Na samom početku Domovinskog rata, dana 10. kolovoza 1991. pred Hrvatskom Kostajnicom snajperskim metkom ubijen je snimatelj Hrvatske televizije Gordan Lederer, dok je svojom kamerom bilježio ratna događanja na tom području: hrvatske branitelje u akciji tijekom srpskih napada na Pounje.
Prošle je godine Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), u suradnji s drugim Udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, dodijelila poznatom i popularnom svjetskom glazbenom sastavu The Dire Straits – „Veliku zlatnu plaketu“, za čuvenu pjesmu „Brothers In Arms“, koja je na određeni način postala i himna hrvatskih branitelja tijekom obrambenog Domovinskog rata.
Ova pjesma s velikim je uspjehom utkana i u video spot Gordana Lederera, snimatelja Hrvatske radio televizije koji nosi naziv „Banijska ratna praskozorja“, a sastavljen je od njegovih posljednjih snimaka.
Priznanje članovima grupe The Dire Straits svečano je uručio ministar hrvatskih branitelja 23. listopada 2017. u hotelu Panorama u Zagrebu.
Život
Lederer je rođen 21. travnja 1958. u Zagrebu. Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu studij filmskoga i televizijskoga snimanja diplomirao je 1989. godine. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisao je 1986. studij arheologije, a u Interuniverzitetskomu centru u Dubrovniku 1989. godine poslijediplomski studij Kulturna povijest istočnojadranske obale. Surađivao je kao fotoreporter i fotograf u dnevnim novinama, a od 1986. i u profesionalnoj filmskoj i televizijskoj produkciji.
U suradnji s Mojmirom Koničem 1986. suautorski režira i snima kratkometražni animirano-eksperimentalni film ‘Maybridge i comp.’, koji je iste godine dobio ove nagrade: Prvomajsku nagrada Sveučilišta, nagradu Sedam sekretara SKOJA-a i nagradu ASIFA-e za najbolji debitantski film na 33. Festivalu jugoslavenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu. Surađivao je na multimedijskim projektima Borisa Bakala (Stolpnik i 22 prizora smrti). Od 1986. do 1980. bio je asistent trik-snimatelja i snimatelj na dugometražnim animiranim filmovima Čudesna šuma i Čarobnjakov šešir, kojima je redatelj Mladen Blažeković.
Od 1988. godine član je Društva filmskih radnika. Godinu poslije, 1989., prihvaća stalni posao kamermana na Hrvatskoj televiziji, gdje je razvijao svoju kreativnu osobnost ne samo kao kamerman nego i snimatelj te scenarist i autor u brojnim i različitim projektima, među kojima izdvajamo dvogodišnju suradnju kamerom i perom (piše scenarij) s Draženom Šimićem. Zapaženi su 1989. i 1990. godine i njegovi autorski prilozi s temama iz arheologije i povijesti te putopisi: Bunja, Uskršnji običaji u Velikoj Hrvatskoj (oba u 1989.), Najstarije Topusko, Vodeničarstvo u Zagrebu, a vrlo plodne 1990. godine radi i intrigantan miniserijal: Agramer Historische Videozeitung – Posljednja počivališta starih purgera.
1990. godine surađuje kao snimatelj na dokumentarnome filmu Tunguska katastrofa redatelja Željka Belića, a godinu poslije, 1991., snimatelj je na iransko-iračkome ratištu te autor i snimatelj dokumentarnih filmova Zimski dan u plavsko-gusinjskoj kotlini i Knin bez komentara.
Kao ratni snimatelj kamerom izvješćuje za Hrvatsku televiziju o stradanjima i događajima u Domovinskome ratu sa svih bojišta. Snimao je događanja u Kruševu, Kijevu, Kninu, Lovincu, Pakracu, Vinkovcima i brojnim drugim gradovima, a novinarski zadatak na Baniji i u hrvatskome Pounju bio je, nažalost, njegov posljednji zadatak. U kasno poslijepodne 10. kolovoza 1991. smrtno je pogođen snajperskim metkom na brdu Čukur kraj Hrvatske Kostajnice.
Gordan Lederer svojom kamerom pronosio je istinu o ratu u Republici Hrvatskoj i ostavio dragocjena svjedočanstva, među kojima se dokumentarnom autentičnošću i estetskom vrijednošću izdvajaju legendarna Banijska ratna praskozorja koja su mnogima ostala u trajnome sjećanju do danas kao jedna od najdojmljivijih uspomena na Domovinski rat.
Na ubojicu primijenjen Zakon o oprostu
Snajperski pogodak u ratnog izvjestitelja nije bio slučajan, jer je u skupini s vojnicima koji su mu pokazali bojište gađan samo on, a potom ga se na padini niz koju se otkotrljao gađalo ručnim bacačem granata.
Snajperist je govorio o tom događaju pred kamerama Radio televizije Srbije, a njegovu su anonimiziranu siluetu prepoznali sugrađani iz Siska i član obitelji. Po tim je tvrdnjama riječ o Milanu Zoriću, koji je za vrijeme ročne vojne službe bio uvježban za snajperista.
Protiv Milana Zorića hrvatska država vodila je dva kaznena postupka. Prvi postupak vođen je pred tadašnjim Vojnim sudom u Zagrebu zbog kaznenog djela oružane pobune. Taj postupak okončan je tako što je Vojni sud u Zagrebu 1996. godine primjenom Zakona o općem oprostu protiv Milana Zorića obustavio kazneni postupak, piše Jutarnji list.
Drugi postupak protiv Milana Zorića, vođen je na Županijskom sudu u Sisku 1999. godine. Zoriću je suđeno za kazneno djelo ubojstva iz članka 34. Krivičnog zakona RH. U tom postupku Županijski sud u Sisku je donio presudu kojom je je Milan Zorić u odsutnosti proglašen krivim za ubojstvo Gordana Lederera te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Na tu se presudu Milan Zorić žalio te je Vrhovni sud Republike Hrvatske 18. rujna 2002. godine donio presudu kojom je presuda Županijskog suda u Sisku preinačena, te je na temelju članka 353. točka 5. Zakona o kaznenom postupku protiv Milana Zorića optužba odbijena s obrazloženjem da se radi o presuđenoj stvari i to stoga što je protiv Zorića Vojni sud u Zagrebu primjenom Zakona o općem oprostu obustavio kazneni postupak.
> Višnja Starešina: Konvencija, srpski zakon i hrvatske poteškoće s čitanjem
Spomen na ratnog heroja
U spomen na poginuloga kolegu Hrvatska radiotelevizija prije tri je godine na mjestu pogibije otkrila spomen-obilježje Gordanu Ledereru “Slomljeni pezjaž”. Riječ je, prema mišljenju mnogih, o jednome od najljepših spomen-obilježja posvećenih Domovinskome ratu. “Slomljeni pejzaž” prikazuje krug s lećom, a njegov autor Petar Barišić kaže kako je inspiraciju dobio gledajući kadrove Banijskih ratnih praskozorja, koje je snimio Gordan Lederer.
(FOTO) Obljetnica pogibije snimatelja HTV-a Gordana Lederera
Spomenik simbolizira pomak u slici razbijenoj udarom metka, a njegova je posebnost u tome što se njegovo zrcaljenje vidi i noću. To spomen-obilježje na mjestu pogibije Gordana Lederera proteklih su godina obišle tisuće građana, a postao je i prepoznatljivim simbolom Hrvatske Kostajnice.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
