“Ovo izlaganje mogao bih nasloviti Kako će nas Ministarstvo ljubavi ljubavi štititi od govora mržnje ili Kako se magistar Plenković s Edvarda Kardelja prebacio na Judith Butler ili Nekad u ime naroda, sad u ime roda…“, upozorio je zastupnik Nino Raspudić u četvrtak u Hrvatskom saboru.
Hrvatski sabor raspravlja o Prijedlogu višegodišnjeg programa katastarskih izmjera građevinskih područja za razdoblje 2021. – 2030., o Konačnom prijedlogu zakona o autorskom pravu i o Konačnom prijedlogu zakona o elektroničkim medijima.
> Hasanbegović: ‘Zakon o el. medijima predstavlja ideološko-cenzorski zahvat u slobodu medija’
Saborski zastupnik Mosta Nino Raspudić govorio je o tome da se Ministarstvo kulture ne može baviti ljubavi i mržnjom u komentarima na portalima te o uvođenju rodne ideologije u zakonodavstvo.
Njegov govor prenosimo u cijelosti:
“Ovo izlaganje mogao bih nasloviti Kako će nas Ministarstvo ljubavi ljubavi štititi od govora mržnje ili Kako se magistar Plenković s Edvarda Kardelja prebacio na Judith Butler ili Nekad u ime naroda, sad u ime roda…
Uz korisne stvari koje donosi u svrhu reguliranja nove medijske stvarnosti do koje je došlo razvojem tehnologije, ovaj zakon ima dva problematična elementa zbog kojih je za nas apsolutno neprihvatljiv, ako se oni ne uklone. Jedan se tiče uvođenja cenzure, točnije promicanja autocenzure pod krinkom borbe protiv govora mržnje, a drugi dodatnog uvlačenja fluidne, subjektivne kategorije kao što je rodni identitet u hrvatsko zakonodavstvo čime se nastavlja antropološki eksperiment do sada neviđen u povijesti čovječanstva.
U prvoj verziji ovog Zakona u Članku 93. u stavku 2 stajalo je:
– Pružatelji elektroničkih publikacija dužni su sukladno članku 14. ovoga Zakona poduzeti sve mjere kako bi onemogućili objavljivanje sadržaja koji potiče na nasilje ili mržnju, i potom u stavku 3:
– Pružatelj elektroničke publikacije odgovoran je za cjelokupni sadržaj objavljen na elektroničkoj publikaciji uključujući i sadržaj koji generiraju korisnici.
U novoj verziji, koju sada imamo pred sobom ovaj stavak 3 je donekle ublažen te sada glasi:
– Pružatelj elektroničke publikacije odgovoran je za cjelokupni sadržaj objavljen na elektroničkoj publikaciji, uključujući i sadržaj koji generiraju korisnici ako propusti registrirati korisnika i ako nije na jasan i lako uočljivi način upozorio korisnika na pravila komentiranja i na kršenja odredaba iz stavka 2. ovoga članka.
Smatramo da je potpuno nepotreban ovaj stavak i da ga treba izbrisati.
Zašto? Zato što nije dobro da se ministarstvo bilo koje pa i Ministarstvo kulture i medija bave pitanjima mržnje i ljubavi. Da se mržnja i ljubav koriste kao batine u političkoj borbi. Jer što je sljedeće?!
Hoćete li uskoro orvelovski preimenovati vaše ministarstvo u Ministarstvo ljubavi jer se bavi mržnjom, a time posredno i ljubavi.
Ovakav prijedlog je na liniji zabrinjavajuće tendebcije hipernormiranja koju prepoznajemo i u Europskoj uniji, hipernormiranja ljudskih odnosa, od krastavaca do odnosa među ljudima u komunikaciji.
Zašto ovo nije dobro? Zakon je minimum morala, tamo gdje odnosi između ljudi i stvari funkcioniraju bez zakona, on nije potreban, dakle, zakonsko reguliranje je nužno samo tamo gdje se ne može bez njega. A ako je zakon minimum morala a želimo sve do sitnica i sve više i više hipernormirati i odrediti zakonom mi ćemo građane sve više pretvarati u amoralne idiote koji više neće razvijati moralni osjećaje prema drugom nego će biti dovoljno poslušno poštovati slovo zakona.
U civiliziranoj zajednici postoji samoreguliranje, u komunikaciji zrelih, slobodnih ljudi nastaje nešto što nazivamo bonton, dobar ukus, čast, odgoj, empatija, solidarnost, ljudskost – to su sve pozitivne osobine koje ljudi razvijaju u slobodnoj interakciji i koje predstavljaju vezivno tkivo društva. Ljudima treba pristupati kako slobodnim, zrelim, odgovornim jedinkama, a ne kao mrziteljskim manijacima koje država treba sputavati svugdje i na svakom mjestu.
Važno je istaknuti da je problem govora mržnje umjetno proizveden problem u Hrvatskoj. On ne postoji, samo se radi o tome da ono što se nekada žvrljalo po vratima zahoda sada se lakše stavi u komentarima, ali ne samo to. Svaka inflacija dovodi do devalvacije pa kad gledate komentare nekih koji samo vrijeđaju i šire mržnju prestajete ih percipirati u jednom trenutku. Komunikacijska zajednica sama to regulira izolirajući na taj način takve „autore“.
Da je riječ o umjetno proizvedenom problemu u Hrvatskoj svjedoči statistika – evo ove iz 2019. koju pouzdano znamo pred koronu, o zločinima iz mržnje gdje smo među najboljima u EU. 2019. DORH-u je prijavljeno 60 osoba, optuženo 40, 13 osuđujućih.
Što se tiče govora mržnje u 2019. imali smo 59 prijava, od toga 39 odmah odbačeno, zaprimljene presude za 13 osoba, od toga 11 osuđenih. To je stanje u Hrvatskoj. A stvara se dojam kao da smo u nekom stanju koje je slično u Italiji u olovnim godinama sedamdesetih godina gdje imamo lijevi i desni ekstremizam, terorizam, ubojstva i mržnju koja kulja ulicama. To uopće nije slučaj, to je umjetno proizveden problem.
Mi već imamo zakonodavni okvir koji sve to sankcionira, ono što treba sankcionirati, i prijetnju od prijetnje do poziva na nasilje, do klevete, i ne treba pod tom izlikom gušiti slobodu medija i slobodu govora općenito.
Uostalom, mržnja se ne rješava tako da joj se spriječe neki kanali jer postoje drugi za izražavanje, mržnja se može smanjivati rješavanjem uzroka mržnje, a psihologija, neko životno iskustvo i zdrav razum nas uče da se ljudima mora ostaviti neke ispušne ventile jer pod jakim poklopcem eksplodirat će na gore načine.
Anonimnost u komentarima je bitna, neki ljudi znaju ostaviti informacije anonimno u komentarima pa dati trag i novinarima i nama iz politike jer ih nemaju ostaviti gdje drugdje.
U općim načelima cinično se navodi sljedeće:
Članak 4. – Jamči se sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija.
Pa stavak 2 Odredbe ovoga Zakona ne mogu se tumačiti na način da daju pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli.
Dakle, imaš apsolutnu slobodu govora samo ćeš to platiti milijun kuna po ovom Zakonu. To je kao ona šala je li istina da je sloboda govora u Sovjetskom savezu jednaka kao u Sjedinjenim američkim državama. U principu da, sloboda govora jest, ali nije ista sloboda nakon govora.
A ovdje se kod nas dobiva po džepu kolegice Burić.
Idemo malo na nevolje s rodom kako kaže naslov Judith Butler koju će valjda uskoro u HDZ-u dijeliti kao nekada Bespuća povijesne zbiljnosti.
Rodni identitet se prvi puta uvodi u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o suzbijanju diskriminacije 2008. godine. Jedina protiv je tada bila Marijana Petir, baš me zanima kako će glasovati po pitanju ovog zakona.
Potom 2009. godine se uvodi u Članak 12 prvi put da nije dopušteno poticati, pogodovati, širiti mržnju i diskriminaciju na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika i vjere, sve ovo što je opravdano i evo ga, rodni identitet izražavanje.
Pa onda 2013. nakon ovog prvog testa evo mrkve. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima. Sredstvima fonda će se poticati proizvodnja i objavljivanje audiovizualnih radijskih programa i sadržaja koji su osobito važni za poticanje svijesti o ravnopravnosti rodnih identiteta. A uslijedila je onda Istanbulska konvencija protiv koje su iz ovog saziva Sabora vladajuće većine glasovali Čelić, Jelkovac, Stier i Dodig. Zanima me što će biti s izglasavanjem ovog zakona. Ovog zakona za koji moram reći da pojam rodnog identiteta dakle fluidnu kategoriju subjektivnog osjećaja uvodi u zakonodavstvo. Ja sutra mogu reći da se subjektivno osjećam kao žena i tražiti da me se oslovljava kao zastupnicu Raspudić i portal koji to „išprda“ riskura kaznu od milijun kuna.
Dakle, u Članku 14 ovoga Zakona imamo rodni identitet, u Članku 21, u Članku 71, i u prekršajnim odredbama Članka 98, ovaj koji predviđa kazne od sto tisuća do milijun kuna.
Što ovo znači?
Pa znači primjerice da će se apostolska pobudnica Amoris Laetitia liberalnog pape Franje u kojoj govori protiv rodne ideologije koja negira različitost i naravno komplementarnost muškarca i žene moći kazniti s milijun kuna. Evo što vi gurate! I zanima me što mi o ovome može reći crkveni vrh u Hrvatskoj i fra Ante Čovo iz Sinja koji vas silno podržava.
Molim vas ovo izmijenite maknimo taj fluidni pojam rodnog identiteta iz Zakona i onda ćemo moći razmisliti o tome da ga podržimo.”, zaključio je Raspudić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
