samoodređenje, koje mu pripada po povelji UN-a i svim relevantnim dokumentima o ljudskim pravima, instalirati u Bruxelles u ime te iste Hrvatske koja po Joviću ne bi trebala postojati!
Kakva “bivša Jugoslavija”?
Bezobrazluk broj dva je što on nastupa u ime “bivše Jugoslavije”: Prvo, on je hrvatski političar, ne političar “iz regiona”, te iako je zadnje vrijeme jako često u Srbiji i u društvu Vučića – toliko o “lijevoj orijentaciji” SDSS-a, koja je lijeva i antinacionalistička samo dok su u Hrvatskoj, dok isti ti ljudi postaju desničari i ultranacionalisti kad su u Srbiji – on nema pravo zastupati bilo gdje bilo koga osim građana Hrvatske, i to, kad se radi o Saboru u koji ulazi po povlaštenim kriterijima, samo one srpske nacionalosti. Pupovac želi u parlamentu zastupati sve građane, ali da bi to bilo legitimno on bi se morao kandidirati na regularnoj izbornoj listi, a ne manjinskoj gdje je potrebno i do deset puta manje glasova da bi se ušlo u parlament.
Drugo, zemlje “bivše Jugoslavije” koje bi on predstavljao u europskom parlamentu – Srbija prije svega, potom BIH, Crna gora, Makedonija, Kosovo (koje nije spomenuo, začudo) nisu članice EU, pa stoga nemaju zašto biti zastupane u europskom parlamentu. Jednog dana, kad i ako Srbija postale članica EU, ona će imati svoje državljane koji će je tamo zastupati, a Pupovčev posao to jednostavno nije.
On se, izgleda, pokušava nametnuti kao lider svih Srba izvan matice na prostoru nekadašnje Jugoslavije, a to nije ono za što ga Republika Hrvatska (skupo) plaća. Tuđmanu se zamjeralo što je htio biti “predsjednik svih Hrvata”, neovisno u kojoj su državi živjeli: Takvih kritika na račun Pupovca za sad nema, a prilično je sigurno da ih, bar s lijeve strane političkog spektra, neće ni biti.
